Niko sa sigurnošću ne zna šta će se dogoditi kada se trojica čelnika sastanu, ili čak hoće li Kina dopustiti išta više od krute razmjene površnih izjava. Zapravo, Kina je pokušala ukloniti nuklearno razoružanje s dnevnog reda. Moguće je da će sve to biti tek kratka geopolitička pozorišna predstava koju će Putin moći iskoristiti u svojoj zemlji kako bi pokazao da Rusija – unatoč tome što ima sedam puta manju ekonomiju od ekonomije Evropske unije – još uvijek igra u istoj ligi kao i velike sile.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski među je onima koji su izrazili zabrinutost da će svijet svjedočiti svojevrsnoj “Jalti 2.0” kada se Donald Trump, Xi Jinping i Vladimir Putin sutra sastanu na marginama summita APEC-a u Kini.
U diplomatskoj areni postoji maksima: ako nisi za stolom, riskiraš da ti završiš – ili tvoje vrijednosti – na jelovniku. Mnogi akteri isključeni sa summita u Shenzhenu – prvenstveno Ukrajina, ali i istočnoeuropske i baltičke zemlje, Tajvan, pa čak i Iran – imaju razloga za nelagodu zbog mogućnosti da će ih njihovi podupiratelji napustiti u okviru složene geopolitičke razmjene, kako to Putin zamišlja, a Trump, čini se, podržava.
Putin je dugo predlagao ponovno stvaranje tog povijesnog samita iz Drugog svjetskog rata – održanog u februaru 1945., na zahtjev Josifa Staljina, u oronulom carskom ljetovalištu na južnoj obali Krima – na kojem su sudjelovali Franklin D. Roosevelt i Winston Churchill.
Trump je preuzeo ulogu entuzijastičnog gosta, dok se Xi ponaša kao sramežljivi domaćin, čak i nerado prihvaćajući tradicionalni status globalne supersile.
Geopolitičko pozorište
Niko sa sigurnošću ne zna šta će se dogoditi kada se trojica čelnika sastanu, ili čak hoće li Kina dopustiti išta više od krute razmjene površnih izjava. Zapravo, Kina je pokušala ukloniti nuklearno razoružanje s dnevnog reda.
Moguće je da će sve to biti tek kratka geopolitička pozorišna predstava koju će Putin moći iskoristiti u svojoj zemlji kako bi pokazao da Rusija – unatoč tome što ima sedam puta manju ekonomiju od ekonomije Evropske unije – još uvijek igra u istoj ligi kao i velike sile.
Ali ako Putin uspije, pokušat će osigurati da ovo bude prvi u nizu sastanaka u ovom formatu, u kojima velike sile organiziraju novi svjetski poredak temeljen na načelima usmjerenim na sigurnost, gdje liberalne vrijednosti imaju malo mjesta.
Kao što je glavni ruski pregovarač Vladimir Medinski rekao ruskoj televiziji: „Cilj je stvoriti sveobuhvatni sigurnosni sustav u Evropi koji će postati nova Jalta ili moderni Potsdam. Ako uspijemo uspostaviti takav sigurnosni sustav, jamčit ćemo mir u Evropi desetljećima, možda čak i stoljećima. To je naš glavni zadatak.“
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova istaknula je da bi summit mogao označiti “početak povratka iz ovog klizanja u apsolutni haos prema stabilizaciji”. Zelenskog zabrinjava činjenica da gotovo svaki put kada Putin i Trump razgovaraju, Kijev trpi posljedice.
Jaltske koncesije
Izvorna Jalta se izvan Rusije pamti kao trenutak ciničnih ustupaka – čak i sramote – usporedivih s politikom smirivanja Münchenskog sporazuma iz 1938. Osam dana oblikovalo je poslijeratni svijet, u kojem su odsutne zemlje bile odbačene ili podijeljene od strane neizbježnih pobjednika sukoba.
Samo nekoliko mjeseci prije smrti, Franklin D. Roosevelt bio je odlučan osigurati rusku podršku za novu organizaciju – buduću Ligu naroda – i za sudjelovanje Rusije u ratu protiv Japana. Zauzvrat je prihvatio rusku prisutnost u Poljskoj kao svršen čin i, kako bi prikrio tragove, uvjerio Staljina da potpiše deklaraciju kojom se potvrđuje da bi načela “suverenih prava i samouprave” trebala prevladati u zemljama oslobođenim od nacističke vlasti.
Malo ko je vjerovao da Staljin ima i najmanju namjeru poštovati sporazum. Zapravo, čast je bila upadljivo odsutna tijekom tih osam dana. Kad je Churchill rekao Staljinu da je očuvanje neovisnosti Poljske – izvorni britanski casus belli – “pitanje časti “, Staljin je odgovorio da je za njega to “pitanje života i smrti”. Churchill nije imao načina suočiti se sa Staljinom, budući da je do tada već bio pobjednik kod Staljingrada i Kurska i zapovjednik vojske koja je uništila Njemačku.
