„Na stadionu se orilo: ‘Ko ne skače, taj je musliman’. Znam da je bilo upućeno protivničkom timu i da nije bilo lično protiv mene, ali kao muslimanu, to mi je i dalje uvredljivo i nedopustivo“, objasnio je mladi as Barcelone. Svoju poruku je pažljivo odvagao; nije je napisao u afektu, već s namjerom da podigne svijest javnosti

Nakon što je doživio najglasnije ovacije španskih navijača u trenutku kada je službeni spiker na stadionu RCD Espanyola u Barceloni objavio početnu postavu selektora Luisa de la Fuentea, fudbaler Barcelone ostao je zatečen spoznajom da su neki navijači prijateljsku utakmicu protiv Egipta pretvorili u rasistički pir.

„Na stadionu se orilo: ‘Ko ne skače, taj je musliman’. Znam da je bilo upućeno protivničkom timu i da nije bilo lično protiv mene, ali kao muslimanu, to mi je i dalje uvredljivo i nedopustivo“, objasnio je mladi as Barcelone. Svoju poruku je pažljivo odvagao; nije je napisao u afektu, već s namjerom da podigne svijest javnosti.

Iza neobavezne slike koju Lamine Yamal projektuje u javnosti, a malo je boljih primjera od proslave njegovog 18. Rođendana, krije se mladić duboko posvećen svojoj zajednici, narodu i vjeri. Redovno se vraća u Rocafondu, kvart u kojem je odrastao, donira dresove i ulaznice za lutrije u svom prvom klubu, CF La Torreta, i sponzorira muzički projekat u Perantónu, u školi koju je pohađao prije odlaska u La Masiju. Takođe je zadržao snažnu vezu s Marokom, domovinom svog oca. Zapravo, marokanska reprezentacija ga je aktivno pokušavala vrbovati.

„Imao sam u glavi opciju da igram za Maroko, ali kada je došlo vrijeme odluke, nisam imao dileme. Uvijek ću voljeti Maroko, ali oduvijek sam želio igrati na Evropskom prvenstvu. Odrastao sam u Španiji i osjećam da je to moja zemlja“, objasnio je Lamine u jednom intervjuu.

Kao most između Maroka i Španije te simbol nove generacije Španaca, Yamal je poznat po tome što ignorira rasiste. „Kao da ima sloj smole na koži. Većina stvari samo sklizne s njega. Problemi s kojima bi se bilo ko drugi teško nosio, on rješava krajnje smireno. Zato mislim da nikada ne izigrava žrtvu kada je u pitanju rasizam“, objašnjavaju njemu bliski ljudi.

Upravo zato, kada su mu tokom El Clásica u oktobru 2024. godine s tribina Bernabéua vikali razne gadosti, on i Raphinha odgovorili su ravnodušnošću. „Kada vas neko vrijeđa, možda je tako odgojen ili nije dobio prave vrijednosti. Zato mislim da ne treba obraćati pažnju i samo treba nastaviti dalje“, rekao je tada. Ipak, Lamineova ravnodušnost konačno je pukla. Nakon što je zamijenjen na poluvremenu, broj 19 španske reprezentacije izgledao je utučeno. Razlog nije bila izmjena, „to je dogovorio s De la Fuenteom ranije“, podsjećaju njegovi bliski saradnici, već rasističke parole koje je čuo.

„Razumijem da nisu svi navijači takvi, ali onima koji to skandiraju poručujem: korištenje religije kao šale na terenu čini vas neznalicama i rasistima. Fudbal služi za uživanje i podršku, a ne za nepoštovanje ljudi zbog onoga što jesu ili u šta vjeruju. Uz to, hvala svima koji su nas došli podržati. Vidimo se na Svjetskom prvenstvu“, zaključio je Yamal. Bila je to pristojna i iskrena katarza protiv netolerancije. Na neki način, i zagrljaj za njegove navijače. One koje on neće zaboraviti.

Nije sasvim jasno da li je ono što se dogodilo na stadionu Cornellà-El Prat bio čin rasizma, ksenofobije ili oboje. Ksenofobija bi podrazumijevala da su povici značajnog dijela tribina bili usmjereni protiv egipatskih igrača, dakle stranaca, dok bi rasizam aludirao i na prvu zvijezdu reprezentacije, Laminea Yamala, koji je slične incidente već preživio na drugim stadionima širom Španije, kao i na društvenim mrežama.

„Kakva je ovo španska reprezentacija? Izgleda kao loša šala“, napisao je ultradesničarski agitator Vito Quiles nakon jedne utakmice na prošlom Euru, uz fotografiju momka iz Rocafonde pored Nice Williamsa. Prije samo dva mjeseca, istog tog Quilesa angažovala je Narodna stranka (PP) da animira njihov završni predizborni skup za regionalne izbore u Aragonu.

Dobro je što su povici „ko ne skače, taj je musliman“ prodrmali savjest mnogih u zemlji koja predugo živi u svojevrsnoj harmoniji s takvim ponašanjem. Rasizam i ksenofobija su u porastu u Španiji, a nogomet nije mogao zaostati u trci za koju niko ne zna kada je počela, a još manje kada će ili kako završiti.

Nakon utakmice protiv Egipta, ne priča se o rezultatu ili formaciji španskog tima, jednog od favorite za naslov prvaka svijet. Španski komentatori konstatiraju nakon utakmice da njihova zemlja postaje radikalizirana ili, u najmanju ruku, zemlja u kojoj je mržnja postala dio novog narodnog folklore. Zemlja čiji je nogomet prepun otvoreno fašističkih navijačkih grupa, ali gdje je jedina utakmica koja je prekinuta, prema postojećim protokolima, bila ona na kojoj su navijači Rayo Vallecana skandirali „ti si nacista“ igraču koji se slikao sa svim mogućim neonacističkim simbolima. Razlika između tog skandiranja i onog na stadionu RCDE može se činiti suptilnom, ali ona sigurno postoji čim niko nije ni razmišljao o prekidu meča.

IZVOR: agencije, El Pais