Iako većina kršćana i Židova odbacuje ekstremistička tumačenja svojih vjerskih tradicija, ipak je važno ispitati ekstremistička tumačenja kršćanstva i judaizma, posebno zato što se koriste za opravdanje rata, teritorijalnog širenja i vojnih politika usmjerenih protiv civila.

Godine 1990. Bernard Lewis je napisao poznatu knjigu o “korijenima muslimanskog bijesa”. Taj esej, zajedno s drugim utjecajnim djelima nastalim 1980-ih i 90-ih, pomogao je uvesti eru komentara o ekstremizmu i političkom nasilju u svijetu s muslimanskom većinom.

Lewisov rad, kao i rad drugih orijentalističkih naučnika i analitičara, umanjivao je značaj zapadnog imperijalizma i agresije te je bio opterećen esencijalizmom, pretjerivanjem i iskrivljavanjem.

Ipak, neki od naučnih radova koji su uslijedili, posebno radovi koji ispituju militantne grupe poput Al-Kaide i Islamske države (IS), bavili su se vrlo stvarnim fenomenom. Ove marginalne muslimanske ekstremističke grupe su prouzrokovale masovno nasilje, a naučnici i analitičari su razumljivo nastojali ispitati političke, socioekonomske i vjerske faktore koji podupiru njihove ekstremističke ideologije.

Kršćanski i jevrejski ekstremizam, nasuprot tome, privukli su relativno malo pažnje.

Iako većina kršćana i Židova odbacuje ekstremistička tumačenja svojih vjerskih tradicija, ipak je važno ispitati ekstremistička tumačenja kršćanstva i judaizma, posebno zato što se koriste za opravdanje rata, teritorijalnog širenja i vojnih politika usmjerenih protiv civila.

Rat SAD-a i Izraela protiv Irana, sve više opravdan ekstremističkim kršćanskim i židovskim teološkim narativima, mogao bi konačno nametnuti razgovor o korijenima “kršćanskog i židovskog bijesa”.

Vjerske motivacije

Izraelski i američki politički lideri, vojne ličnosti i kreatori politika nisu skrivali vjerske temelje trenutnog rata protiv Irana.

Prošle sedmice, senator Južne Karoline Lindsey Graham nazvao je sukob “vjerskim ratom”, dok je senator Sjeverne Dakote Kevin Cramer rekao da Sjedinjene Države imaju “biblijsku odgovornost prema Izraelu”.

Prema Fondaciji za vojnu vjersku slobodu (MRFF), američki vojni zapovjednici su više puta pozivali na kršćanstvo i Bibliju kao motivacije za rat.

Od početka neprijateljstava, MRFF je saopštio da je primio stotine pritužbi od desetina vojnih jedinica u sve četiri grane oružanih snaga.

Jedan zapovjednik je navodno rekao svojim trupama da je rat u Iranu “dio božanskog plana” i da je američki predsjednik Donald Trump “pomazan od Isusa” da se bori u ratu kako bi “izazvao Armagedon”.

Iako vojni zapovjednici i senatori ne donose nužno ratnu politiku, oni utiču na političko okruženje u kojem se donose odluke. Graham je, na primjer, navodno odigrao važnu ulogu u uvjeravanju Trumpa da napadne Iran.

Američki križarski rat

Vjerski jezik se također direktno pojavio među drugim utjecajnim američkim kreatorima politike, u kontekstu iranskog sukoba i šire.

U junu 2025. godine, tokom prvog američko-izraelskog rata s Iranom, teksaški senator Ted Cruz opisao je podršku Izraelu kao biblijski mandat. Rekao je: “Biblija me je naučila da će oni koji blagosiljaju Izrael biti blagoslovljeni, a oni koji proklinju Izrael biti prokleti.”

Cruz je otvoreni proizraelski glas u Senatu, član je Odbora za vanjske odnose Senata i često brani Trumpove programe bliskoistočne politike.

U kontekstu trenutnog rata, američki ministar odbrane Pete Hegseth također je priznao ulogu religije u svom političkom razmišljanju. Na konferenciji za novinare 2. marta rekao je da se moli za “biblijsku mudrost” dok se donose odluke o ratu.

