Da međunarodna zajednica ima efikasan pravosudni sistem, Katz bi se našao na samom vrhu globalne liste najtraženijih bjegunaca

Ministar odbrane Israel Katz voli da se hvali svojim ratnim zločinima. Prakse radi, gotovo da ne postoji nedjelo kojim se ne ponosi, niti zločin protiv čovječnosti koji nije zaprijetio da će počiniti. Poput kakvog sitnog pobješnjelog huligana, Katz s jednakim žarom veliča zločine za koje je direktno odgovoran, kao i one s kojima nema nikakve veze. Patuljasti mešetar koji se pretvara da je ministar odbrane, bez ikakvog stvarnog uticaja, Katz neumorno i bez prestanka brblja o vlastitim zlodjelima.

Tako Katz uz veliku pompu objavljuje svaki put kada armiji naredi da okupira i do temelja sravni još jedan izbjeglički kamp na Zapadnoj obali: „Pogledajte sjeme uništenja koje sam posijao.“

Tajming je, naravno, više nego providan: u toku su unutarstranački izbori u Likudu. Međutim, činjenica da su upravo ratni zločini ulaznica za popularnost među njegovim biračkim tijelom pokazuje nam do kojeg se dna srozao javni diskurs u moralnom smislu.

U Državi Izrael bilo je i većih ratnih zločinaca od Katza, ali nikada nikoga ko se toliko ponosio svojim nedjelima. Štaviše, Katz je pokrenuo novi trend: „Hej, pogledajte me, ja sam ratni zločinac“, šepuri se on. „Glasajte za počinioce transfera stanovništva i genocida. Nemojte se stidjeti.“

Ove sedmice Katz je ponovo izdao saopćenje u kojem na sva zvona oglašava svoju direktivu o okupaciji još jednog izbjegličkog kampa na Zapadnoj obali i protjerivanju njegovih stanovnika. Tako to biva kada se zločini normaliziraju i legitimiziraju. Gotovo niko ovdje nije pozvan na odgovornost kada je Izrael u januaru 2025. protjerao oko 20.000 stanovnika kampa Dženin i uništio ga, a ubrzo nakon toga i dva izbjeglička kampa u Tulkarmu. Životi desetiina hiljada ljudi, među kojima ogromnu većinu čine siromašni, osiromašeni i potpuno nevini, zbrisani su i uništeni.

Treba li uopće podsjećati da je riječ o trećoj i četvrtoj generaciji izbjeglica koje je Izrael protjerao iz njihovih sela još 1948. godine, nikada im ne dopustivši da se vrate? Treba li objašnjavati da je Izrael kriv za njihovu sudbinu? A sada im se ne dozvoljava ni povratak u njihove domove u kampovima, od kojih su neki sravnjeni sa zemljom. Živopisne, gusto naseljene zajednice pretvorene su u gradove duhova.

Dobro sam poznavao kamp Dženin. Na čitavoj Zapadnoj obali nije bilo drugog mjesta poput njega, s takvim spojem odlučnosti, hrabrosti i ponosa, prožetih toplinom i velikodušnošću. Da, baš taj kamp Dženin, koji su nazivali „stršljenovim gnijezdom“. Istina, tamo je bilo više naoružanih ljudi nego u drugim kampovima, kao i laboratorija za proizvodnju eksploziva. Vidio sam ih. Ali kamp se nije predavao u svojoj borbi za slobodu. Izraelsko rješenje bilo je uništenje.

Isto se dogodilo i u Nur al-Shamsu i Tulkarmu, njih više nema, a njihovi stanovnici rasuti su širom Zapadne obale, stisnuti u domovima rođaka već skoro dvije godine.

Katz želi da nastavi s ovim pilot-projektom. Balata, te stari i novi kamp Askar nalaze mu se na nišanu. Odatle će preći na kampove u centru i na jugu Zapadne obale, sve dok od Dheisheha do Al-Fawara ne ostane nijedan čitav kamp. A zašto bi se zaustavio samo na kampovima? Sljedeća su sela i gradovi, koji su također žarišta otpora okupaciji. Nakba 2.0 izvodi se uz gromoglasan aplauz glasača na unutarstranačkim izborima Likuda.

Prije nekoliko mjeseci Katz je bio gost na konferenciji Kanala 14, gdje je samouvjereno izjavio da smo u „24 libanska sela s stotinama stanovnika uništili svaku građevinu, ne kuću po kuću, već čitava sela.“ A u Gazi je otišao i korak dalje: „Mjesta kojih se sjećate, poput Shujaiyeha i Jabalye, danas više ne postoje. Uništena su. Ne vidim kuće, vidim samo plažu.“ Poetika ministra zatiranja.

Da Država Izrael ima stvarni pravosudni sistem, Katz bi bio uhapšen čim bi kročio iz sale. Da međunarodna zajednica ima efikasan pravosudni sistem, bio bi stavljen na samu vrh globalne liste najtraženijih bjegunaca.

Katz je tu da se naruga smiješnoj izraelskoj propagandi koja uvjerava svijet kako se Izrael pridržava međunarodnog prava i ne nanosi namjerno štetu civilima. On pruža najneoborivije dokaze od svih, nema potrebe da organizacije za ljudska prava ili sudovi sprovode istrage. Izrael uništava čitave regije, uništenja radi, kako bi nahranio pohlepu za osvetom i krvlju glasača na izborima u Likudu.