Andy Burnham postao je prvi katolik na čelu britanske vlade od raskida Henrika VIII s Rimom prije pola milenija. Novi premijer, čije je odrastanje u radničkoj porodici i katoličkim školama značajno oblikovalo njegovu socijalnu politiku, preuzima Downing Street u trenutku nove političke nestabilnosti u Londonu
U britanskoj politici godinama je kružila anegdota koja je s vremenom dobila status pravila. Kada je američki novinar upitao tadašnjeg premijera Tonyja Blaira o njegovim vjerskim uvjerenjima, njegov šef za odnose s javnošću, legendarni Alastair Campbell, odlučno je prekinuo razgovor poznatom rečenicom da se u tim krugovima ne bave pitanjima vjere. Bilo je to doba rata u Iraku, a šef britanske vlade vezano je svoju sudbinu za američkog predsjednika Georgea W. Busha, koji je vlastitu borbu protiv alkoholizma prebrodio kroz naglašeno javno iskazivanje vjere. Blair je kasnije, nakon napuštanja funkcije u Downing Streetu, prešao na katoličanstvo, religiju koju je praktikovala njegova supruga Cherie.
Novi premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Andy Burnham, nosi historijsku specifičnost kao prvi katolik na toj poziciji otkako se prije pet stoljeća Henrik VIII odvojio od Rima i utemeljio Englesku anglikansku crkvu. „Tri su stvari ključne u mom životu: F.C. Everton, Laburistička stranka i Katolička crkva, i to tačno tim redoslijedom“, izjavio je Burnham za The Guardian još 2009. godine, pojašnjavajući da svi ti elementi u konačnici oblikuju njegov kulturni identitet.
Burnhamova majka je Irkinja koja se doselila u Liverpool, grad čiji je karakter duboko obilježen historijskim talasima irskih migracija, te je na sina prenijela svoju vjeru. Eileen Burnham, kćerka vozača kamiona i unuka rudara, nosila je krunicu u rukama dok je posmatrala ulazak svog sina u sjedište vlade.
Iako više ne ide redovno na mise niti se smatra praktičnim vjernikom, Burnhamovo odrastanje i obrazovanje ostavili su jasan trag u njegovom političkom govoru i odlukama. Pohađao je katoličku školu i služio kao ministrant u periodu odrastanja između Liverpoola i Manchestera. Bilo je to društvo snažnih irskih korijena, obilježeno reformskim duhom Drugog vatikanskog koncila, ali i teškim socijalnim posljedicama deindustrijalizacije koju je na sjeverozapadu zemlje sprovodila konzervativna vlada Margaret Thatcher.
Tadašnji katolički nadbiskup Liverpoola, Derek Worlock, u svojim je propovijedima naglašavao socijalni nauk Jevanđelja kako bi u radničkoj zajednici probudio solidarnost u vremenima ekonomskih kriza. Stručnjaci za religijska pitanja ističu da je Burnham u mladosti neposredno slušao poruke u kojima se oštro kritikovalo zanemarivanje sjeverozapada Engleske od strane centralne vlasti.
Svjestan da je tematsko otvaranje vjerskih pitanja među laburističkim kolegama često nepoželjno, Burnham nastoji održati diskreciju u pogledu tradicije u kojoj je odrastao. Iako je otvoreno kritikovao moralna učenja Rima o pitanjima poput abortusa ili istospolnih brakova, njegov insistedativni poziv na socijalni dijalog i susret među svim građanima nosi snažne paralele s porukama pokojnog pape Franje, koje su imale znatan odjek među evropskom ljevicom.
U svom prvom obraćanju ispred Downing Streeta, Burnham je kao glavni prioritet svoje vlade najavio rješavanje problema beskućništva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prije nego što je otišao u Buckinghamsku palaču kako bi od kralja Charlesa III preuzeo mandat za sastavljanje vlade, posjetio je humanitarnu organizaciju The Passage, gdje je učestvovao u pripremanju doručka za ugrožene građane.
Jedan od njegovih najzapaženijih rezultata tokom mandata gradonačelnika Manchestera bio je upravo rad na smanjenju stope siromaštva, ostvaren uprkos ograničenim finansijskim sredstvima centralnih vlasti i skromnim nadležnostima lokalne samouprave. Tokom rada u gradskoj upravi često je isticao da kršćanski socijalisti historijski čine samu srž laburističkog pokreta te da je saradnja s vjerskim zajednicama ključna za sprovođenje društvenih reformi na svim nivoima.
Brat novog premijera, Nick Burnham, direktor je koledža Cardinal Newman u Prestonu, obrazovne ustanove nazvane po anglikanskom svećeniku koji je prešao na katoličanstvo i koga je papa Franjo proglasio svetim.
Specifične okolnosti Burnhamovog dolaska na vlast privukle su pažnju domaće i međunarodne javnosti. Njegov status katolika u zemlji čiji je monarh vrhovni poglavar Anglikanske crkve dodatno naglašava nesvakidašnjost trenutka u kojem preuzima vođenje vlade, svega dvije godine nakon što je njegov prethodnik Keir Starmer ostvario ubjedljivu izbornu pobjedu.
Nakon početnog perioda prilagodbe, britansku javnost očekuje odgovor na pitanje da li je zemlja konačno dobila stabilnu vlast nakon smjene sedam premijera od početka decenije obilježene Brexitom. Kako je svojevremeno zapisao Oscar Wilde, još jedan od poznatih preobraćenika na katoličanstvo, svaki svetac ima prošlost, a svaki grešnik budućnost. Ostaje da se vidi hoće li Burnhamovo obrazovanje i političko iskustvo pomoći novoj vladi da osigura stabilnost bez prethodnog provjeravanja volje birača na opštim izborima.
IZVOR: Bosna.hr, El Pais
