Pretraživač na internetu od ove srijede omogućava uvid u identitet i aktivnosti oko 60.000 ljudi koji su sarađivali s aparatom represije

Mađarska je ove srijede otvorila Pandorinu kutiju. Konzervativni premijer Péter Magyar ispunio je obećanje i stavio na raspolaganje javnosti tajne arhive o doušnicima komunističkog režima. Mađari će konačno moći dobiti odgovore na pitanja o kojima se šutjelo pune 36 godine. Objavljivanje dokumenata simbolično se poklapa s 70. godišnjicom gušenja Mađarske revolucije iz 1956. godine protiv sovjetske okupacije.

U obraćanju u sjedištu Historijskih arhiva državnih službi bezbjednosti (ABTL), Magyar je pozvao javnost da se s objavljenim dokumentima suoči s dostojanstvom i humanošću. Mnoge porodice će se morati suočiti s teškim saznanjima, često povezanim s preminulim srodnicima. Nemoguće je prebroditi traumu bez razgovora i bez postavljanja pitanja, naglasio je mađarski premijer.

Dokumentaciji se od srijede ujutro može pristupiti putem pretraživača na stranici Nyitottaktak.hu. Iako je dio građe ranije bio dostupan istraživačima, a građani mogli tražiti uvid u dosijee svojih srodnika, arhivi su sada u potpunosti otvoreni za sve građane. Deklasificirana dokumentacija sadrži imena oko 60.000 ljudi, od kojih je oko 10 posto i dalje među živima, pokazuju procjene historičara koje prenosi The Guardian.

Vlada u Budimpešti ističe da joj cilj nije otvaranje starih rana, već nužno suočavanje s prošlošću, čak i kada to donosi neprijatna i bolna otkrića. Pored vraćanja duga historijskoj memoriji, Magyar je otvaranje arhiva u više navrata povezao s potrebom da se istraži način na koji su formirane elite u postkomunističkoj tranziciji, koje su, prema njegovim riječima, opljačkale zemlju.

Službe bezbjednosti u istočnoj Evropi, poput ozloglašene istočnonjemačke Stasija, oslanjale su se na informacije razvijene mreže građana, regrutovanih nerijetko ucenama, prijetnjama ili podmićivanjem. Saradnici su nadzirali sopstvene članove porodice, komšije i kolege s posla kako bi otkrili bilo kakvu aktivnost koja bi mogla ugroziti stabilnost režima.

Mnogi od tih izvještaja nisu sadržavali dragocjene detalje, ali je njihovo poznavanje od ključne važnosti, ističe Anna Menyhert, profesorica mađarskih studija na Univerzitetu u Torinu i stručnjakinja za kolektivne traume. Menyhert citira pisca Pétera Esterházyja, koji je otkrio da je njegov otac, bivši aristokrata, bio saradnik tajne službe. Nijedan izvještaj nije nevažan; čak i kada je prazan, on govori o prirodi diktatorskog sistema, o odnosima među ljudima i o društvu ranjenom iznutra, objašnjava Menyhert.

Stručnjaci za traumu naglašavaju duboko ukorijenjeni strah od prijavljivanja, međusobno nepovjerenje i stalnu nesigurnost koja je vladala među stanovništvom. Svi su se bojali svakoga.

Zakon o otvaranju arhiva, usvojen u septembru, nastoji uspostaviti ravnotežu između transparentnosti i zaštite ljudskog dostojanstva, privatnog života, ličnih podataka i prava na sjećanje. Sve prethodne demokratske vlade odbijale su objaviti ove dokumente, pozivajući se na razloge nacionalne bezbjednosti i zaštite podataka.

Arhivska građa obuhvata fotografije, upitnike s intervjua, dosijee, biografije, izjave o regrutaciji, izvještaje o aktivnostima i metodama kontakta službi bezbjednosti s doušnicima. Baza podataka otkriva gdje je saradnik radio, kako je regrutiran i na koji način je okončana saradnja. Detalji o žrtvama koje su bile predmet obradi neće biti objavljeni radi njihove zaštite.

Ove srijede otvoreni su registri, indeksi i baze podataka koji omogućavaju uvid u to ko se pojavljuje u arhivima i kakav je bio njegov status. U februaru 2027. godine planirano je otvaranje druge faze, koja će obuhvatiti kompletne lične dosijee agenata i doušnika.

Historičari poput Krisztiána Ungváryja upozoravaju na opasnost od pojednostavljenog traženja žrtava i dželata unutar Kádárovog režima, koji je vladao od 1956. do 1989. godine. Ungváry naglašava da su mnogi agenti bili prisilno regrutirani te su i sami bili žrtve sistema a da nisu nikoga prijavili, dok je većina sarađivala dobrovoljno, bez formalnog plaćanja od strane državnog aparata.

Zbog toga upozorava da će objavljene informacije biti nepotpune, jer će se među identifikovanim agentima naći i oni koji to stvarno nisu bili, dok mnogi stvarni saradnici neće biti navedeni. Dio dokumentacije je u međuvremenu izgubljen ili uništen. Izjave o regrutaciji i priznanice o isplatama čuvane su odvojeno, a čak 95 posto tih dokumenata je uništeno. Između 1945. i 1989. godine u mreži saradnika državne bezbjednosti učestvovalo je oko 160.000 ljudi, dok je u momentu pada režima ta mreža prema zvaničnim statistikama brojala 8.478 članova.

Uprkos konfuziji i nesigurnosti koju će ovo otvaranje izazvati u mnogim porodicama, te nemogućnosti razjašnjenja mnogih slučajeva zbog smrti aktera, otvaranje arhiva je ključni korak ka oslobađanju od tajnovitosti i teškog bremena koje opterećuje društvo. To je dio nerazjašnjenih historijskih trauma koje opterećuju Mađarsku još od gubitka teritorija Trianonskim sporazumom 1920. godine, preko Drugog svjetskog rata i Holokausta, pa sve do decenija komunističke diktature, straha i cenzure.

Decenijski nedostatak pristupa dokumentima stvorio je prostor za sumnje i teorije zavjere. Najrasprostranjenija u Mađarskoj tiče se dugogodišnjeg bivšeg premijera Viktora Orbána. Prema toj nikada dokazanoj teoriji, prisutnoj još od 1989. godine, njegovo približavanje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu bilo je povezano s navodnom saradnjom s Kádárovim režimom, o čemu je Moskva posjedovala dosjee.

Orbán je još 2005. godine objavio dokumente kako bi dokazao da je tokom služenja vojnog roka bio registrovan samo kao društveni kontakt i da je odbio saradnju sa tajnim službama, nakon čega je bio izložen intenzivnom policijskom nadzoru.

Pitanje veza političara s nekadašnjim tajnim službama ide mnogo šire od samog Orbána i direktno se nadovezuje na namjeru aktuelne vlasti da rasvijetli mračni period tranzicije. Mađarski mediji su još 2002. godine objavljivali dokumente o tadašnjem premijeru Péteru Medgyessyju kao prikrivenom oficiru komunističke kontraobavještajne službe, dok su se u javnosti više puta pojavljivali spiskovi s imenima stotina političara, dužnosnika i novinara koji su dovođeni u vezu s nekadašnjim aparatom sigurnosti.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais