Ono što ovih dana pišu o Arminu Hodžiću po društvenim mrežama, svaki je Bošnjak u Hrvatskoj već čuo. Nakon niza medijskih napisa bez ijednog dokaza, proširili su se komentari koji napadaju njegovo porijeklo i vjeru

Znate li kako se zovu potpredsjednici Hrvatskoga sabora? Većina hrvatskih građana ne bi znala nabrojati nijednog. Mnogi nisu znali ni da je Furio Radin, zastupnik talijanske nacionalne manjine, tu dužnost obnašao punih devet godina. Niko se tome nije ni čudio, jer potpredsjednici Sabora rijetko ili nikada ne postaju tema kojom se bave mediji.

A danas gotovo svi znaju ime čovjeka koji na tu dužnost još nije ni izabran: Armin Hodžić. Zašto baš on?

Povod je bio štrajk. U proteklih desetak dana, otkako ga je Klub zastupnika nacionalnih manjina predložio za potpredsjednika Sabora, objavljen je niz tekstova kojima ga se pokušavalo povezati sa štrajkom u Zagrebačkom holdingu i ZET-u. Nijedan od njih nije ponudio dokaz, a neki su i sami priznali da navedene veze nisu dokaz ničega. Štrajk je završio, a od cijele priče nije ostala nijedna činjenica.

Ali povod nije isto što i razlog koji se vidi u komentarima na društvenim mrežama i ispod tekstova na portalima.

Arminu Hodžiću, rođenom Zagrepčaninu, poručuje se da ide tamo odakle je „došao“:

„Neka ide u Bosnu pa neka tamo bude potpredsjednik sabora.“

„Potjerati tu gamad natrag u bosnu.“

Prijedlog Kluba nacionalnih manjina doživljava se kao okupacija:

„Je li moguće da smo pali bez ispaljenog metka pod invazijom bosanaca??“

„turska posla,tuga što je sada Zagreb Doboj mahala“

Bošnjake se otvoreno izjednačava sa stokom i korovom:

„Stoka bosanska, zna se“

„Ko korov su ti bosandjerosi.“

Napada ga se zbog vjere:

„Ništa čudno za tog ljigavog muslića.“

„Da stoka muslimanska treba vas sve istjersti odakle ste došli“

A mržnja se ne zaustavlja na njemu:

„Koji idiot je dozvolio pripadnicima manjina da budu uopće u saboru, a kamoli potpredsjednici?“

Jedan komentator otišao je i dalje: pozvao je da se Armina Hodžića objesi na trgu. Potrebno ga je što prije prijaviti policiji.

I tako dalje, i tako dalje… Tu ćemo stati, jer bezbroj ksenofobnih komentara niti možemo, a niti želimo prenositi.

Dakle, ovo nisu usamljeni ispadi. Na primjer, komentar u kojem se Zagreb naziva „mahalom“ podržalo je 49 ljudi, „stoku bosansku“ njih 29, a poziv da se „gamad potjera natrag u Bosnu“ njih 16. Takvi komentari pojavljuju se sve učestalije, sa svakim novim tekstom ih je više, a sve češće skupljaju i podršku drugih. Ono što je počelo kao pojedinačne uvrede poprima oblik linča na društvenim mrežama, u kojem se jedan čovjek proglašava krivim zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti. A kad se netko javno poziva da ga se objesi na trgu, riječ „linč“ poprima posve konkretni izvršni imperativ.

Kad se izbor ne može osporiti činjenicama, pokušava se Hodžića u dijelu medija obezvrijediti atmosferom linča, koja se podgrijava iskrivljenim i neprovjerenim tvrdnjama o visini potpredsjedničke plaće i navodnim privilegijama štićene osobe. Zatim na scenu stupa gnjevna masa na društvenim mrežama.

Političar mora podnijeti kritiku, i to oštru. Ali kad meta postanu nacionalnost i vjera, to više nije kritika. Takve poruke ne pogađaju samo jednog zastupnika. Posljednji citat to i izgovara naglas: smeta mu svaki pripadnik manjine u Saboru. Pogađaju svakog Bošnjaka, svakog muslimana i svakog pripadnika nacionalne manjine u Hrvatskoj, koji iz njih čita da će, ako se usudi biti vidljiv ili se nađe na visokoj funkciji, biti dočekan na isti način.

Sloboda medija nije upitna i ne treba biti. No uređivačke odluke imaju posljedice. Formulacije koje su se u ovom slučaju često koristile, poput „dokaza nema, ali…“, otvaraju prostor u koji ulaze oni koji dokaze ne trebaju. Portali pritom imaju i zakonsku obvezu brinuti o sadržaju komentara koje objavljuju. Ne traži se povlašteni tretman, nego isti profesionalni standard koji bi vrijedio za bilo kojeg drugog zastupnika.

Hrvatska je svoj međunarodni ugled velikim dijelom izgradila na zaštiti nacionalnih manjina. Armina Hodžića za potpredsjednika predložio je Klub zastupnika nacionalnih manjina, a o njegovu izboru odlučit će Hrvatski sabor. To je demokratski postupak, i tako treba i ostati. Govor mržnje nije mišljenje, a Bošnjaci u Hrvatskoj nisu gosti, oni su ravnopravni građani.