Bamba je raskinuo s najstrožim normama klasičnog islama i prigrlio sufizam, koji zagovara susret s Bogom kroz umjetnost i znanost. Od 1920-ih, kada se suprotstavio francuskim kolonijalnim vlastima, muridska zajednica koju je osnovao narasla je na više od tri miliona sljedbenika – što čini šestinu ukupnog stanovništva Senegala
Usred nepregledne savane Zapadne Afrike, poput fatamorgane izranja Touba – duhovna prijestonica muridskog bratstva i jedno od najneobičnijih urbanih središta Senegala. Glavni minaret Velike džamije, visok čak 87 metara, dominira krajolikom i označava dolazak u grad kojeg je krajem 19. stoljeća osnovao karizmatični sufijski vođa Amadou Bamba.
Romantično se kaže da je Touba jedini grad na svijetu koji je osnovan zahvaljujući pjesmi – onoj koju je Amadou Bamba usnio u hladu jednog od niskih stabala savane. Tamo je, vjerovao je, dobio božanski nalog da stvori mjesto u koje bi mogao doći svako ko se želi udaljiti od užurbanosti svijeta i voditi mističan život. Promatrajući današnju živahnost ulica Toube, moglo bi se reći da je taj cilj djelimično postignut.
Bamba je raskinuo s najstrožim normama klasičnog islama i prigrlio sufizam, koji zagovara susret s Bogom kroz umjetnost i znanost. Od 1920-ih, kada se suprotstavio francuskim kolonijalnim vlastima, muridska zajednica koju je osnovao narasla je na više od tri miliona sljedbenika – što čini šestinu ukupnog stanovništva Senegala.
Po definiciji, Muridi su pripadnici islamskog sufijskog reda (tarikata) koji slijede duhovnog učitelja (muršida ili šejha) u potrazi za duhovnim pročišćenjem, samospoznajom i približavanjem Bogu. Riječ murid dolazi iz arapskog jezika i znači „onaj koji želi“ ili „onaj koji teži“, a u sufijskom kontekstu označava osobu koja je izrazila želju za ulaskom na duhovni put pod vodstvom učitelja.
U Senegalu, naziv Muridi (Murīdiyya) takođe označava konkretan sufijski red koji je osnovao Šejh Amadou Bamba krajem 19. stoljeća. Taj red je izuzetno utjecajan u zapadnoj Africi i poznat je po kombinaciji duhovne predanosti i fizičkog rada, naročito poljoprivredi.
Danas, više od stoljeća kasnije, Touba je ne samo religijsko središte već i snažan primjer samoodržive zajednice. Muriditi, sljedbenici Bambe, grad su izgradili vlastitim sredstvima i radom, bez oslanjanja na državne strukture. U gradu ne postoje hoteli, alkohol i cigarete su zabranjeni, a red i mir ne održava nikakva “vjerska policija” – građani sami nadziru ponašanje svojih sugrađana i posjetitelja.
Zahvaljujući doprinosima i dobrovoljnom radu svojih vjernika, izgrađena je velika džamija – danas golemi, neprestano rastući hram čija je veličanstvenost teško pojmljiva usred surove savane. Podovi i stubovi prekriveni su mramorom, dekoracije su veličanstvene, lusteri sjaje poput zrcala… A zidovi koji su još donedavno pokazivali boju opeke postupno se oblažu kako bi džamija poprimila bijelu boju čistoće.
Osim nje, prema nekim procjenama, u Toubi se nalazi više od 100 manjih džamija. U njenom središtu ukopani su Amadou Bamba i njegovi nasljednici, čime grad dodatno učvršćuje svoj status svetog mjesta.
Touba je posebna i po fenomenu koji bi neupućenom promatraču mogao izgledati šokantno – djeci koja prose po ulicama. Međutim, u kontekstu muridske zajednice, ovo nije slika siromaštva, već dio odgojnog procesa. Djeca, poznata kao talibé, prikupljaju milodare ne za sebe ili svoje obitelji, nego za one u zajednici kojima je pomoć najpotrebnija. Time se već od malih nogu uče solidarnosti, poniznosti i služenju drugima. S obzirom na ogroman broj hodočasnika – pogotovo tokom Magala, najvećeg godišnjeg okupljanja u čast osnivača bratstva – ovaj model funkcionira gotovo poput sistema socijalne skrbi.
Grad formalno pripada Senegalu, no Muriditi često naglašavaju kako se u Toubi ne provodi državni zakon, nego “zakon vjernika”. Iako to zvuči radikalno, riječ je prije svega o sistemu koji se oslanja na unutrašnju disciplinu, kolektivnu odgovornost i duhovne autoritete. U gradu nema kafića ni noćnog života, a zabranjene su sve aktivnosti koje se kose s duhovnim vrijednostima zajednice.
Touba se širi nevjerojatnom brzinom i već sada broji gotovo 900.000 stanovnika. Obližnje naselje Mackbe, jedino u kojem postoje smještajni kapaciteti za posjetitelje, uskoro će postati sastavni dio grada. Sve to svjedoči o živosti i privlačnosti muridske zajednice, koja ne prestaje rasti i razvijati se.
