Dok ruski patrijarh Kiril, jedan od najvjernijih saveznika Vladimira Putina, zbunjuje javnost miješanjem božićnih i uskršnjih praznika usred kognitivnog propadanja, državni aparat ne pokazuje nimalo konfuzije u progonu “nevjernika”. U atmosferi u kojoj barmeni završavaju pred sudom zbog fotografija uskršnjih kolača, a crkva postaje ideološki bedem rata u Ukrajini, Rusija klizi u eru vjerskog radikalizma vođenog geopolitičkim interesima
Okružen sveštenstvom u najvećoj moskovskoj katedrali, patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, čestitao je vjernicima Božić i Bogojavljenje. “Slavimo rođenje Hristovo i njegovo krštenje u vodama Jordana”, odjekivao je Kirilov glas pod svodovima hrama. Postojao je, međutim, samo jedan problem. Služba u ogromnoj katedrali Hrista Spasitelja održana je devetog aprila, na Veliki četvrtak, kada pravoslavni hrišćani obilježavaju sjećanje na Tajnu večeru.
Dok su sveštenici zbunjeno razmjenjivali poglede, sedamdesetdevetogodišnji Kiril je punih šest minuta nastavio propovijed o praznicima koji se slave u januaru. Tek nakon što mu je pomoćnik prišao i otvorio veliku crnu knjigu, patrijarh je zastao, zamucao i priznao da se zapravo slavi Veliki četvrtak. Ovaj incident samo je dodatno podgrijao spekulacije o zdravstvenom stanju jednog od najmoćnijih stubova Kremlja.
Glasine o kognitivnim problemima i uznapredovaloj demenciji patrijarha Kirila već dugo cirkulišu u ruskim novinarskim krugovima, ali njegova politička oštrica ostaje nepomućena. Dok se možda bori s datumima u kalendaru, Kiril stoji na čvrstoj zemlji kada je u pitanju podrška ruskom ratu u Ukrajini. Invaziju opisuje kao bitku protiv “sila zla” koje su preuzele vlast u Kijevu, obećavajući vojnicima da će im svi grijesi biti isprani ako poginu na ukrajinskom ratištu. Analitičari vjeruju da će tokom perioda njegovog fizičkog i mentalnog opadanja ključne odluke donositi njegov uži krug, uključujući ličnosti poput Aleksandra Ščipkova, koji je invaziju otvoreno nazvao “svetim ratom”.
Ova simbioza crkve i bivšeg oficira KGB-a, Vladimira Putina, izaziva tihi otpor čak i među nekadašnjim lojalistima. Kritičari poput Sergeja Čapnina, bivšeg urednika zvaničnog glasila Moskovske patrijaršije, tvrde da se moderno rusko pravoslavlje pod Kirilom pretvorilo u kvazireligijski kult čiji cilj nije vjera, već služenje geopolitičkim interesima države. Putin, s druge strane, revnosno brine da ta podrška ostane neupitna, a svako ko se usudi uvrijediti crkvu može očekivati brzu i nemilosrdnu kaznu.
Primjer Ksene Širokove, moskovske barmenke, oslikava svu apsurdnost današnje ruske represije. Ona je optužena za “vrijeđanje osjećaja vjernika” nakon što je objavila snimak nargile umetnute u tradicionalni uskršnji kolač, kulič, na kojem su bila ispisana slova “HB” (Hristos Vaskrese).
Širokovoj sada prijeti kazna do godinu dana zatvora. Njen post na društvenim mrežama, koji je u međuvremenu obrisan pod pritiskom prokremljanskih pravoslavnih organizacija poput “Sorok Sorokov”, shvaćen je kao neoprostiva hula. Zakon koji štiti vjerska osjećanja, uveden nakon protesta grupe “Pussy Riot” 2012. godine, postao je moćno oruđe u rukama države za disciplinovanje građana. Iako je Širokova javno tražila oprost zbog svog “nepromišljenog čina”, ruski crkveni zvaničnici rijetko pokazuju milost prema onima koji su označeni kao neprijatelji vjere. “Oprost je veoma varljiva stvar”, izjavio je jednom prilikom portparol crkve Vahtang Kipšidze, sažimajući atmosferu u kojoj se milosrđe povlači pred dogmom.
Statistika organizacije za ljudska prava “Sova” pokazuje da je u periodu 2024–2025. u Rusiji doneseno najmanje 39 presuda zbog vrijeđanja religije, dok su dvije osobe poslane na prinudno psihijatrijsko liječenje. Većina osuđenih kažnjena je novčano ili društveno korisnim radom, ali pritisak se pojačava. Ruski parlament nedavno je odobrio novi zakon koji predviđa visoke novčane kazne za objavljivanje fotografija crkava bez krstova ili vjerskih objekata kojima nedostaju “odgovarajući simboli”. Čak i banalne objave, poput one dvadesetogodišnje Tatjane koja je takođe uhapšena zbog fotografije uskršnjeg kolača, tretiraju se kao ozbiljni državni prekršaji.
Uprkos ovom institucionalnom žaru, slika ruske duhovnosti je kompleksna. Iako se više od 60 posto Rusa izjašnjava kao pravoslavni hrišćani, ankete pokazuju da tek neznatna manjina redovno prisustvuje službama ili se pridržava vjerskih postova. Čini se da je za Kremlj religija postala manje pitanje lične duhovnosti, a više instrument nacionalne kohezije i ideološkog rata protiv Zapada. U tom svijetu, gdje se Božić može pomiješati s Uskrsom bez političkih posljedica, stvarna opasnost prijeti samo onima koji odbiju učestvovati u diktiranoj koreografiji državne vjere.
IZVOR: The Times
