Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković i još 21 čelnik Europske unije uputili su oštro pismo briselskom vrhu tražeći hitnu zaštitu vanjskih granica nakon što je oko 60.000 migranata prodrlo u špansku enklavu Ceutu, što je izazvalo žestok odgovor španskog premijera Pedra Sáncheza koji je pojedine europske partnere optužio za sebičnost, ksenofobiju i kršenje prava Unije

Dramatična migrantska i humanitarna kriza u španskoj enklavi Ceuti, gdje je početkom sedmice zabilježen masovni i nenadani ulazak desetina hiljada ljudi s marokanskog teritorija, prerasla je u dosad najdublji politički i pravni rascjep unutar Europske unije oko pitanja upravljanja vanjskim granicama. Razmjere ove krize i dubinu podjela u Bruxellesu najjasnije razotkriva oštar diplomatski potez 22 čelnika država članica Europske unije koji su, na inicijativu ključnih europskih metropola, uputili zajedničko pismo samom vrhu Unije, predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, predsjedniku Europskog vijeća Antóniju Costi i irskom premijeru Micheálu Martinu, čija zemlja trenutno predsjeda Blokom.

Među potpisnicima ovog dokumenta, koji izražava ozbiljnu zabrinutost zbog događaja na afričkom tlu i zahtijeva koordiniran odgovor radi zaštite vanjskih granica, nalazi se i hrvatski premijer Andrej Plenković, uz njemačkog kancelara Friedricha Merza, talijansku premijerku Giorgiju Meloni te poljskog premijera Donalda Tuska. U pismu se otvoreno upozorava da Europska unija ne smije pokleknuti pred novim valom ilegalnih ulazaka niti poslati poruku slabosti koja bi mogla ugroziti stabilnost čitavog kontinenta.

Plenković i njegovi kolege naglašavaju da je sprječavanje krijumčara da dovode u pitanje cjelovitost vanjskih granica Unije zadatak od presudnog značaja za opstojnost europskog projekta. Poseban fokus u pismu stavljen je na opasnost od stvaranja percepcije da je nezakonit boravak u Europi moguće naknadno legalizirati. Ne smije se dopustiti da nekontrolirani masovni prelasci, instrumentalizacija migracija ili druge hibridne prijetnje stvore dojam da je moguć nezakonit ulazak u Europsku uniju, odnosno da se nezakonit ulazak migranta može pretvoriti u zakonit boravak, jer bi takva percepcija potaknula daljnje pokušaje, narušila povjerenje u zajedničku migracijsku politiku i imala posljedice za sve države članice.

Iz hrvatske Vlade dodatno podvlače važnost zajedničke odgovornosti i solidarnosti s državama izloženima pritisku kako bi se izbjeglo uvođenje unutarnjih kontrola među članicama Unije, pozivajući pritom irsko predsjedništvo da žurno sazove izvanrednu videokonferenciju ministara unutarnjih poslova radi definiranja brzog odgovora i mobilizacije dostupnih instrumenata EU-a.

Pozadina ovog velikog diplomatskog sukoba leži u dramatičnim dešavanjima na samom terenu u Ceuti, autonomnom španskom gradu na sjeveru Afrike. Prema procjenama lokalne vlade u Ceuti, oko 60.000 migranata ušlo je na taj teritorij uglavnom plivajući oko lukobrana koji dijeli enklavu od Maroka, dok je pritom najmanje 57 osoba izgubilo život u valovima. Oni koji su se dokopali obale stigli su bez hrane, vode i osnovnih potrepština, stvorivši preko noći humanitarnu krizu ogromnih razmjera.

Kao neposredni povod za ovaj nezabilježeni masovni val navodno se pokazala odluka španskog Vrhovnog suda donesena u julu. Sud je presudio da migranti presretnuti na moru dok pokušavaju stići do Ceute ili Melille ne mogu biti odmah i po ubrzanom postupku vraćeni u Maroko. Mreže krijumčara ljudi iskoristile su tu presudu kao izgovor i povod za zloupotrebu evropskog sistema migracija i azila, potaknuvši hiljade ljudi na rizični prelazak.

Suočene s haosom na granici, vlasti u Madridu i Rabatu postigle su brz dogovor o hitnoj repatrijaciji, pa je u vrlo kratkom roku više od 48.000 osoba vraćeno u Maroko, što su čelnici Unije u svom pismu pozdravili, ističući ipak da je dužnost Unije da učinkovito odvraća od nezakonitih migracija i beskompromisno se protiv njih bori.

Međutim, sama Vlada u Madridu i španski premijer Pedro Sánchez na ove napade i zahtjeve reagirali su oštrim protunapadom koji je dodatno produbio jaz u Bruxellesu. Sánchez je uputio vlastito, izuzetno zapaljivo pismo čelnicima europskih institucija, optuživši pojedine europske vlade da su u kriznoj situaciji reagirale vođene predrasudama, lažnim vijestima, neznanjem ili uskim političkim interesima.

Njegov gnjev uslijedio je nakon što je Italija suspendirala schengensku saradnju sa Španijom, dok su Finska i Danska otvoreno zaprijetile mogućnošću privremenog izbacivanja Španije iz prostora slobodnog kretanja. Finska ministrica unutarnjih poslova Mari Rantanen optužila je Španiju da je potpuno zakazala u zaštiti vanjskih granica, dok je danska premijerka Mette Frederiksen zatražila razmatranje svih opcija, uključujući i suspenziju Schengena.

Španski premijer je takve reakcije nazvao sebičnim, polarizirajućim i ilegalnim, istaknuvši da je njegova vlada u manje od 48 sati u potpunosti vratila kontrolu nad granicom, pružila opsežnu humanitarnu pomoć i spriječila bilo kakvo neovlašteno kretanje prema europskom kopnu.

Sánchez je u pismu iznio nekoliko ključnih argumenata: podsjetio je da Ceuta uopće nije dio Schengenskog prostora, što prijetnje suspenzijom čini pravno besmislenima, te se pozvao na podatke Frontexa prema kojima Španija bilježi dvostruko manje iregularnih ulazaka od Italije u periodu od 2021. do 2026. godine, unatoč tome što jedina ima kopnenu granicu s Afrikom.

Takođe je prigovorio partnerima na potpunom izostanku solidarnosti, podsjetivši da je Španija bez oklijevanja prihvatala migrante kada su se s krizama suočavale zemlje na istoku Europe zbog poteza Bjelorusije ili kada je bio pogođen talijanski otok Lampedusa.

Zaplet oko Ceute tako je otvorio novo poglavlje u europskim borbama oko migracijske politike. Dok Europska komisija nastoji smiriti strasti podsjećajući da se niti jedna članica ne može samovoljno izbaciti iz Schengena, a predsjednik Europskog vijeća António Costa daje podršku potezima Madrida, zakazani sastanci Mehanizma za integrirani politički odgovor na krize i tijela Vijeća EU-a pokazat će hoće li Bruxelles uspjeti sagraditi most između zahtjeva za čvrstim granicama i optužbi za narušavanje europskog prava.