Preliminarni rezultati parlamentarnih izbora u Švedskoj pokazuju da je blok lijevog centra predvođen Magdalenom Andersson osvojio tijesnu većinu od 176 mandata, dok je desničarsko-populistički pokret Švedskih demokrata doživio neočekivani pad. Dok se čeka konačno prebrojavanje inostranih glasova koje bi moglo promijeniti odnos snaga, duboko podijeljena zemlja ulazi u period teških ustavnih kalkulacija i kompleksnih pregovora o sastavu nove vlade

Nakon izborne noći koja je po svojoj dramatičnosti prerasla u ustavnu neizvjesnost, Švedska se probudila duboko podijeljena. Ta linija razgraničenja, međutim, ne razdvaja tradicionalno bogatiji jug i industrijski sjever, niti suprotstavlja urbana središta i ruralnu periferiju. Švedska je danas rascijepljena na nivou gradskih četvrti i općinskih okruga koji su uslijed intenzivnih demografskih promjena i socioekonomskih raslojavanja postali potpuno izolirani i međusobno udaljeni svjetovi.

Privremeni rezultati parlamentarnih izbora oslikavaju gotovo matematički savršenu pat-poziciju: blok koji okuplja Socialdemokrate, Ljevicu, Zelene i Stranku centra osvojio je 176 mandata u Riksdagu, dok desna koalicija predvođena Moderatima, Švedskim demokratima, Demokršćanima i Liberalima raspolaže s 173 zastupnika. U cijeloj zemlji, razlika između dva suprotstavljena tabora iznosi svega 29.000 glasova na više od 6,4 miliona važećih glasačkih listića. Podaci su zabilježeni u utorak ujutro.

Većina koju predvodi liderica Socijaldemokrata i bivša premijerka Magdalena Andersson i dalje je uslovna. Konačni ishod ovisi o prebrojavanju oko 200.000 preostalih glasačkih listića, čija verifikacija svake izborne cikluse donosi posebnu napetost. Riječ je o ranim glasovima koji nisu stigli na biračka mjesta na vrijeme te o glasovima suvisno registriranih sugrađana iz inostranstva.

Vanjsko biračko tijelo u Švedskoj broji rekordnih 226.000 registriranih birača. Pravo glasa iz vanjske dijaspore uslovljeno je striktnim pravilima: građanin mora biti punoljetan i posjedovati prebivalište u Švedskoj u nekom trenutku svog života. Prema švedskom izbornom zakonu, državljanin koji emigrira ostaje na biračkom spisku deset godina, nakon čega mora aktivno obnoviti svoju registraciju.

Mogućnost da glasovi iz inostranstva u potpunosti preokrenu izbornog pobjednika realna je politička opcija. Na izborima 2022. godine upravo su inostrani glasovi odlučili o dodjeli posljednjeg kompenzacijskog mandata. U proporcionalnom sistemu s pragu od četiri posto i složenim mehanizmom nivelacijskih mandata, tek nekoliko desetinki postotka može premjestiti odlučujući zastupnički mandat iz jedne izborne jedinice u drugu. Iako analitičari javnog servisa SVT procjenjuju da blok lijevog centra ima oko 90 posto šansi da zadrži minimalnu prednost, politički establishes u Stukholmu izbjegava prerano proglašavanje pobjede.

Savremena podjela Švedske više se ne manifestira kroz geografski jednostavan dualizam između socijaldemokratskog industrijskog sjevera i konzervativnog juga. Podjela je postala unutrašnje pitanje gradova i lokalnih zajednica. Socijaldemokrati su zabilježili pad podrške kako u tradicionalnim rudarskim i industrijskim regijama na sjeveru, tako i u pojedinim osjetljivim predgrađima velikih gradova. U tim urbanim sredinama radikalnija ljevica iskoristila je nezadovoljstvo birača zbog pooštravanja imigracijske politike. Istovremeno, desni populizam zadržao je snažna uporišta u manjim općinama, ruralnim krajevima i područjima koja izražavaju sistematski otpor centralizaciji i političkim odlukama iz Stukholma.

