Odvjetnici su savjetovali, osobito oni iz Amerike, da se podigne optužba koja se fokusira na jedan zločin u svakoj regiji. Htjeli su da to bude Vukovar u Hrvatskoj, Sarajevo u BiH i Kosovo, odnosno zločini za koje je ondje bila odgovorna jugoslavenska vojska

Sukobi diljem svijeta otvaraju pitanja o ulozi i dometu međunarodnog prava. O procesuriranju ratnih zločina – od Ukrajine pa sve do presude Ratku Mladiću koji nikada nije odgovarao za zločine u Hrvatskoj, za HRT je govorila Andrea Matačić Cayley, stručnjakinja za međunarodno pravo s dugogodišnjim iskustvom u Tužiteljstvu bivšeg Haaškog suda.

Govoreći o slučaju Ratka Mladića, Andrea Matačić Cayley objasnila je zašto optužnica nije obuhvatila njegove zločine u Hrvatskoj.

– Tužitelji traže najjače i najlakše slučajeve, nažalost. Bila sam među ljudima koji su htjeli da se istraže napadi u Hrvatskoj, no rad ICTY-a fokusirao se na njegove zločine u BiH. Iskreno, fokus se tek prebacio na Hrvatsku kada smo htjeli optužiti Miloševića. To je bio glavni razlog koji su dali viši tužitelji koji su optužili Mladića. To je jako slično Miloševićevu slučaju, na primjer. Tu smo imali obrnutu situaciju. Odvjetnici su savjetovali, osobito oni iz Amerike, da se podigne optužba koja se fokusira na jedan zločin u svakoj regiji. Htjeli su da to bude Vukovar u Hrvatskoj, Sarajevo u BiH i Kosovo, odnosno zločini za koje je ondje bila odgovorna jugoslavenska vojska, rekla je.

U Miloševićevu slučaju pristup je bio drukčiji.

– Glavni tužitelj odlučio je da to neće učiniti, nego da će uključiti sve zločine. To je onda otvorilo druge slučajeve. Na primjer, Dubrovnik, Zagreb. Tražili su posvuda, na primjer i u Foči, raznim mjestima u BiH. Tako su dobili golemi slučaj u kojem su otvarali druge slučajeve, kazala je.

Kod Mladića je, istaknula je, strategija bila obrnuta.

– Mislim da je strategija u Mladićevu slučaju bila potpuno obrnuta. Tako je to izbjegnuto. Suđenje je bilo mnogo fokusiranije. Nažalost, nisu obuhvaćeni svi njegovi zločini, ustvrdila je.

Matačić Cayley govorila je i o dokazivanju odgovornosti za ratne zločine u Ukrajini.

– Tu morate sagledati tri elementa. Prvo, tu je lokalno zakonodavstvo. Gledate kako je uspostavljeno vodstvo i vojska neke zemlje, na primjer u Rusiji. Drugo, tražite svjedoke koji su bliski vodstvu te zemlje i koji mogu svjedočiti protiv viših vođa zemlje. Treće, gledate obavještajne podatke, presretanja. Za optužbu protiv Miloševića i drugih vođa oslanjali smo se na razgovore koje su presreli. U slučaju Srebrenice uspjeli smo očitati snimku na kojoj Mladić zove generala Perišića. Povezali smo zapovjedni lanac zbog obavještajnih podataka, rekla je.

No upravo je pristup takvim dokazima danas jedan od problema.

– S Ukrajinom je problem taj što je najjači izvor u Rusiji de jure nacionalno zakonodavstvo. Znači, jako je teško naći nekoga tko je spreman riskirati život kako bi svjedočio protiv vodstva Rusije. Budući da rat traje, ukrajinski obavještajci ne mogu podijeliti ono što otkriju s tužiteljima, zaključila je.

IZVOR: HRT