Hram koji je trebao predstavljati moralnu čistoću posvećenu bogu Ramu danas se suočava sa teškim pitanjima o nestanku miliona dolara na mjestu gdje su milioni vjernika ostavljali svoju vjeru, ali i svoju životnu ušteđevinu

Gomile novčanica, nakit, poluge srebra i prilozi koje milioni vjernika svakodnevno ostavljaju sa uvjerenjem da time odaju počast svom bogu, gomilali su se u hramu Ram Mandir. Ovo svetilište postalo je centralni politički i vjerski simbol nove Indije pod vodstvom premijera Narendre Modija. Međutim, hram koji je hindustanski nacionalizam predstavio kao ispravljanje istorijske nepravde danas se nalazi u središtu velikog skandala zbog pronevjere novčanih donacija.

Policijska istraga, serija hapšenja i sve izraženije sumnje da vlasti pokušavaju zataškati slučaj prijete da ozbiljno naruše reputaciju jednog od najznačajnijih projekata Modijeve vlade.

Sve je počelo kada je Mahipal Singh, bivši šef računovodstva u hramu, javno optužio upravu za sistematske nepravilnosti u rukovanju novcem od donacija. Prema njegovim riječima, smijenjen je s funkcije čim je upozorio rukovodstvo Fondacije na ove zloupotrebe, nakon čega su uslijedile svakodnevne prijetnje smrću. Njegovo istupanje u javnosti izazvalo je pravu političku buru širom zemlje.

Hram se nalazi u gradu Ayodhya, u sjevernoj državi Uttar Pradesh, gdje je policija pokrenula krivični postupak, uhapsila desetak osoba povezanih sa prebrojavanjem novca i zaplijenila značajne iznose za koje se sumnja da su otuđeni. Istraga je proširena i na službenike banke zadužene za deponovanje sredstava, nakon što su otkriveni ozbiljni propusti u kontrolnim protokolima.

Svetilište dnevno posjeti i do stotinu hiljada vjernika. Ovaj skandal je izuzetno neprijatan za Modijevu vlast jer ovaj objekat nikada nije imao samo vjerski karakter, već je od samog početka postavljen kao ključni politički projekt savremenog hindustanskog nacionalizma.

Da bi se razumio puni obim ovog slučaja, potrebno je vratiti se na 6. decembar 1992. godine. Tog dana su desetine hiljada radikalnih hinduista srušile džamiju Babri, izgrađenu u 16. vijeku za vrijeme mogulskog vladara Babura. Demonstranti su tvrdili da je ta džamija podignuta na tačnom mjestu rođenja boga Rama, jednog od najpoštovanijih božanstava u hinduizmu.

Rušenje džamije pokrenulo je val najtežih vjerskih sukoba u modernoj historiji Indije, u kojima je poginulo oko dvije hiljade ljudi, većinom muslimana, tokom višemedjesečnih nemira koji su zahvatili cijelu zemlju.

Slika džamije pretvorene u ruševine trajno je promijenila političku scenu Indije. Partija Bharatiya Janata (BJP), vladajuća stranka Narendre Modija koja je tada bila daleko od preuzimanja vlasti, pretvorila je pitanje Ayodhye u svoju glavnu nacionalističku platformu. Tokom naredne tri decenije održavali su obećanje da će na tom mjestu podići veleljepni hram posvećen bogu Ramu.

Prekretnica se dogodila 2019. godine kada je Vrhovni sud Indije konačno riješio višedecenijski spor oko zemljišta i dodijelio parcelu hinduističkim organizacijama, dok je istovremeno naloženo da se osigura druga lokacija za izgradnju nove džamije. Ova presuda otvorila je put za realizaciju projekta koji je Modi godinama promovirao kao pitanje od ključnog značaja za nacionalni identitet.

Pet godina kasnije, premijer je lično vodio ceremoniju posvećenja novog hrama. Cijeli događaj bio je pažljivo osmišljen: Modi se pojavio u tradicionalnoj odjeći, izvodeći vjerske obrede pred milionima gledalaca dok je zemlja pratila otvaranje najvažnijeg vjerskog objekta izgrađenog u Indiji u posljednjih nekoliko decenija. Milioni vjernika doputovali su u Ayodhyu kako bi prisustvovali ovom činu.

Sam kompleks impresionira svojom veličinom. Prostire se na oko 283.000 kvadratnih metara i izgrađen je u kombinaciji ružičastog pješčenjaka i crnog granita. Oko hrama su podignuti tornjevi visoki skoro pedeset metara, čime je započela ogromna urbanistička transformacija grada. U sklopu ovog poduhvata izgrađeni su novi autoputevi, međunarodni aerodrom, luksuzni hoteli, željezničke stanice i obimna infrastruktura finansirana milionima iz državnog budžeta.

Izgradnja glavne zgrade koštala je oko 183 miliona evra, a upravljanje je povjereno fondaciji Ram Janmabhoomi Teerth Kshetra, koja se sada nalazi u središtu skandala. Ovu fondaciju osnovala je aktuelna indijska vlada i usko je povezana sa Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), ultranacionalističkom organizacijom iz koje potiče i sam Modi.

Lokalni mediji su već objavili snimke iz policijskog izvještaja na kojima se vidi kako članovi fondacije, zaduženi za prebrojavanje donacija, skrivaju snopove novčanica u džepove i obuću.

Čelnici vladajuće stranke BJP nazvali su ovaj kompleks „hindustanskim Vatikanom“ jer on simbolizira nastojanje da se Ayodhya pretvori u duhovno središte nove Indije u kojoj dominantnu ulogu ima hinduistička većina. Upravo u tome leži i glavna tačka kritike Modijevih protivnika.

Od njegovog dolaska na vlast, organizacije za zaštitu ljudskih prava, pravnici i brojni intelektualci upozoravaju na sve izraženiju marginalizaciju vjerskih manjina, posebno muslimanske zajednice koja broji oko dvesta miliona ljudi.

Tome se pridodaju i sporni zakoni o državljanstvu, kampanje protiv vjerskih preobraćenja, rušenje stambenih objekata i pojačana retorika ultranacionalističkih grupa koje su u nekim slučajevima javno pozivale i na progon muslimanskog stanovništva.

Vlast tvrdi da isključivo štiti kulturno naslijeđe hinduizma i da primjenjuje zakone podjednako na sve građane. Međutim, za Kongresnu stranku, vodeću opozicionu snagu u zemlji, Ayodhya je postala najvidljiviji znak dubinske transformacije, prelaska sa sekularnog modela Indije uspostavljenog nakon sticanja nezavisnosti na model u kojem hinduistički identitet zauzima centralno mjesto u zvaničnoj politici.

Sada se taj isti simbol suočava sa skandalom koji direktno narušava narativ građen godinama. Hram koji je trebao predstavljati moralnu čistoću posvećenu bogu Ramu danas se suočava sa teškim pitanjima o nestanku miliona dolara na mjestu gdje su milioni vjernika ostavljali svoju vjeru, ali i svoju životnu ušteđevinu.

IZVOR: Bosna.hr, El Mundo