Najmračnija epizoda u Gofmanovoj karijeri, ona koju kritičari izvlače kao dokaz njegovog upitnog moralnog kompasa, datira iz 2022. godine. Tada je Gofman, kao komandant divizije, odobrio operaciju koja bi u svakoj uređenoj državi bila predmet teške sudske istrage. U središtu skandala našao se Ori Elmakayes, dječak od svega 17 godina, kojeg su Gofmanovi obavještajci regrutovali da na društvenim mrežama, pod lažnim identitetima, širi klasifikovane informacije i dezinformacije usmjerene protiv Irana i Hamasa

U izraelskoj obavještajnoj zajednici imenovanje Romana Gofmana za novog direktora Mossada dočekano je kao težak šamar tradiciji. Benjamin Netanyahu je povukao potez koji više liči na partiju pokera nego na strateško planiranje državne sigurnosti: na čelo najmoćnije špijunske agencije svijeta postavio je čovjeka koji nikada nije podigao telefonsku slušalicu u sjedištu Mossada u Glilotu, ali je zato proveo hiljade sati u premijerovom kabinetu kao njegov vojni sekretar.

Najmračnija epizoda u Gofmanovoj karijeri, ona koju kritičari izvlače kao dokaz njegovog upitnog moralnog kompasa, datira iz 2022. godine. Tada je Gofman, kao komandant divizije, odobrio operaciju koja bi u svakoj uređenoj državi bila predmet teške sudske istrage. U središtu skandala našao se Ori Elmakayes, dječak od svega 17 godina, kojeg su Gofmanovi obavještajci regrutovali da na društvenim mrežama, pod lažnim identitetima, širi klasifikovane informacije i dezinformacije usmjerene protiv Irana i Hamasa.

Kada je stvar pukla i kada je unutrašnja služba Shin Bet uhapsila maloljetnika pod optužbom za špijunažu, Gofman se povukao u sjenu. Haaretz navodi da je general pred istražiteljima tvrdio kako nije bio svjestan dječakovih godina niti ozbiljnosti podataka koji su mu gurani u ruke. Dok je Elmakayes trunuo u samici, suočen s optužbama za izdaju domovine, njegov komandant je šutio.

Tek kada je postalo nemoguće sakriti tragove koji vode do vojnog vrha, optužbe protiv dječaka su povučene, ali trauma je ostala. Elmakayesova poruka danas je opomena cijeloj službi: „Ako je bio spreman žrtvovati dijete, šta mislite kako će se sutra odnositi prema agentima na terenu kada stvari krenu po zlu?“

Međutim, Gofman nije samo kabinetlija i spletkaroš. On je i surov ratnik, a tu kartu Netanyahu najradije izvlači. Sudbonosnog sedmog oktobra 2023. godine, dok je ostatak izraelskog sigurnosnog aparata bio u stanju totalnog šoka i paralize, Gofman je bio jedan od rijetkih koji nije čekao protokole. Iz svoje kuće u Ashdodu krenuo je direktno u haos.

S pištoljem u ruci, na raskrsnici Sha'ar Hanegev, general-major IDF-a se upustio u direktan okršaj s grupama hamasovaca. Snimci s nadzornih kamera zabilježili su ga u jurišu, sve dok nije teško ranjen u nogu. Bio je to najviše rangirani oficir koji je prolio krv tog dana. To herojstvo mu je poslužilo kao savršen „moralni sapun“ kojim je Netanyahu isprao mrlje iz slučaja Elmakayes.

Problem s Gofmanom leži u tome što on u Mossad dolazi kao potpuni stranac. Odlasci ključnih ljudi iz sigurnosnog sektora, šefova vojne obavještajne službe i Shin Beta, otvorili su prostor Netanyahuu da izvrši „čistku“ i postavi sebi odane kadrove. Odlazeći šef Mossada navodno je bio zgrožen činjenicom da je njegov štićenik, iskusni operativac poznat samo kao „A“, zaobiđen u korist čovjeka koji bolje govori ruski nego engleski.

Gofman je rođen u Bjelorusiji, a u Izrael je stigao kao tinejdžer. Njegov nedostatak tečnog engleskog jezika, koji je u svijetu visoke špijunaže i stalne komunikacije sa CIA-om i MI6 praktično neophodan, mnogi vide kao ozbiljan hendikep. Ipak, Netanyahu tu vidi prednost: Gofman će biti savršen kanal za specifične i često mutne odnose koje Izrael održava s Putinovom Rusijom.

Imenovanje koje stupa na snagu u junu predstavlja Netanyahuov najveći rizik do sada. Mossad je tradicionalno bio brana od hirova političara, institucija koja je premijerima govorila ono što ne žele čuti. Sa Gofmanom na čelu, postoji opravdan strah da će služba postati produžena ruka premijerovog kabineta, fokusirana više na političko preživljavanje lidera nego na dugoročnu stabilnost države.

Kritičari su jasni: Gofman je talentovan oficir, ali talenti koje posjeduje nisu oni koji su potrebni za vođenje mreže spavača u Teheranu ili Bejrutu. U zemlji koja vodi rat na pet frontova i gubi međunarodnu podršku brzinom svjetlosti, postavljanje „poslušnika“ na čelo najvažnije linije odbrane može biti potez koji će Izrael skupo koštati. Gofmanov profil je profil čovjeka koji operira u sivoj zoni između bezobzirnog pragmatizma i fanatičnog vojničkog drila. On u Mossad unosi mentalitet mača u svijet gdje je decenijama vladala maska. Pitanje je samo koga će taj mač na kraju posjeći.

IZVOR: The Times, Haaretz