Uprkos različitim usmjerenjima i ciljevima, Ukrajina i Srbija sarađuju jer obje strane od toga imaju korist, čak i u vremenima rata

Bilo je zvaničnog i nezvaničnog dijela: tokom prve posjete ukrainskog predsjednika Volodimira Zelenskog Beogradu i svom kolegi Aleksandru Vučiću, u petak je riječ bila o obostranim ugovorima o zdravlju životinja i sigurnosti hrane. Srbija želi izvoziti električnu energiju u države koje nisu članice EU, jer EU naplaćuje poreze na struju iz njenih termoelektrana. Ukrajinske kompanije zainteresirane su za infrastrukturne projekte, poput onih u željezničkom sektoru u Srbiji.

O čemu se razgovaralo tokom večere između Zelenskog i Vučića, međutim, niko ne zna. Sigurno je da je Srbija, koja je u savezu s Rusijom, proteklih godina isporučila mnogo municije Ukrajini. Naravno, ne zvanično i samo preko trećih strana. Ovaj posao je ubrzo nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine ugovorio tadašnji američki ambasador u Srbiji Christopher Hill. Zbog toga Hill nikada nije uputio kritiku autokratskom režimu u Beogradu.

Financial Times je 2024. godine izvijestio kako se procjenjuje da je srpska municija u vrijednosti od 855 miliona američkih dolara (740 miliona eura) indirektno stigla u Ukrajinu. Vučić je ove isporuke pokušao predstaviti kao ekonomski uspjeh. “Ne smijemo izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju… ali imamo brojne ugovore s Amerikancima, Špancima, Česima i drugima. Šta oni na kraju urade s tim, njihova je stvar”, rekao je za Financial Times. Odnos između Ukrajine i Srbije obilježen je pragmatizmom. Uprkos veoma različitim geopolitičkim usmjerenjima, obje strane stavljaju u drugi plan sadržajne razlike i različite ciljeve kako bi kroz druge oblike saradnje ostvarile zajedničku korist.

Curenje dokumenata iz Pentagona u aprilu 2023. sugeriralo je da se Srbija obavezala na isporuku oružja Kijevu, što je Beograd, međutim, demantirao. Istovremeno se Srbija nikada nije pridružila sankcijama protiv Rusije, već i dalje održava bliske odnose s Kremljom. Rusija Srbiji prodaje jeftin gas, a desetine hiljada Ruskinja i Rusa žive u Srbiji.

U Beogradu se ova politika balansiranja naziva “politikom četiri stolice”: istovremeno se računa na Kinu, EU, Rusiju i SAD. Dosad je srbijanski režim s ovom politikom bio relativno uspješan, jer svi partneri pristaju na tu igru. Čak i Ukrajina. Iako se Srbija ne pridružuje ruskim sankcijama, Vučić Ukrajinu naziva “prijateljskom zemljom”. On rat čak koristi i za sopstvene svrhe, povlačeći analogiju između Kosova i Donbasa. Tako tvrdi da je Donbas ukrajinska suverena teritorija, baš kao što je Kosovo dio srbijanske suverene teritorije. Pri tome Vučić, naravno, ne spominje ozbiljne razlike između ova dva slučaja. Kosovo je 2008. godine proglasilo nezavisnost nakon što je jugoslovenski režim pod Slobodanom Miloševićem godinama ugnjetavao i progonio civilno stanovništvo.

Kada je jedna stanovnička grupa masovno ugnjetavana, diskriminirana ili lišena svojih osnovnih prava, kao što je to bio slučaj s jugoslovenskim režimom prema Albancima, u međunarodnom pravu postoji koncept secesije kao pravnog lijeka. Zbog toga je i Međunarodni sud pravde objavio da deklaracija o nezavisnosti Kosova ne krši međunarodno pravo.

Potpuno je drugačija situacija u Donbasu, koji su osvojile i anektirale ruske trupe, čime se međunarodno pravo krši na mnoge načine. Uprkos prijateljstvu s Rusijom, Srbija zvanično podržava teritorijalni integritet Ukrajine zbog srbijanskih pretpostavki o pravu na Kosovo. Ukrajina, s druge strane, nikada nije priznala nezavisnost i državnost Kosova, baš kao ni Slovačka, Španija, Grčka, Rumunija i Kipar. Takav stav Kijeva prema Kosovu razlog je da Beograd intenzivira odnose s Ukrajinom.

Uoči posjete Zelenskog Beogradu postojale su i glasine o mogućoj saradnji u proizvodnji dronova između Ukrajine i Srbije. Srbija bi pri tome mogla služiti kao lokacija za proizvodnju, a Ukrajina pružiti ekspertizu. Međutim, nema konkretnih navoda o tome da li će zaista doći do takve saradnje. Sigurno je sljedeće: Srbija je potpisala ugovor s jednom izraelskom kompanijom o proizvodnji dronova.

Zelenski zna da Srbija ne raspolaže sistemima protivzračne odbrane i presretačkim raketama, poput sistema Patriot, koji su Ukrajini hitno potrebni kako bi se odbranila od žestokih ruskih napada raketama. Pozvao je na strožije sankcije kako bi se spriječio dotok dijelova za rakete u Rusiju. Intenzivnija saradnja između Srbije i Ukrajine u oblasti naoružanja mogla bi se pokrenuti eventualno tek po završetku rata.

Zelenski i Vučić već su se sastajali nekoliko puta. Na dosad posljednjem samitu “Ukrajina – Jugoistočna Evropa” proteklog jula u Kijevu, srbijanski predsjednik je, međutim, bio jedini od političara iz vlada jugoistočne Evrope koji je odbio potpisati zajedničku deklaraciju. U toj deklaraciji bilo je riječ o nastavku podrške Ukrajini i povećanom političkom pritisku na Rusiju.

Zelenski očigledno pristaje na takav stav Srbije. Istovremeno ostvaruje poene time što Kremlj ne gleda blagonaklono na njegovu posjetu Beogradu. Vučić je tokom susreta sa Zelenskim izbjegavao osuditi rat, Rusiju i Putina. Zelenski je govorio o dramatičnim posljedicama ruske agresije po civilno stanovništvo, ali nije spominjao ozbiljne nedostatke Srbije na polju demokratije i vladavine prava. Izjavio je kako EU ne smije izgubiti Srbiju.

Srbija se proteklih godina sve više udaljavala od EU, kao i od demokratskog i transparentnog upravljanja. Vučić očigledno nije zainteresovan za reforme koje su neophodne za pristupanje EU, već po svemu sudeći želi “samo” forsirati ulazak na zajedničko evropsko tržište. Ukrajina, s druge strane, teži punopravnom članstvu u Evropskoj uniji.

IZVOR: Der Standard