Vatikan je putem Katoličke biskupije u Oslu zvanično pokrenuo postupak za beatifikaciju i kanonizaciju Sigrid Undset, norveške književne velikanke i dobitnice Nobelove nagrade za književnost 1928. godine. Pored monumentalnog književnog opusa i borbe protiv nacističke ideologije, Crkva ističe njen izuzetan humanitarni rad, posvećenost siromašnima i porodične žrtve, čime je ova nekadašnja kancelarijska radnica napravila prvi korak ka statusu svetice

Nakon gotovo osam decenija od smrti norveške književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost 1928. godine, Vatikan je putem Katoličke biskupije u Oslu zvanično pokrenuo postupak za njenu beatifikaciju i kanonizaciju. Vijest je objavio službeni glasnik Svete Stolice, Vatican News, čime je bogata književna karijera nekadašnje kancelarijske radnice i formalno povezana s vjerskim uvaženjem koje je vodi prema oltaru.

Odluka je saopštena tokom liturgije na historijskom ostrvu Selja, u prisustvu brojnih vjernika. Biskup Osla Fredrik Hansen objavio je pokretanje procesa nakon konsultacija s Biskupskom konferencijom nordijskih zemalja i stručnjacima koji su izučavali lik i djelo autorke čuvene trilogije Kristina, Lavransova kći. Zvanični postupak počet će predstojeće jeseni.

Biskup Hansen istakao je da Sigrid Undset za Crkvu predstavlja znatno više od književnice i nobelovke. U svojoj propovijedi naglasio je da je ona uzor kršćanske vjere, života proživljenog u vrlini i stalne brige za siromašne. Posebno je potcrtana njena posvećenost porodici i kćerki s poteškoćama u razvoju, kao i činjenica da je kroz svoja književna djela nadahnula generacije vjernika i svjedočila o nordijskim srednjovjekovnim svecima.

Sigrid Undset rođena je 20. maja 1882. godine u danskom gradu Kalundborgu. Odrasla je u porodici norveškog arheologa Ingvalda Martina Undseta i majke Dankinje Charlotte Gyth, u okruženju prožetom historijom i knjigama. Rana smrt oca 1893. godine prekinula je njeno školovanje, pa je sa 16 godina počela raditi kao sekretarica u jednoj inženjerskoj firmi u Kristianiji (današnjem Oslu). Tamo je provela čitavu deceniju, pišući noću nakon posla.

Nakon što su izdavači odbili njen prvi rukopis sa srednjovjekovnom tematikom, sa 24 godine objavila je kratki roman „Gospođa Marta Oulie“ (1907), koji je počeo upečatljivom rečenicom: „Bila sam nevjerna svom mužu.“ Uspjeh te knjige omogućio joj je da napusti kancelarijski posao i uz državnu stipendiju otputuje na studije u Rim. Tamu je upoznala slikara Andersa Castusa Svarstada, za koga se udala 1912. godine.

Porodični život bio je ispunjen velikim izazovima. Uz troje vlastite djece, Andersa, Maren Charlotte i Hansa Benedicta, brinula se i o kćerki s poteškoćama u razvoju, kao i o sinu iz muževog prvog braka koji je također imao invaliditet. Uprkos teškim svakodnevnim obavezama, noću je pisala realistička djela poput romana Jenny (1911) i Proljeće (1914) te aktivno učestvovala u javnim debatama o ženskoj emancipaciji i moralu.

Nakon raspada braka 1919. godine, kada ju je suprug napustio tokom treće trudnoće, Undset se preselila u Lillehammer i kupila imanje Bjerkebæk. Zahvaljujući državnoj penziji, organizirala je život tako da se mogla posvetiti pisanju. U tom okruženju nastala je monumentalna trilogija „Kristina, Lavransova kći“ (objavljena između 1920. i 1922. u tri toma: Vijenac, Gospođa i Križ). Ovo obimno djelo od 1.250 stranica, smješteno u 14. stoljeće, prikazuje sukob ljudskih želja, društvenih normi i vjere.

Svjetsko priznanje stiglo je 1928. godine kada joj je Švedska akademija dodijelila Nobelovu nagradu za književnost za upečatljivi opis nordijskog Srednjeg vijeka. Undset je time postala treća žena koja je dobila ovo prestižno priznanje. Uporedo s književnim uspjehom odvijala se i njena unutarnja transformacija. Nakon višegodišnjeg duhovnog traganja, 1924. godine u 43. godini života zvanično je prešla na katolicizam. Taj čin izazvao je veliku pažnju u pretežno protestantskoj Norveškoj, a svoje vjerske stavove kasnije je utkala u romane Gymnadenia (1929) i Plamteći grm (1930).

U periodu od 1936. do 1940. godine obavljala je dužnost predsjednice Književnog vijeća Udruženja norveških pisaca, kao prva žena na toj funkciji. Tokom boravka u Lillehammeru napisala je i tetralogiju Olav Audunssøn (1925–1927), prevodila islandske legende te objavila autobiografsko djelo Najduže godine (1934).

Izbijanje Drugog svjetskog rata i njemačka okupacija Norveške 1940. godine donijeli su teške udarce autorki, koja je još od ranih tridesetih godina otvoreno kritikovala nacističku ideologiju. Njen najstariji sin poginuo je u oružanom sukobu s okupacionim snagma, a nacističke trupe zapalile su njenu kuću u Lillehammeru.

Undset je bila prinuđena napustiti zemlju. Zimi je skijama prešla švedsku granicu, a potom je preko Rusije, Transsibirske željeznice i Japana stigla u Sjedinjene Američke Države. Tokom boravka u Americi od 1940. do 1945. godine aktivno je sarađivala s grupama za podršku njemačkom pokretu otpora i javno osuđivala fašizam.

Nakon završetka rata i kapitulacije Njemačke vratila se u domovinu 1945. godine, gdje je odlikovana Velikim križem Ordena Svetog Olava za književne zasluge i patriotski angažman. Živjela je povučeno u Lillehammeru sve do smrti 10. juna 1949. godine u 67. godini. Posthumno je 1951. godine objavljena njena biografija svete Katarine Sijenske.

Pokretanjem postupka za beatifikaciju u Oslu, životni put književnice koja je od skromne radnice u računovodstvu stigla do vrha svjetske književnosti dobija novo poglavlje, ovoga puta na putu prema oltarima Vatikana.

IZVOR: Bosna.hr, El Confidencial