Napetosti između Pakistana i Indije jačaju nakon napada militanata u malom turističkom gradu Pehalgamu, smještenom u okrugu Anantnag u Indijski administriranom Kašmiru (IAK). Napad je rezultirao smrću 27 civila, uglavnom turista iz različitih dijelova Indije koji su posjetili spornu dolinu.

Indija je brzo optužila Pakistan za navodnu umiješanost u napad, bez temeljite istrage, i poduzela ofanzivne mjere, uključujući obustavu Ugovora o vodama Inda (IWT), koji je posredovan od strane Svjetske banke 1960. godine. Pakistan je uzvratio osudivši napad i nazvavši ga “operacijom pod lažnom zastavom”, upozorivši da će, ako Indija jednostrano obustavi IWT, to smatrati “činom rata”.

Ostale mjere uključuju obustavu izdavanja viza građanima jedni drugih, s izuzetkom indijskih Sikha kojima je dopušten boravak u Pakistanu radi vjerskih obreda, deportaciju vojnih atašea obiju zemalja proglašenjem persona non grata, smanjenje diplomatskih odnosa, zatvaranje graničnog prijelaza Wagah za svaki oblik kretanja, uključujući trgovinu, te zatvaranje zračnog prostora Pakistana za Indiju.

Odmah nakon napada, Indija je hitno objavila obustavu IWT-a, što izaziva ozbiljne sumnje. IWT, koji upravlja dijeljenjem rijeka između obje države, posredovan od strane Svjetske banke 1960. godine, pravno je obavezujući sporazum koji je izdržao više ratova i neprijateljstava. Prema odredbama ugovora, nijedna strana ne može jednostrano povući ili revidirati njegove uslove, što je zajamčeno i međunarodnim pravom.

Međutim, Indijin jednostrani potez, zajedno s nedavnim kršenjima IWT-a, naprimjer izgradnjom brane na rijeci Kishan Ganga, sugerira da je to bio unaprijed isplaniran potez kako bi se opravdao njihov namjeravani diplomatski manevar pod krinkom operacije pod lažnom zastavom u Pehalgamu.

Dodatno, raspoređivanje gotovo milion vojnih osoba s visokotehnološkom opremom koja čuva liniju prekida vatre s Pakistanom čini nemogućim da navodni uljezi izvedu takvu operaciju u gradu koji je udaljen 400 kilometara (gotovo 250 milja) od linije prekida vatre. Ovo je očiti propust u sigurnosti i očito namjerna nemarnost središnje vlade, budući da je IAK pretvoren u unijsku teritoriju kojom upravlja središte. Sigurnosne propuste istakli su i članovi opozicije u indijskom parlamentu.

Štoviše, Kašmirci s obje strane linije prekida vatre protestvovali su protiv napada. Mještani IAK-a također su glasno izražavali svoje nezadovoljstvo, posebno nakon ukidanja člana 370 petog augusta 2019. od strane Indije, ističući da je ekonomija IAK-a već pretrpjela zbog dugotrajnog policijskog sata i sukoba. Zašto bi se bilo koji Kašmirac uključio u takvu aktivnost tokom vrhunca turističke sezone kada značajan dio ekonomije IAK-a ovisi o turizmu?

Kašmirci su bili vrlo pragmatični i nisu pribjegavali nasilju nad civilima čak ni na vrhuncu pobune u 1990-ima. Iako ovaj incident podsjeća na jedan od rijetkih napada na turiste u dolini Kašmira, onaj iz 2000. godine kada je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton bio u posjeti Indiji, trideset članova zajednice Sika ubijeno je od strane nepoznatih napadača u Chattisinghpori u istom okrugu Anantnag.

Krivica je bila pripisana Pakistanu, no kasnije istrage nisu mogle dokazati nikakvu povezanost između napada i Pakistana. Analitičari su to prozvali operacijom pod lažnom zastavom tadašnje vlade Bharatiya Janata Party (BJP) kako bi se prikazali kao žrtve.

Ovoga puta, slučajno, američki potpredsjednik JD Vance bio je u posjetu Indiji, a BJP vlada ponovno je na vlasti, pokušavajući skrenuti pažnju s domaćih problema, uključujući nemire u Manipuru, komunalno nasilje i progone manjina – posebno Muslimana – kao i sve veću međunarodnu pažnju zbog kršenja ljudskih prava, posebno iz zemalja poput Kanade, SAD-a i Turske.

Indija ima historiju optuživanja Pakistana za svaki napad u IAK-u bez konkretnih dokaza. Napadi u Uriju 2016. i Pulwami 2019. svjedoče o neutemeljenim optužbama u novijoj prošlosti i ratobornom stavu Indije, koji je doveo do sukoba između zračnih snaga, gdje je Pakistan oborio indijski mlaznjak i zarobio njegovog pilota. Ovaj obrazac neodgovornog ponašanja nuklearne države ugrožava sigurnost regije, dok je Pakistan ponudio saradnju u nezavisnoj međunarodnoj istrazi incidenta, što je opet temeljeno na racionalnosti.

Nadalje, Pakistan zadržava pravo obustaviti ili raskinuti bilateralni sporazum iz Shimle iz 1972., koji je naglašavao principe uzajamnog poštovanja, rješavanja sporova mirnim putem i suvereniteta. Obustavom IWT-a, Indija nije samo prekršila međunarodno pravo, već je ugrozila i opstanak Pakistana, jer će nastojati preusmjeriti ili skladištiti vodu, uzrokujući sušu i druge ozbiljne uvjete za Pakistan.

Ovo je pravo vrijeme za Pakistan da objavi potpuno povlačenje iz sporazuma iz Shimle, budući da ga je Indija također taktički koristila u svoju korist šireći lažnu naraciju o smanjenju statusa kašmirskog sukoba na bilateralno pitanje, umjesto njegovog međunarodnog statusa utvrđenog rezolucijama UN-a. To je nanijelo ozbiljnu štetu kašmirskoj borbi za pravo na samoodređenje na međunarodnoj razini.

Indija mora shvatiti da mir u Južnoj Aziji prolazi kroz rješavanje kašmirskog sukoba, i ne može izbjeći svoju odgovornost za osiguravanje ostvarivanja prava Kašmiraca na izbor prema UN-u. Mit o normalnosti u IAK-u ponovno je razbijen nakon augusta 2019. Kašmirci su nezadovoljni gubitkom svoje državnosti i zlonamjernim omalovažavanjem njihovog identiteta. Smatraju to pokušajem Indije da promijeni demografiju države s muslimanskom većinom u korist Hindusa, budući da je vlada izdala više od 80.000 prebivališta ne-Kašmircima, većinom nemuslimanima.

Suštinu problema treba priznati, inače će igra okrivljavanja, zajedno s hegemonističkim načinom razmišljanja njegovanim u hindutva ideologiji, dovesti samo do stalne prijetnje nuklearnim ratom.

Umair Pervez Khan je generalni sekretar Konzorcija za azijsko-pacifičke studije u Pakistanu i doktorand međunarodnih odnosa na Univerzitezu Selçuk u Turskoj; ovaj je komentar napisao za Daily Sabah.