Plin je BiH do sada, dakle, dobivala preko Turskog toka, što zbog navedenih razloga više neće biti moguće pa je potrebno nanovo osigurati dugoročno stabilnu opskrbu plinom, odnosno diversificirati je kako bi ona bila u skladu i s ciljevima Evropske unije, a to je cjelovito odustajanje od ruskih energenata. Južna plinska interkonekcija osigurala bi da plin s LNG terminala u Omišlju ulazi na području Posušja, da bi se onda taj plinovod račvao u dva pravca – prvi bi išao prema Mostaru, a drugi prema srednjoj Bosni preko Tomislavgrada i Kupresa.

Promjenom političkih okolnosti u Bosni i Hercegovini, odnosno priklanjanjem Milorada Dodika zapadnoj opciji, a onda i sankcijama ruskom Gazpromu, koji je ionako prije toga objavio da više neće dostavljati plin Srbiji s Novom godinom, postavlja se pitanje opskrbe plinom Bosne i Hercegovine. Kao trenutno jedina zamjena za plin koji je BiH do sada koristila, nameće se LNG terminal u Omišlju za spajanje kojeg je s bosanskohercegovačkom plinskom mrežom predviđena Južna plinska interkonekcija, koja bi se s bosanskohercegovačkom plinskom mrežom spojila na prostoru Hercegovine.

Projekt Južna plinska interkonekcija zapao je u svojevrsni zastoj i zbog određenih političkih neslaganja i uloge Hrvata u BiH ovom projektu koji, ide većim dijelom preko područja koja su većinski naseljena Hrvatima.

Žele novu kompaniju

“Na prvu, ta interkonekcija prema Bosni i Hercegovini ne bi bila jasna jer je tok plina s istoka bio kraći i jeftiniji. Međutim, sada više neće biti moguće dopremati taj plin u BiH koja sada ima interes za opskrbu plinom. No ovdje je bitan Mostar, i to prije svega ne samo u političkom nego u gospodarskom smislu jer je tamo tvrtka Aluminij, kojom trenutačno upravlja izraelski zakupac, a koja treba energiju, i to ne malo. Sada je jedini način da se taj plin dopremi do Mostara upravo LNG u Omišlju. Koliko mi je poznato, Hrvati u BiH žele da upravljanje tim dijelom plinovoda ide preko njih, a bošnjačka strana želi da uprava bude u Sarajevu. Svi elementi govore u prilog tome da se time upravlja iz hrvatskog dijela Federacije, čak je svojedobno bilo i ideja bivšeg američkog veleposlanika Roberta Kohorsta da se interkonekcijom upravlja i iz Hrvatske, no to je brzo zamrlo” kazao je za Večernji listi energetski konzultant Davor Štern.

Plin je BiH do sada, dakle, dobivala preko Turskog toka, što zbog navedenih razloga više neće biti moguće pa je potrebno nanovo osigurati dugoročno stabilnu opskrbu plinom, odnosno diversificirati je kako bi ona bila u skladu i s ciljevima Evropske unije, a to je cjelovito odustajanje od ruskih energenata. Južna plinska interkonekcija osigurala bi da plin s LNG terminala u Omišlju ulazi na području Posušja, da bi se onda taj plinovod račvao u dva pravca – prvi bi išao prema Mostaru, a drugi prema srednjoj Bosni preko Tomislavgrada i Kupresa. Spor oko upravljanja plinovodom koji je spomenuo Štern nastao je zbog nastojanja da hrvatski kantoni ravnopravno i aktivno upravljaju ovim projektom. Također se spominju i još dvije plinske konekcije s Hrvatskom, jedna preko Unsko-sanskog kantona i druga preko Posavskog. To se gleda, ističe se u analizi Večernjeg lista BiH, i kao mogućnost snažnije političke saradnje, pogotovo zato što se Hrvatska preko LNG terminala u Omišlju na Krku snažno pozicionirala na energetskoj karti Evrope kao de facto ulazna vrata za opskrbu srednje, ali i jugoistočne Evrope. Neki bh. mediji Južnu plinsku interkonekciju ističu čak i kao projekt stoljeća. Drugi sugovornik Večernjeg lista koji je želio ostati anoniman slaže se kako su “Hrvati u BiH sasvim u pravu kada traže da uprava novog plinskog pravca ne bude u Sarajevu, odnosno u tvrtki BHGas. Kako doznajemo, ni Sjedinjene Države nisu više toliko čvrsto pri stajalištu da se upravljanje ostavi Sarajevu, već da se pronađe rješenje”.

