Mansouri, diplomirana pravnica, ima 50 godina i dugu političku karijeru koja ju je dovela do mjesta gradonačelnice Marakeša, upravljanja PAM-om i resora stanovanja i urbanog planiranja u odlazećoj koalicionoj vladi kojom predsjedava konzervativni magnat Aziz Ajanuch, kojeg će sada zamijeniti u periodu 2026-2031.

Kralj Maroka Muhamed VI zadužio je Fatimu Ezzahra El Mansouri, iz Stranke autentičnosti i modernosti (PAM, liberalna), pobjednice zakonodavnih izbora, da formira novu vladu u Maroku, koju će prvi put u historiji zemlje od sticanja nezavisnosti voditi žena.

Posmatrači koje je konsultovao EFE ukazuju na to da imenovanje Mansouri nije rezultat želje da se stvori slika u inostranstvu, već njenog profila kao odgovorne osobe sa “dugom političkom karijerom”. Ističu da ovo nije prvi put da žene zauzimaju visoke pozicije u javnom životu Maroka. Od početka svoje vladavine, monarh je imenovao žene na pozicije koje su ranije isključivo obavljali muškarci, uključujući kraljevsku savjetnicu Zouliju Nasri (1945-2015) i Zineba Adaoui, prvu guvernerku u zemlji.

El Mansouri je rođena 3. januara 1976. godine u Marakešu, u uglednoj pravničkoj porodici. Njen otac, Abderrahman El Mansouri, bio je advokat i bivši predsjednik advokatske komore, koji je obavljao dužnost paše Marakeša, a kasnije i ambasadora Maroka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Posjeduje diplomu iz anglosaksonskog prava sa Univerziteta Pace u New Yorku, postdiplomsku diplomu iz prava poslovnih ugovora sa Univerziteta u Montpellieru, te diplomu iz privatnog prava sa Univerziteta Mohammed V u Rabatu. Advokatskom praksom u Marakešu bavi se od 2005. godine, specijalizirajući se za oblast nekretnina.

Kao pravnica bez stranačke pripadnosti sve do tridesetih godina života, El Mansouri je ušla u politiku 2007. godine kroz Pokret za sve demokrate (Mouvement pour tous les démocrates), prije nego što je 2008. postala jedna od osnivačica stranke PAM. Tu stranku je te godine osnovao kraljev savjetnik Fouad Ali El Himma.

Izabrana je za gradonačelnicu Marakeša 2009. godine – kao prva žena na toj funkciji – i predvodila je gradsko vijeće do 2015. godine. Bila je zastupnica u parlamentu u dva mandata (2011–2016. i 2016–2021.), predsjedavala je Nacionalnim vijećem stranke PAM od 2015. do 2024. godine, a nakon izbora 2021. godine ponovo je preuzela dužnost gradonačelnice Marakeša. Iste godine pridružila se vladi premijera Akhannoucha kao ministrica za nacionalno prostorno uređenje, urbanizam, stambena pitanja i gradsku politiku.

Njen ugled i uticaj dodatno su porasli u februaru 2024. godine, kada je na petom nacionalnom kongresu u Bouzniki izabrana za koordinatoricu kolektivnog rukovodstva stranke PAM, zajedno s Mohamedom Mehdijem Bensaidom i Fatimom Saadi; taj tim je imao zadatak da okrene novu stranicu nakon mandata prethodnog lidera, Abdellatifa Ouahbija.

Magazin Forbes ju je 2014. godine uvrstio na vrh liste 20 najuticajnijih mladih žena u Africi, a iste godine proglašena je i „mladim globalnim liderom” (Young Global Leader). Udata je i majka dvoje djece. El Mansouri je odbacila etiketu “čelične žene”, opisujući sebe kao “slobodnu aktivistkinju” i ističući da je njena karijera izgrađena kroz stranačku politiku i lokalnu upravu, a ne na osnovu pola. Nakon glasanja, na konferenciji za novinare izjavila je da rezultat odražava “dragocjeno povjerenje koje su nam građani ukazali, povjerenje proizašlo iz 18 godina neumorne borbe”, te je mogućnost predvođenja vlade nazvala “velikom čašću”.

Dalji koraci sada zavise od koalicijskih pregovora. Stranka PAM nije osvojila 198 mjesta potrebnih za većinu, pa El Mansouri mora formirati vladajući blok. Zajedno, PAM, RNI i Istiqlal imaju 228 mjesta, mada je ona napomenula da pregovori još nisu počeli i da “ne postoji stranka s kojom odbijamo sjesti za pregovarački sto”.

Za ovu funkciju pominjale su se i druge ličnosti iz stranke PAM, uključujući ministra budžeta Fouzija Lekjaa, koji je na čelu Kraljevske marokanske fudbalske federacije (FRMF) i koji se pridružio stranci prije izbora, te Bensaida, ministra omladine, kulture i komunikacija na odlasku.

Buduća vlada upravljat će milijardama dolara investicija dok se Maroko priprema da, zajedno sa Španijom i Portugalom, bude domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2030. godine – zbog čega su je neki već prozvali “vladom Svjetskog prvenstva”.

Istovremeno, kraljevska palata zadržava kontrolu nad strateškim resorima, uključujući odbranu i vanjske poslove. PAM se obavezao na prosječan godišnji rast od 5%, inflaciju od 2% i otvaranje najmanje milion novih radnih mjesta tokom svog petogodišnjeg mandata.

Izbori su održani u atmosferi izraženog nezadovoljstva javnosti. Izlaznost je iznosila 38%, što je najniži nivo od 2007. godine, kada je iznosila 36,8%. Glasanje je uslijedilo godinu dana nakon protesta koje je predvodila generacija Z, a u kojima se zahtijevalo poboljšanje stanja u bolnicama i školama – uz uzvike demonstranata “Želimo bolnice, a ne samo stadione” – te nekoliko sedmica nakon pokušaja masovnog prelaska u špansku enklavu Ceuta, u kojem su desetine ljudi izgubile život. PJD je ostvario najoštriji povratak, popevši se sa 13 mjesta u 2021. na 54 na platformi protiv produbljivanja veza Maroka s Izraelom, formaliziranih Abrahamovim sporazumom iz 2020. godine.

Šef stranke i bivši predsjednik vlade Abdelilah Benkirane proglasio je “pobjedu”, ali je isključio mogućnost pridruživanja koaliciji koju predvodi PAM, koju je nazvao “okaljanom prevarom”. Posmatrači su ishod nazvali prilično predvidljivim, napominjući da PAM nije ostvario uvjerljivu pobjedu uprkos značajnim uloženim resursima.