Islamisti, desničarska internetska rulja, Ruska pravoslavna crkva ili kršćanski evangelikali igraju u istoj ligi protiv ljudskih prava i demokratije. ÖVP izdvaja samo islam. To nije slučajno. Savezni kancelar Christian Stocker želi se energijsko obračunati s „političkim islamom“. A šta je s drugim oblicima ekstremizma?

ÖVP u vladi radi na sveobuhvatnoj zabrani „političkog islama“. Na stranu poteškoće u definiranju pravno održivih pojmova, radikalni politički islam nesumnjivo predstavlja opasnost za demokratiju i ljudska prava, a posebno za prava žena i djevojčica. Protiv njega se mora boriti adekvatno i odlučno. Međutim, fokusiranje borbe protiv ekstremizma na tako jednostran, propagandni način, usmjeren samo na ovu jednu opasnost, govori protiv ozbiljnosti te namjere.

Zbog snažne i vidljive prisutnosti u svakodnevnom životu, islam se doživljava kao stran i opasan. Gledano sa strane, granice između vjerskog konzervativizma i politički instrumentaliziranog ekstremizma postaju zamagljene. To čini njegovo odbacivanje i borbu protiv njega veoma „popularnim“. Ali „politički islam“ samo je jedna od vjera i ideologija koje se ekstremistički zloupotrebljavaju i koje nose opasni potencijal. Politička zloupotreba religija, kao i ateizma!, globalni je fenomen i prožima historiju i sadašnjost poput krvavog traga.

Vjerska, evangelikalna desnica je, naprimjer, ideološki i praktični utirač puta za izbor opasnih populista i desničarskih ekstremista u SAD-u i Latinskoj Americi. Kada jednom dođu na vlast, pokazuju se totalitarnim, protivnicima nauke i tutorima građana, posebno u zdravstvu, školstvu i obrazovnom sistemu. Ova političko-vjerska mreža seže sve do Austrije. S druge strane, Ruska pravoslavna crkva nudi mračnu, fašistoidnu ideologiju „krvi i tla“, koja služi kao opravdanje za osvajačke ratove ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Lista sličnih zloupotreba bila bi duga.

Gore gdje god se vjerski ili politički ekstremizam direktno sukobljava s ljudskim pravima, demokratijom i sigurnosnim interesima, kao što je slučaj kod prisilnih brakova, obrezivanja žena, ograničavanja slobode za djevojčice i žene, špijunaže, nasilja, terora i slično, krivično pravo mora reagirati i potreban je jasan stav demokratske pravne države. To je prava borba protiv ekstremizma, bez obzira na njegovu vjersku ili političku boju. Naravno da ima smisla i krivičnošravno preciznije obuhvatiti aktivnu propagandu za ubilačke organizacije poput „Islamske države“.

Ali tu stvar već postaje komplikovanija. Zašto onda ne obuhvatiti i propagandu za Rusku pravoslavnu crkvu i njene stavove o ratu u Ukrajini, uključujući skandalozno vjersko legitimiranje nuklearnog oružja od strane moskovskog patrijarha Kirila I? Riječ je o nuklearnom oružju koje je direktno usmjereno prema Evropi i čijom se upotrebom redovno prijeti.

Svojom jednostranom fiksacijom na „politički islam“, ÖVP se ne bavi borbom protiv ekstremizma. U stvarnosti, ona samo preuzima jednako jednostranu i radikalnu propagandu FPÖ-a. I tu jednostranost postaje skandal, jer je desničarska scena, uključujući FPÖ i njegove medije, odgojila izuzetno opasnu rulju.

Primjeri? „Upotrijebiti vojsku i odmah ih vratiti u more.“ „Invanziju mora spriječiti vojska, bez obzira na žrtve.“ „Rat.“ „Zar graničari nemaju mitraljeze? Mislim, čim počne praštati, svi će se okrenuti.“ Ovo je samo nekoliko objava, uključujući pravopisne i gramatičke greške, koje su nakon 31. jula ove godine sedmicama stajale na Facebook stranici zastupnice FPÖ-a u Evropskom parlamentu, Petre Steger.

Ova političarka FPÖ-a prethodno je pokušaj marokanskih mladića da preplivaju do španske eksklave Ceute nazvala „invazijom“ i zatražila „Tvrđavu Evropu“ s „odbranjenim granicama“. Njenim radikaliziranim pristalicama bilo je potrebno samo nekoliko takvih ključnih riječi da spontano zapadnu u spomenute maštarije o nasilju i masovnom ubistvu.

Još jedna uobičajena ključna riječ za podsticanje mržnje jeste predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. I ovdje je spominjanje od strane gospođe Steger, „Von der Leyen mora otići“ 17. augusta ove godine, bilo dovoljno da pokrene njene pristalice: „Uz najbolju volju ne mogu shvatiti zašto je ova žena još živa ????????“. „Nju treba staviti 1,80 metara pod zemlju, kuju!!“. „Ustrijeliti“. „Tu prljavu kravu treba zatvoriti“, itd. I ove objave stajale su sedmicama neobrisane na Facebook stranici ove austrijske europarlamentarke.

A sada zamislite da se ovakvi nedemokratski, krvožedni izljevi mržnje koji pozivaju na nasilje, ubistva i masovna ubistva redovno i sedmicama nalaze neobrisani na Facebook stranici nekog muslimanskog austrijskog političara. Izbila bi oluja negodovanja sa svim političkim posljedicama. Ali kod stranke s kojom veliki dio ÖVP-a priželjkuje koaliciju na saveznom nivou i s kojom već koalira u šest saveznih pokrajina, to se ignorira.

To uspijeva i zato što u medijima nije velika tema i mnogi građani takve prljave kutke interneta uopće ne primjećuju niti ih uzimaju za ozbiljno. Odgovornost za to se rado prebacuje samo na „društvene mreže i njihove algoritme“. Ali nisu „algoritmi“ ti koji stvaraju mržnju, oni samo pojačavaju poruke. To je FPÖ. To je namjerno huškanje. A rulja misli ozbiljno.

Postavlja se pitanje da li ÖVP ovim jednostranim napadom na „politički islam“ zapravo želi skrenuti pažnju s goruće potrebe da se suoči s opasnim ekstremizmom u vlastitim redovima.

Heinrich Breidenbach je autor i bloger (breidenbach-blog.at). Između ostalog, radio je kao glasnogovornik Zelenih u Salzburgu i predavao političku komunikaciju na Univerzitetu u Salzburgu, ovaj komentar napisao je za današnji Der Standard