Naknadni osjećaj srama zbog izdaje na Jalti ukorijenio se prvenstveno u Sjedinjenim Državama. Toliko da je George Bush u maju 2005., prije putovanja u Moskvu na 60. obljetnicu Dana pobjede u Evropi, izjavio publici u Latviji da je Jalta „osudila milione na komunističko ropstvo. Kada su moćne nacije pregovarale, sloboda manjih nacija bila je, u određenom smislu, potrošna. Pa ipak, ovaj pokušaj žrtvovanja slobode radi stabilnosti ostavio je podijeljen i nestabilan kontinent.“ To je bilo stajalište koje je dijelila cijela Evropa.
Trump je eliminirao republikansku tradiciju koju je Bush utjelovio. U svom dokumentu o nacionalnoj sigurnosti iz 2025. Trump je pohvalio geopolitiku „sfera utjecaja“ zagovaranu na Jalti. Zapadnu hemisferu označio je kao domenu Sjedinjenih Država, dok je zadržao ponižavajući stav prema sferama utjecaja Rusije i Kine.
Nažalost, Trump je malo pažnje posvetio strategiji koja mu je bila pripremljena. Zadržao je poštovanje prema Putinu i Xiju, ali je dopustio sebi – i Izraelu – da se upuste u katastrofalno imperijalno prekoračenje u drugim područjima, posebno u slučaju Irana.
Kao rezultat toga, Sjedinjene Države i Rusija stižu na summit tražeći pomoć Kine kako bi se izvukle iz odabranih ratova – sukoba u koje su se dobrovoljno upuštale – a koji su ih ostavili teško pogođenima. Xi preuzima ulogu sličnu Staljinovoj, primajući dvije zemlje ovisne o njegovoj dobrohotnosti.
To izaziva određeni oprez u Kini, koja nerado koristi svoj utjecaj ako to znači pomaganje Sjedinjenim Državama ili ako se doživljava kao suprotan vlastitom narativu: da je sila stabilnosti i suživota. Tokom svog obraćanja na konferenciji Emirates Policy Center u Abu Dhabiju, profesor Minghao Zhao sa Sveučilišta Fudan objasnio je kineski stav o nemiješanju: „Rat između Rusije i Ukrajine strateška je pogreška ruskog predsjednika. Rat s Iranom strateška je pogreška predsjednika Trumpa. Kina se nosi s posljedicama tih sukoba.“
S druge strane, dr. Wang Huiyao, predsjednik Centra za Kinu i globalizaciju i jedan od ranih zagovornika trilateralnog summita, tvrdio je da je sudjelovanje Kine ključno. Spomenuo je “Kindlebergerovu zamku”: razdoblje haosa izazvano nedostatkom globalnog vodstva. Napomenuo je da Kina pokušava pozitivno doprinijeti jačanjem multilateralizma i mogla bi ponuditi jamstva u Iranu – nešto što bi iransko vodstvo pozdravilo – ali čak i on tumači stabilizirajuću ulogu Kine prvenstveno kroz prizmu globalnog ekonomskog razvoja.
Ukratko, Kina bi mogla pomoći Trumpu da se riješi poteškoća na Bliskom istoku. Uostalom, održavanje otvorenih brodskih puteva ključno je za zadovoljavanje njezine nezasitne potražnje za naftom.
Kina i Evropa
Međutim, Kina smatra pitanje Ukrajine isključivo evropskim sigurnosnim pitanjem, u kojem nije voljna izdati Putina ili podržati sporazum postignut bez evropskog pristanka. Kina je trenutno u procesu obnove svojih odnosa s Evropom nakon krize uzrokovane njezinim industrijskim prekapacitetima, koji su preplavili evropsko tržište i ugrozili njegovu deindustrijalizaciju. Ako bi Kina podržala Putinovu viziju nove evropske sigurnosne arhitekture, to bi izazvalo ogorčenje Njemačke i Evropske komisije.
Za neke, poput Johna Ikenberryja – teoretičara liberalnog internacionalizma – ideja da američki predsjednik dijeli svijet s autokratima je neprihvatljiva. On tvrdi da postoji održiv savez demokratija.
Charles Kupchan, viši saradnik Vijeća za vanjske odnose, tvrdi da budućnost leži u sporazumima sličnim onima iz Jalte. „Moramo naučiti sarađivati preko geopolitičkih i ideoloških podjela“, napominje. „Živimo u svijetu u kojem Sjedinjene Države i njihovi demokratski saveznici više ne čine dominantnu koaliciju.“
„Ko dobiva na značaju? Kina, Indija, Indonezija i druge velike nacije globalnog Juga; sve se kreću u ovom smjeru, a većina održava bliže ekonomske veze s Kinom nego sa Sjedinjenim Državama“, kaže. „Morat ćemo naučiti sarađivati s autokratijama i ugodnije koegzistirati s njima. Postoje li rizici od negativnih posljedica? Naravno. Može li Trump napustiti Tajvan i Ukrajinu? Moguće je, iako sumnjam. Ali moramo probiti led. Ovi razgovori moraju početi sada, i priznajem predsjedniku Trumpu zasluge za poduzimanje prvog koraka.“
Izvor: El Diario