Demografski profil države pretrpio je brzu transformaciju. Početkom stoljeća udio stanovnika rođenih izvan granica Švedske iznosio je oko 11 posto, dok danas ta brojka doseže skoro 20 posto ukupne populacije. Ta demografska realnost bila je ključna tema izborne kampanje: useljeničke četvrti dominatno podržavaju stranke ljevice, ali ih karakterizira i visoka stopa apstinencije, dok ruralna periferija, nekada naklonjena socijaldemokratiji, sve više skreće udesno. I dok se u javnosti i dalje vode žustre debate o kriterijima nacionalnog identiteta, funkcionalnost ključnih javnih službi, poput zdravstva, njege starih i javnog prevoza, direktno ovisi o radnoj snazi stranog porijekla.

Magdalena Andersson u tom je pogledu prihvatila pragmatičnu doktrinu sličnu onoj danske premijerke Mette Frederiksen. Ta koncepcija odstupa od tradicionalnog liberalnog pristupa integraciji: država blagostanja, prema tom tumačenju, može opstati samo uz strogo kontrolirane vanjske granice, obavezujuće programe integracije i ograničen godišnji priliv migranata.

Najveće političko iznenađenje izbora jeste iznenadni uzmak desničarsko-populističke stranke Švedski demokrati (SD). Prema privremenim podacima, stranka predvođena Jimmijem Åkessonom osvojila je 17,5 posto glasova, što predstavlja pad od tri postotna poena u odnosu na historijski rezultat iz 2022. godine (20,5 posto). Time su Švedski demokrati s pozicije druge najjače političke snage u zemlji pali na treće mjesto, prepustivši ponovo ulogu vodeće stranke desnog bloka konzervativnim Moderatima aktuelnog premijera Ulfa Kristerssona.

Analitičari ističu da razloge za ovaj preokret treba tražiti u strategiji desnog centra. Tokom četverogodišnjeg mandata, drugi su u potpunosti su preuzeli i restrukturirali retoriku o imigraciji i javnoj sigurnosti, teme koje su Švedski demokrati godinama monopolizirali. Uz to, desničarskom bloku naštetile su i kontroverze iz završnice kampanje, kada su u javnost izbili podaci o povezanim strukturama pojedinih članova SD-a s proruskim mrežama. Partija je ujedno pretrpjela značajan odliv glasova među najmlađom populacijom. Podaci sa školskih izbora, indikativnog simuliranog glasanja u srednjim školama, pokazuju pad podrške Švedskim demokratima s 21 posto na 14 posto, dok je dio radikalnijeg biračkog tijela glasove preusmjerio prema ekstremnijim opcijama poput Alternative za Švedsku (AfS).

Također, dio umjerenijih birača iz desnog bloka izveo je taktičko glasanje za Liberalnu stranku kako bi joj pomogao da pređe parlamentarni prag od 4 posto. Predvođeni novom lidericom Simonom Mohamsson, Liberali su na kraju osvojili više od pet posto glasova, osiguravši opstanak u Riksdagu i sprečavajući rani slom desne koalicije.

Ako privremeni rezultati budu potvrđeni i blok lijevog centra zadrži većinu od 176 zastupnika, Magdalenu Andersson očekuju izuzetno teški i neizvjesni pregovori o formiranju stabilne parlamentarne većine. Dok je postizanje dogovora sa Zelenima relativno izvjesno, premošćivanje dubokih programskih razlika između liberalno-tržišne Stranke centra i postkomunističke Ljevice predstavlja izuzetno složen zadatak. Stranka centra odlučno odbija ulazak u formalnu koaliciju s Ljevicom, dok Ljevica uslovljava svoju podršku odustajanjem od daljnje privatizacije javnih usluga i strogih mjera štednje.

Aktuelni premijer Ulf Kristersson već je dao do znanja da neće priznati poraz dok se ne prebroji i posljednji glas iz inostranstva, javno pozivajući Stranku centra na obnovu nekadašnjeg saveza desnog centra ukoliko pregovori na ljevici zapadnu u ćorsokak. Švedski izborni proces još je jednom pokazao da tradicionalni politički mehanizmi više ne garantuju brzu i jednostavnu tranziciju vlasti, te da je stabilnost nekadašnjeg nordijskog modela zamijenjena dugotrajnim periodom ustavne nadmetanja i političke fragmentacije.