Zakon o samoupravi Grenlanda , usvojen 2009. godine, daje vladi Grenlanda zakonsko ovlaštenje da jednostrano raspiše referendum o izdvajanju iz političke unije s Danskom. Prema zakonu, “odluku o nezavisnosti Grenlanda donosi narod Grenlanda”.
Kolega i ja, zajedno s timom grenlandskih istraživača, proveli smo 2018. godine jedno od do sada najsveobuhvatnijih istraživanja javnog mnijenja na Grenlandu. Putovali smo u 13 nasumično odabranih gradova i naselja širom otočne države obavljajući direktne intervjue s reprezentativnim uzorkom odraslih stanovnika.
Anketa je istraživala širok spektar tema. Tražili smo stavove o klimatskim promjenama, ekonomskim pitanjima – i perspektivi nezavisnosti od Danske. Donedavno, ovo je bila posljednja anketa o tome šta građani Grenlanda misle o ovom pitanju.
Grenland, bivša danska kolonija, trenutno je autonomna teritorija u okviru Kraljevine Danske. Ovaj politički aranžman Grenlandu daje opsežnu samoupravu, uključujući kontrolu nad većinom unutrašnjih poslova, kao i vlastitog premijera i parlamenta. Međutim, Danska zadržava vlast nad vanjskom politikom, odbranom i monetarnim sistemom.
Iako su naši rezultati istraživanja bili pokriveni u grenlandskim i danskim medijima nakon objavljivanja, oni su dobili oskudnu međunarodnu pažnju. To se naglo promijenilo 15. januara 2025. godine, kada je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ponovo objavio stari članak o našim rezultatima. U naslovu se navodi da dvije trećine građana Grenlanda podržava nezavisnost.
Trump nije dodao komentar u postu, ali insinuacija je bila jasna s obzirom na njegove nedavne izjave o aneksiji Grenlanda od Danske: stanovnici Grenlanda žele neovisnost od Danske i stoga bi mogli biti otvoreni za druge političke ili ekonomske aranžmane sa Sjedinjenim Američkim Državama.
“Mislim da ćemo to imati”, rekao je Trump nedavno nakon telefonskog razgovora s danskom premijerkom Mette Frederiksen, koja mu je rekla da zemljište “nije na prodaju”. Trump je u prošlosti govorio o “kupovini” Grenlanda, ali je od tada krenuo s retorikom o preuzimanju kontrole nad teritorijom.
Kada smo 2018. godine proveli istraživanje, Trump još nije bio otkrio bilo kakve planove za aneksiju ove otočne države. Bio je to scenarij koji smo teško mogli i zamisliti i stoga nismo o tome ništa pitali učesnike naše ankete. Stoga, bez obzira na to kako ih je Trump formulirao, rezultati istraživanja ni na koji način nisu ukazivali na to da stanovništvo gaji želju da se pridruži Sjedinjenim Američkim Državama.
Zapravo, nedavno istraživanje koje su proveli Sermitsiaq (grenlandske novine) i Berlingske (danske novine) direktno se pozabavilo ovim pitanjem. Pokazalo se da samo 6% ispitanika želi da Grenland napusti Dansku i umjesto toga postane dio Sjedinjenih Američkih Država.
U studiji, koju sam objavio na osnovu prikupljanja podataka iz 2018. godine, napisao sam da je većina stanovništva Grenlanda težila nezavisnosti. Dvije trećine učesnika smatralo je da bi “Grenland trebao postati nezavisna država u nekom trenutku u budućnosti”.
Mišljenja su bila više divergentna u pogledu vremena nezavisnosti. Na pitanje kako bi glasali na referendumu o nezavisnosti da se on održi danas, ispitanici koji su dali prednost nezavisnosti bili su ravnomjerno podijeljeni između “da” i “ne”.
Zakon o samoupravi Grenlanda , usvojen 2009. godine, daje vladi Grenlanda zakonsko ovlaštenje da jednostrano raspiše referendum o izdvajanju iz političke unije s Danskom. Prema zakonu, “odluku o nezavisnosti Grenlanda donosi narod Grenlanda”.
Tokom petnaest godina od njegovog donošenja, opcija raspisivanja referenduma nije iskorištena. To je vjerovatno zbog potencijalnih ekonomskih posljedica napuštanja unije s Danskom.
Svake godine Danska šalje blok-grant koji pokriva otprilike polovinu budžeta Grenlanda. Ovo podržava sistem socijalne zaštite, koji je opsežniji od onoga što je dostupno većini Amerikanaca. Osim toga, Danska upravlja mnogim skupim javnim službama, uključujući nacionalnu odbranu.
Ova pozadina predstavlja dilemu za mnoge Grenlanđane koji teže nezavisnosti, jer vagaju brige o blagostanju i političkom suverenitetu. To je bilo vidljivo i iz moje studije, koja je otkrila da ekonomski faktori utječu na preferencije nezavisnosti.
Za mnoge Grenlanđane, bogati prirodni resursi ove otočne države predstavljaju potencijalni most između ekonomske samodovoljnosti i punog suvereniteta. Strane investicije i povezani poreski prihodi od eksploatacije resursa smatraju se ključnim za smanjenje ekonomske zavisnosti od Danske. Vjerovatno ovi prirodni resursi, koji uključuju rijetke resurse i druge strateške minerale, također pomažu u objašnjenju Trumpovog interesa za Grenland.
Budući da će budućnost Grenlanda vjerovatno ostati u središtu geopolitičke borbe za moć još neko vrijeme, ključno je zapamtiti da samo Grenlanđani imaju zakonsko i svako drugo pravo da određuju svoj vlastiti put. Ono što su oskudne informacije dostupne o njihovim stavovima sugeriraju da iako mnogi teže nezavisnosti, to nije vođeno željom da se pridruže Sjedinjenim Američkim Državama.
(Autor teksta je Gustav Agneman, Vanredni profesor Odsjeka za ekonomiju na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije u Trondheimu; izvor: https://theconversation.com/)
