Ključna figura u izraelskoj politici prema Druzima u Siriji jest ministar odbrane Israel Katz. On je organizirao posjet delegacije sirijskih Druza sjevernom Izraelu sredinom marta, gdje su prvi put nakon desetljeća mogli hodočastiti do druskog svetišta Nabi Shuayb

Bila je to samo sitna neugodnost tokom zakletve vlade Ahmeda al-Sharae prošlog vikenda u Damasku, ali je pružila uvid u dio sirijske politike: dok su se Sharaa i ministri koje je imenovao – uključujući jednu ministricu – okupljali, stariji čovjek u tradicionalnoj odjeći počeo je glasno prigovarati zbog Sharaaine politike. Žalio se na marginalizaciju sunita u Sweidahu, gradu na jugu gdje Druzi čine većinu. Sharaa mu je kratko odgovorio prije nego što se čovjek bespomoćno okrenuo.

Pomisliti da bi se suniti u Sharinoj Siriji, s obzirom na njegovu sunitsko-džihadističku prošlost, mogli osjećati potisnutima na marginu, teško bi kome palo na pamet. Vjerski strahovi muče manjine poput šija i kršćana, ali još više zajednice koje su prije stoljeća nastale iz šiitskog islama – alavite, ismaelce i Druze. Međutim, čovjeku koji je protestvovao nije bila važna religija, već politika. Jug Sirije dijele sunitski Arapi s oko 700.000 Druza, koji čine najveću grupu u provinciji Sweidah i Jabal al-Duruzu (Druško gorje), iako ne i u Quneitri i Dari, gdje prevladavaju suniti. No Druzi su ti koje različite strane pokušavaju pridobiti: i Sharaa i Izrael.

Izrael je, u trenutku sloma Assadova režima nakon više od pola stoljeća porodične vladavine, odmah započeo uništavanje opreme i infrastrukture Assadove vojske masivnim zračnim napadima. Osim toga, izraelska vojska je prodrla duž granice u bivšu militariziranu zonu uspostavljenu nakon Jomkipurskog rata 1974. Povlačenje Izraelaca odatle nije ni na vidiku. Ali nasilje, čini se, raste.

Prije sedam dana dogodio se incident u provinciji Daraa, blizu jordanske granice, gdje su izraelske trupe, prema vlastitim tvrdnjama, napadnute od strane „naoružanih terorista“ te su odgovorile napadom na mjesto Koya. Ko stoji iza toga – od Hezbollaha preko ISIL-a do novih grupa – nije jasno.

Izraelska vlada, prvo, ne vjeruje Shari i njegovim milicijama, novoj sirijskoj vojsci, iako se novi predsjednik predstavlja kao umjeren. „Džihadističkom terorističkom grupom“ nazvao je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar Sharine ljude. Njega se smatra čovjekom Turske, a predsjednik Recep Tayyip Erdoğan postaje sve radikalniji u svojoj retorici prema Izraelu. Drugo, Izrael želi spriječiti da u potencijalno destabiliziranoj Siriji još radikalnije snage zauzmu položaj na njegovoj granici: takozvana „Islamska država“ uvijek profitira u nesigurnim vremenima. Treće, Izrael ima direktan interes kada su Druzi u pitanju.

Ključna figura u izraelskoj politici prema Druzima u Siriji jest ministar odbrane Israel Katz. On je organizirao posjet delegacije sirijskih Druza sjevernom Izraelu sredinom marta, gdje su prvi put nakon desetljeća mogli hodočastiti do druskog svetišta Nabi Shuayb. Ova politika usmjerena je i na vlastite Druze, od kojih su se mnogi 2018. osjetili otuđenima zbog Zakona o nacionalnoj državi, koji je Izrael proglasio jevrejskom državom.

Al-Monitor citira izraelske zvaničnike koji smatraju mogućim stvaranje „države Druza“ na jugu Sirije uz izraelsku pomoć. Tokom francuskog mandata nakon Prvog svjetskog rata u Siriji su već postojale takve etničko-vjerske mini-države, uključujući alavitsku. To je noćna mora za sirijske nacionaliste, koji u tome vide – tada kao i danas – strategiju „podijeli pa vladaj“.

Druze, međutim, nije tako lako pridobiti. Poput svojih kolega u Izraelu, oni su u principu lojalni svojoj državi sve dok ih ona ostavlja na miru. To je dugo vrijedilo i za Druze pod Assadovim režimom, a pobunili su se tek posljednjih godina. Druzi su, međutim, podijeljeni u različite grupe s odvojenim milicijama i za razliku od „Kurda“ u Siriji, nema jasno dominantne skupine koja nadjačava ostale.

Dok je Shara s jednim dijelom Druza sklopio sporazum o jedinstvu Sirije, drugi su to odbili, posebno utjecajni šeik Hikmet al-Hijri, koji zagovara sekularnu i decentraliziranu Siriju. Postoje i dva druga čovjeka koja nose titulu duhovnog vođe, „šeik al-Aql“: Hammoud al-Hannawi, koji je u intervjuu sredinom marta odbio „zaštitu“ Izraela i upozorio na instrumentalizaciju; te Youssef Jarbou, koji je ranije smatran lojalnim Damasku, ali je nedavno oštro kritikovao Sharin ustavni proglas. (IZVOR: Standard)