Hegsethovi politički stavovi dugo su se odražavali u biblijskim tumačenjima bliskoistočne politike. Autor je knjige iz 2020. godine u kojoj se zalaže za “američki križarski rat” kako bi se suprotstavio utjecaju islama.

Tokom govora 2018. godine u Jerusalemu, Hegseth, tada suvoditelj popularnog jutarnjeg programa Fox Newsa, zalagao se za ono što je nazvao biblijskim “čudom”: obnovu jevrejskog hrama u džamiji Al-Aksa u Jerusalemu, trećem najsvetijem mjestu u islamu.

U to vrijeme, Hegseth je rekao da je “korak u tom procesu… priznanje da… aktivnosti na terenu zaista imaju značaj. Zato… posjeta Judeji i Samariji i razumijevanje tog suvereniteta – samog suvereniteta izraelskog tla – ključni sljedeći korak u pokazivanju svijetu da je ovo zemlja za Jevreje i zemlja Izraela.”

Takvi stavovi blisko odražavaju ideje koje su kružile unutar izraelske politike od njenog osnivanja.

Hegseth, koji na svom tijelu ima islamofobne i križarima inspirisane tetovaže, također je jednom u baru vikao “ubijte sve muslimane”.

Trumpova lična religioznost je predmet debate, ali je okružen brojnim kontroverznim evangelističkim liderima, uključujući pastora Johna Hageeja, čija organizacija Kršćani ujedinjeni za Izrael dugo promovira biblijska opravdanja za izraelsku teritorijalnu ekspanziju, i Paulu White, Trumpovu duhovnu savjetnicu koja je bliskoistočne sukobe uokvirila biblijskim terminima. Prošle sedmice, dok je rat protiv Irana bio u punom jeku, White i drugi evangelički pastori okupili su se u Ovalnom uredu, stavljajući ruke na Trumpova ramena i nadlaktice i moleći se za njegovu zaštitu i vodstvo.

Biblijske granice Izraela

Izraelski lideri su se više puta pozivali na biblijske narative kako bi opravdali teritorijalnu ekspanziju i vojnu akciju.

U septembru 2023. godine, neposredno prije rata koji je počeo 7. oktobra, izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokazao je Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija kartu “Novog Bliskog istoka” koja prikazuje proširene izraelske granice.

U intervjuu za izraelsku televiziju u augustu 2025. godine, Netanyahu je rekao da se osjeća “veoma” povezanim s vizijom “Velikog Izraela” – biblijskom koncepcijom izraelskih granica koje se protežu od Iraka do Egipta.

Izraelski ministri, uključujući Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotricha, također su dosljedno koristili Bibliju kako bi se zalagali za proširenje granica Izraela.

Podrška biblijskim teritorijalnim zahtjevima nije ograničena samo na izraelsko desno krilo. Na februarskoj konferenciji za novinare, izraelski opozicioni lider Yair Lapid, centrista, rekao je da su “biblijske granice Izraela vrlo jasne”.

Vizija “Velikog Izraela” također odjekuje u američkim političkim krugovima, uključujući i unutar Trumpove administracije. U februaru je Mike Huckabee, američki ambasador u Izraelu i evangelistički pastor, rekao Tuckeru Carlsonu da bi “bilo u redu da Izrael uzme” svu zemlju Bliskog istoka.

Netanyahu je također rat predstavio u eksplicitno mesijanskim terminima. Na konferenciji za novinare prošle sedmice rekao je da će Izrael “dostići kraljevstvo” i stići do “Mesijinog povratka”, dodajući “stići ćemo do Mesijinog povratka, ali to se neće dogoditi sljedećeg četvrtka”.

Amalečka doktrina

Biblijske slike pojavile su se i u izraelskoj retorici o ratu, uključujući rat u Gazi i Iranu.

Netanyahu se više puta pozivao na stih o Amaleku iz Biblije kako bi opravdao izraelsko nasilje. Amalečani su biblijski narod kojem je bilo naređeno da potpuno uništi Izraelce, uključujući muškarce, žene i dojenčad.

U oktobru 2023. godine, Netanyahu je rekao: “Morate se sjetiti šta vam je Amalek učinio, kaže naša Sveta Biblija.” U to vrijeme, Raz Segal, izraelsko-američki naučnik za holokaust i genocid, rekao je da je Netanyahuov komentar dokaz namjere da se počini genocid.

