Njegovi vakufi obuhvataju više od dvjesto šezdeset objekata među kojima je bilo trinaest džamija i mesdžida, devetnaest hamama, sedamnaest hanova i karavansaraja, dvije medrese, dvije kožare, trideset pet mlinova, jedan most i više od sto dvadeset tri dućana koji su se nalazili na tlu današnje Mađarske, Rumunije, Slovačke, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Proteklog vikenda u Rudom je obilježena 471. godišnjice osnivanja Rudog i vakufname velikog vakifa Mustafe-paše Sokolovića iz 1555. godine.

Rudo je nastalo na potpuno novoj lokaciji, bez srednjovjekovne tradicije naselja i planski je organiziran kao samoodrživi grad sa jasno definisanim stambenim i ekonomskim zonama. To ga čini tipičnim primjerom bosanskog osmanskog grada u nastajanju. Historija Rudog nije bila nimalo lagana, poplave i demografske promjene dovele su do gubitka kontinuiteta i promjene strukture stanovništva, uključujući progon Bošnjaka u novijem periodu. Pod osmanskom je vladavinom Rudo bilo punih 412 godina, kada su čaršiju naseljavali uglavnom samo Bošnjaci. Nakon velike poplave 1896. godine, čaršija je uništena, a pokrenuta je izgradnja Novog Rudog s druge strane Lima.

Utemeljitelj ovoga grada bio je veliki vakif, vojskovođa i uglednik Osmanskog carstva, čovjeka našeg podneblja, Kara Mustafa-paše Sokolovića. Porijeklom iz Sokolovića kod Rudog, ostao je po spominjanju u našem narodu u blagoj sjeni Mehmed-paše Sokolovića kojem je bio bratić.

Porodica Sokolović jedna je od onih porodica u Osmanskoj državi, čiji su brojni članovi imali udjela i doprinijeli uspješnom funkcioniranju mnogih institucija, u čijem su se sastavu nalazili. Dovedeni su ili došli u Istanbul najprije putem devširme, ili putem rodbinskih veza, te su, prošavši kroz obavezno obrazovanje, bivali uključivani u različite poslove. Najviše ih je bilo u administrativnom aparatu, vojsci i politici, a u nauci i kulturi skoro da ih nije ni bilo.

Mnogi članovi porodice Sokolović, pa čak i najbliži rođaci, nosili su isto ime. S obzirom na mjesta službovanja, bilo ih je po čitavom Osmanskom carstvu, ali ih je određen broj bio raspoređen i na prostorima sa kojih su potekli. To je, kako piše Fazileta Hafizović, stvorilo jedan dosta veliki problem, pitanje identifikacije određenih ličnosti i dovelo do stvaranja određenih tvrdnji, koje se u historiografiji rabe već dugi niz godina, iako se, korištenjem primarnih izvora, sve više vidi da mnoge od njih uopće nisu ispravne.

Istovjetnost podataka, na prvi pogled, dovela je do česte zabune u pogledu identifikacije Mustafa-

paše Sokolovića, a kako ih je bilo dvojica s tim imenom i prezimenom i titulom, počesto se osnivanje Rudog pripisuje Lala Mustafa-paši umjeto Kara Mustafa-paši.

Naime, Kara Mustafa-paša Sokolović, kasniji beglerbeg Budimskog ejaleta, vakif, između svojih ostalih zadužbina, i kasabe Rudo, bio je amidžić Mehmed-paše Sokolovića. Drugi Mustafa bio je Lala Mustafa-paša, mlađi brat Deli Husrev-paše, vezira sultana Selima I (1512-1520), takođe Mehmed-pašin bliski rođak, ali i njegov ljuti protivnik. Naravno, i njih dvojica su u mnogim slučajevima temeljito pobrkani jedan s drugim, tako da je Mustafa-paša, vakif Rudoga, dobio još i odrednicu Kara/Crni, a onda je istu odrednicu dobio i Lala Mustafa-paša, piše Fafizović.

No, u ovom kontekstu zanimljivi su nam vakufi budimskog beglerbega Kara Mustafa-paše Sokolovića. Oni, kako navodi Elma Korić, obuhvataju više od dvjesto šezdeset objekata među kojima je bilo trinaest džamija I mesdžida, devetnaest hamama, sedamnaest hanova i karavansaraja, dvije medrese, dvije kožare, trideset pet mlinova, jedan most i više od sto dvadeset tri dućana koji su se nalazili na tlu današnje Mađarske, Rumunije, Slovačke, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Od njegovih brojnih zadužbina, od kojih su u Budimu bile dvije džamije, tri mesdžida, četiri banje, četiri karavansaraja, medresa, han, mlin, kožara, vinograd, dvije osnovne škole te više od pedeset sedam dućana, danas postoji još samo njegov hamam u Budimpešti i kula u sigetskoj tvrđavi.

Na tlu Mađarske u Pečuhu jednu džamiju je izgradio i Jakovali Hasan paša, koji je bio Mustafa-pašin sestrić, koji se u jednom pismu upućenom palatinu 1634. godine i sam potpisuje kao Sokolović (Sokolovitt).

Mustafa-paša je ranije, dok je bio sandžakbeg Bosne, u periodu između 1555. i 1557. godine, na čvorištu značajnijih trgovačkih ruta u istočnoj Bosni, utemeljio kasabu Rudo sagradivši džamiju, mekteb, karavan-saraj, most na Limu, javno kupatilo, mlin s četiri vitla, dvije stupe s kožarskim dućanima i više drugih dućana.