“Hrvati su u pravu, jer ako jednom dopuste da uprava ostane u Sarajevu, izgubit će svaki utjecaj na funkcioniranje tog pravca. Hrvati žele da se osnuje nova kompanija koja bi upravljala ovim pravcem umjesto BH-Gasa. I u pravu su, bilo bi to kao da Hrvatska ulaže u neki novi pravac, a njime upravlja kompanija koja je u vlasništvu nekog drugog poslovnog subjekta kojim ne bi upravljala. Bit je da infrastrukturom koja mahom prolazi hrvatskim područjima Hrvati i upravljaju” kaže sugovornik, koji ističe kako postoji primjer i opravdanje za takvo razmišljanje, a to je upravljanje kompanijom Naftni terminali Federacije u Pločama, kojom se upravlja, kaže, loše, a i drugi izvori potvrđuju kako je za tu kompaniju vezano dosta afera, koje su se pojavljivale i u medijima. Tako do sada nije bilo mogućnosti da se provedu i neke prijašnje ideje o opskrbi Bosne i Hercegovine plinom iz drugih izvora. Neke takve ideje ostale su također nerealizirane.

Podsjetimo, nakon što je Evropska unija objavila zabranu uvoza ruskog plina, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić u izjavi agenciju Fena ovu je odluku nazvao posljednjim upozorenjem za Federaciju BiH da pod hitno treba izgraditi prvenstveno Južnu gasnu interkonekciju, a zatim i druge dotoke gasa, odnosno infrastrukturu, i na taj način diverzifikovati dovod ovog energenta iz samo jednog pravca.

Iako je rok prekratak (do kraja 2027.), Lakić želi biti optimist, te je kazao je da bi što skoriji politički konsenzus omogućio da Federacija BiH bude na dobrom putu, „da napravi najbolju stvar kada je riječ o energetici“.

“Zakon o Južnoj interkonekciji je usvojen u Federalnom parlamentu, a ono što sad treba učiniti je imenovanje komisije koja bi donijela urbanističku dozvolu, za šta je potrebna odluka Vlade FBiH. Ministarstvo energije, rudarstva i industrije je tu iniciralo hitni postupak. Naravno, bitno nam je također i postizanje međudržavnog sporazuma Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske”, naveo je Lakić, između ostalog.

U kompaniji BH-Gas trenutno vrlo aktivno rade i na pitanjima eksproprijacije zemljišta kojim treba da prođe trasa Južne gasne interkonekcije. Lakić smatra da će ta kompanija iznijeti projekt na najkvalitetniji način. No, dok se ne dogovori model upravljanja kompanijom koja će graditi gasovod i biti njegov vlasnik, optimizam ministra Lakića može se smatrati neutemeljenim.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” izglasan je u Parlamentu 16. januara ove godine i propisao je još jedan dotok plina, sa zapada, odnosno izgradnju potrebne gasne infrastrukture.

BiH neće ostati bez plina

“Bila je i ideja da se preko Jadransko-jonskog plinovoda postojeći plinovodni sustav poveže preko Crne Gore i Albanije s Transjadranskim plinovodom TAP. No ni taj projekt nije mogao proći jer nije bilo opravdanosti u potrošnji. A ideja je bila da se u tom projektu spoje i Bosna i Hercegovina i Crna Gora. S crnogorske strane, koja je tada imala i fabriku aluminija, bila je jako pozitivna reakcija. No i to su blokirali u Sarajevu, a ni Milorad Dodik nije bio za takav projekt” kaže izvor Večernjeg ističući kako zbog premale potrošnje ne bi bilo svrhe realizirati tako opsežnu operaciju, ali taj je sugovornik sasvim siguran da se Bosna i Hercegovina neće ostaviti bez plina.

Sada zbog ukidanja ruskih energenata, pa i plina, veliku buku dižu i Mađarska, kao i Slovačka, koja je najplinificiranija zemlja Evropske unije poslije Holandije – 94 posto stanovništva ovisno je o plinu, što je za njih veliki problem. U slučaju BiH mogao bi se koristiti upravo argument potrošnje jer je mala, zemlja više nema teških industrija i pretežito je planinska. No unatoč velikoj galami, teško je vjerovati da će Bosna i Hercegovina ostati bez plina. Moguće je, prema sagovornicima Večernjeg, da je tenzija stvorena kako bi se osiguralo da se ponovno negdje u energetskoj računici pojave Rusi. Jer, Vijeće Evropske unije usvojilo je sveobuhvatni 19. paket od dodatnih 69 pojedinačnih popisa. Brojne ekonomske restriktivne mjere usmjerene su na ključne sektore koji potiču rusku ilegalnu invaziju na Ukrajinu, uključujući energetiku, finansije i vojnoindustrijski kompleks, podsjeća se u analizama situacije oko Južne plinske interkonekcije.