Dok desnica jača širom Njemačke, Berlin bi nakon izbora 20. septembra mogao dobiti prvu gradonačelnicu turskog porijekla i prvu čelnicu iz redova postkomunističke Ljevice (Die Linke). Elif Eralp, 45-godišnja pravnica i kćerka turskih izbjeglica koja je odrasla prateći sistemske nepravde i rasističke napade devedesetih, izgradila je predizbornu kampanju na vlastitoj životnoj priči i borbi za pristupačan grad. Obećanjima o zamrzavanju stanarina, javnim kuhinjama i borbi protiv stambene krize, Eralp je iskoristila slom vladajućih demokršćana i dospjela na sam vrh predizbornih anketa u njemačkoj prijestolnici
Njemačka prijestolnica još jednom potvrđuje da u njoj politička pravila funkcioniraju potpuno drugačije u odnosu na ostatak zemlje. Dok u pojedinim njemačkim saveznim pokrajinama desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) bilježi historijski uzlet, u Berlinu predizborne ankete predviđaju pobjedu postkomunističke Ljevice (Die Linke).
Predvođena kandidatkinjom Elif Eralp, 45-godišnjom pravnicom čiji životni put slikovito odražava izbjegličko iskustvo i borbu za društvenu jednakost, ova stranka bi nakon izbora zakazanih za 20. septembar mogla po prvi put preuzeti čelno mjesto u gradskoj upravi.
Upravo je njena lična i porodična biografija postala temeljni stub kampanje kojom se obraća glasačima. U jesen 1980. godine, njeni roditelji, odani socijalisti i sindikalci, bili su primorani pobjeći iz Turske pred vojnim udarom i političkom represijom. Majka, tada u osmom mjesecu trudnoće, prešla je njemačku granicu tražeći azil, pa je Elif umjesto u planiranom Istanbulu rođena u Münchenu.
Nakon dobijanja azila, porodica se seli u Dortmund gdje je otac nastavio raditi kao doktor, dok je majka morala čekati punih 15 godina da joj njemačke vlasti priznaju diplomu instruktorice za medicinske sestre, što je bio prvi Eralpin susret sa sistemskom nepravdom prema doseljenicima. Sa osam godina s porodicom prelazi u Hamburg, gdje odrasta i upisuje studije prava.
Prekretnica u njenom sazrijevanju dogodila se 1993. godine, kada su nakon rasističkih napada i paljenja kuća imigranata u Möllnu i Solingenu proživljavali svakodnevni strah da bi i njihov dom mogao postati meta.
Ta lična proživljena trauma usmjerila je njenu karijeru ka zaštiti ljudskih prava. Nakon stručne prakse u Uredu Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR) i prelaska u Berlin, gdje je radila kao pravna savjetnica u Bundestagu, u stranku Die Linke učlanjuje se 2017. godine, potaknuta šokom uslijed ulaska desničarskog AfD-a u njemački parlament. Danas kao zastupnica živi u skromnom iznajmljenom stanu u radničkom Kreuzbergu, kvartu u kojem živi već 15 godina i koji opisuje kao čvrstu i autentičnu zajednicu običnih ljudi. Svom profilu “komšinice iz susjedstva” dodaje i iskustvo majke dvoje djece koja pohađaju lokalnu javnu školu, čime osigurava povjerenje birača koji se prepoznaju u njenoj svakodnevnoj borbi.
Svoju kampanju vodi u stilu novog njujorškog gradonačelnika Zohrana Mamdanija, oslanjajući se na neposredan kontakt s biračima i konkretna socijalna obećanja. Njen politički program u centar stavlja stambenu krizu, pri čemu se zalaže za eksproprijaciju stanova od velikih investicionih fondova i uvođenje strogog ograničenja stanarina, što simbolično nosi i na svom lančiću s natpisom Mietendeckel. Osim stanovanja, kandidatkinja Ljevice predlaže uspostavljanje mreže kvartovskih javnih kuhinja koje bi nudile topli obrok za tri eura, po uzoru na nekadašnje sovjetske radničke menze, dok birače privlači i nestandardnim potezima, poput poziranja u kupaćem kostimu uz obećanje o izgradnji više pristupačnih javnih bazena.
Iako unutar vlastite stranke važi za umjerenu političarku, što ilustrira i njen plan u pet tačaka za borbu protiv antisemitizma, Eralp je uspjela iskoristiti duboko nezadovoljstvo Berlinaca dosadašnjom vlašću. Rejting vladajućih demokršćana (CDU) pretrpio je težak udarac nakon skandala sa aktuelnim gradonačelnikom Kaijem Wegnerom, koji je tokom velikog zimskog nestanka struje u januaru otišao na teniski meč, a potom pokušao prikriti taj potez, što ga je u julu primoralo na povlačenje kandidature. Novi kandidat CDU-a Stefan Evers uspio je stabilizirati stranku na oko 20 procenata podrške, izjednačivši se u anketama s Ljevicom, dok su socijaldemokrate (SPD) doživjele historijski pad na svega 12 posto glasova.
Ishod berlinskih izbora odlučivat će postizborne koalicione kombinacije, budući da nijedna opcija nema šansu za samostalnu većinu. S obzirom na to da je CDU isključio svaku saradnju s ekstremnom desnicom, a manje opcije poput BSW-a i liberala opstaju ispod cenzusa, najvjerovatniji scenario predstavlja formiranje trojne koalicije Ljevice, Zelenih i SPD-a. U takvom odnosu snaga, socijaldemokrate bi mogle odigrati ulogu ključnog jezička na vagi i omogućiti da Berlin dobije prvu gradonačelnicu turskog porijekla.
