Ekonomisti i analitičari u Cambridge Econometricsu otkrili su da se očekuje kako će Ujedinjeno Kraljevstvo do 2035. imati tri miliona manje radnih mjesta, 32 posto niža ulaganja, pet posto manji izvoz i 16 posto manji uvoz nego što bi to bilo prije. Izvještaj navodi da će Ujedinjeno Kraljevstvo do 2035. biti u lošijoj situaciji za 311 milijardi funti zbog izlaska iz EU. Deset godina nakon Brexita, podaci pokazuju da je odluka o napuštanju Evropske unije osiromašila ljude u Britaniji čak osam posto.
Upravo na dan kada je premijer Keir Starmer podnio ostavku, bila je i deseta godišnjica referenduma o britanskom izlasku iz Evropske unije. Britanci su tog 23. juna 2016. izglasali izlazak iz EU s 52% glasova. Nositeljica Brexita, pokreta koji nije iz prve uspio izboriti podršku u narodu Velike Britanije, bila je stranka UK Independence Party ili UKIP. Riječ je bila o krajnje desnoj nacionalističkoj stranci koja je osnovana 1991. godine, a prvi joj je lider bio Alan Sked. Njega je, pak, s tog mjesta zbacio nama poznatiji političar Nigel Farage. I on je poslije napustio UKIP te osnovao Reform UK, stranku koja sada, prema anketama, ima najveću podršku kod britanskih birača – čak 27 posto.
Prije obnovljene političke karijere u samoj Britaniji Farage je postigao velik odjek u Evropskom parlamentu gdje je bio zastupnik, iznoseći mahom antieuropske stavove, pa i nagovarajući druge da se ne pridružuju Evropskoj uniji. U intervjuu za Večernji list u junu 2013., uoči ulaska Hrvatske u EU, Nigel Farage je izjavio da članstvo u Uniji neće biti fantastično za građane, već samo za političare i birokrate.
– Ne možete biti nezavisna, demokratska država i istodobno članica ovakve Evropske unije – rekao je Farage. Upravo je UKIP s njim kao istaknutim članom uspio ishoditi kod konzervativnog premijera Davida Camerona da organizira referendum o članstvu Velike Britanije u Evropskoj uniji. A on je održan 23. juna 2016. te je s tankom većinom pobijedio tabor Leave, odnosno oni koji su željeli da Britanija više ne bude dijelom bloka. O svemu su se snimali i filmovi, a zapravo je jedini političar znatnijeg udjela u cijeloj priči od onih koji su uspješno nastavili karijeru bio upravo Farage. Boris Johnson, koji je mahom i zbog Brexita postao premijerom, danas više nije političar.
U međuvremenu je Britanija promijenila i niz premijera koji nisu uspjeli popraviti štetu izazvanu gubitkom punog pristupa jedinstvenome evropskom tržištu. Ključna figura iz sjene, Dominic Cummings, poslije je postao glavnim Johnsonovim savjetnikom, no i on je zbog niza afera morao otići iz politike. Upravo se Cummingsu pripisuje uspjeh kampanje Vote Leave koja je počela praktično bez šansi te se na početku procesa izlaska Velike Britanije iz EU čak smatrala bizarnom. Kada je on zasjeo na čelo te kampanje i postao njezin glavni strateg, kazaljka je polako počela mijenjati smjer. Nizom kontroverznih, često i neistinitih tvrdnji, danas bismo to nazivali populizmom, kampanja Vote Leave s Dominicom Cummingsom uspjela je pridobiti tanku većinu i Britanija je izašla iz EU. I pri tomu su žestoko korištene društvene mreže za analizu podataka. Nijedan kasniji premijer, pogotovo ne Boris Johnson, koji je iz Downing Streeta broj 10 izašao s koferom punim afera, nije uspio kompenzirati štetu napravljenu izlaskom iz EU.
Ekonomisti i analitičari u Cambridge Econometricsu otkrili su da se očekuje kako će Ujedinjeno Kraljevstvo do 2035. imati tri miliona manje radnih mjesta, 32 posto niža ulaganja, pet posto manji izvoz i 16 posto manji uvoz nego što bi to bilo prije. Izvještaj navodi da će Ujedinjeno Kraljevstvo do 2035. biti u lošijoj situaciji za 311 milijardi funti zbog izlaska iz EU. Deset godina nakon Brexita, podaci pokazuju da je odluka o napuštanju Evropske unije osiromašila ljude u Britaniji čak osam posto.
Stručnjaci predviđaju da će se ekonomska šteta nastaviti, a ankete YouGova sada pokazuju da gotovo 60 posto Britanaca kaže da je napuštanje EU bilo pogrešno. To su sižei nekih od analiza koje se ovih dana objavljuju u različitim evropskim medijima. A ovim podacima treba pribrojiti i sve nestabilniju političku klimu u Britaniji, u kojoj političari koji premoćno pobjeđuju zahvaljujući velikoj popularnosti zbog nezadovoljstva ubrzo gube oslonac, upravo kao Keir Starmer.