Netanyahu se ponovo osvrnuo na Amaleka u kontekstu rata protiv Irana, rekavši: “Sjetite se šta vam je Amalek učinio.”

Drugi izraelski zvaničnici i vojni lideri također su se rutinski pozivali na Bibliju i vjerski diskurs kako bi opravdali ubijanje Palestinaca u Gazi.

Prošle sedmice, Netanyahu se ponovo osvrnuo na Amaleka u kontekstu rata protiv Irana, rekavši: “Sjetite se šta vam je Amalek učinio.”

Ove izjave su date u kontekstu vojne politike koja je rezultirala masovnim smrtnim slučajevima civila.

U Gazi, izraelska vojska je rutinski ciljala civile i civilnu infrastrukturu. Jedan vojni program pod nazivom “Gdje je tata?” pozivao je izraelsku vojsku da sačeka da se članovi Hamasa vrate kući noću, a zatim da napadne njihove stambene zgrade dok spavaju, ubijajući cijele proširene porodice u jednom napadu.

Druga politika, ponekad nazivana omjerom 100:1, navodno je dozvoljavala izraelskim snagama da ubiju “više od 100” civila kada ciljaju jednog komandanta Hamasa.

Izrael je također djelovao na osnovu “doktrine Dahiyeh”, nazvane po predgrađu Bejruta. Njen arhitekt, Gadi Eisenkot, rekao je da je politika posebno osmišljena da kazni civile primjenom “nesrazmjerne sile” na stambena područja, uzrokujući dovoljno patnje da se okrenu protiv svojih vođa.

Iranska kampanja možda slijedi sličan obrazac. Svjetska zdravstvena organizacija saopštila je da je do sada napadnuto 13 bolnica i zdravstvenih ustanova, te da je napadnuto i pet osnovnih i srednjih škola. Prema izvještajima, u Iranu je u prvih nekoliko dana rata ubijeno više od 1.300 ljudi, uključujući više od 150 učenica u napadu na školu.

Dvostruki standardi

Hegseth je nedavno obećao da će cijeli dan s neba [nad Iranom] padati “smrt i uništenje”, napominjući drugdje da su “jedini koji se sada trebaju brinuti Iranci koji misle da će preživjeti”.

Zamislite reakciju ako bi dvije muslimanske države pokrenule zajedničku vojnu operaciju na nemuslimansko društvo, pri čemu bi politički lideri pozivali na islamske spise kao opravdanje za rat, a ta operacija bi pogodila 13 zdravstvenih ustanova i pet škola i ubila 150 učenica u prvoj sedmici.

Globalna reakcija bi bila brza i nedvosmislena. Analitičari bi imali decenije istraživanja – koje datiraju još od Lewisa i orijentalista koji su mu prethodili, na koje se oslanja prilikom ispitivanja uloge religijskih motivacija.

Ali kada američki i izraelski lideri pozivaju se na biblijske narative dok vode rat, religijska dimenzija je samo sporedna misao u glavnim zapadnim analizama i medijima.

Prošle sedmice, američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da se SAD i Izrael bore protiv “vjerskih fanatičnih ludaka”.

Možda i jesu.

Ali šta onda da kažemo o političkim i vojnim liderima koji napadaju Iran, i koji su uništili Gazu, dok se pozivaju na kršćanske i židovske spise?

Hegseth je završio molitvom na konferenciji za novinare u utorak. Rekao je: “Završit ću sa spisima. Blagoslovljen neka je Gospod, moja stijena, koji vježba moje ruke za rat i moje prste za bitku… On je moj voljeni Bog i moja tvrđava… moj štit u kojem se sklonim.”

Religija sigurno nije jedini faktor koji djeluje u američkoj i izraelskoj ratnoj politici. Ali s obzirom na to koliko je religija istaknuta u diskursu i razmišljanju važnih donosilaca odluka u obje zemlje, opravdano je pitati se zašto se te religijske motivacije ne ispituju s istom snagom koju naučnici već dugo primjenjuju na “korijene muslimanskog bijesa”.

Mohamad Elmasry, profesor medijskih studija na Institutu za postdiplomske studije u Dohi