Riječ je o historijskim djelima od neprocjenjive vrijednosti, starima i do sedam stoljeća, koja su uspjela preživjeti unatoč teškim ratnim razaranjima i napadima kroz historiju.

U tekiji smještenoj u okrugu Šaklava, koji se nalazi u sklopu grada Erbila, pažljivo se čuvaju rijetki rukopisi među kojima su pjesme pjesnika Enverîja iz vremena Seldžučkog Carstva, kao i knjige štampane u ime osmanskog sultana Abdulaziza.

Riječ je o historijskim djelima od neprocjenjive vrijednosti, starima i do sedam stoljeća, koja su uspjela preživjeti unatoč teškim ratnim razaranjima i napadima kroz historiju.

Tekija u Šaklavi, središte duhovnosti i obrazovanja u regiji Hiran, čuva bogatu kulturnu baštinu iranskog, arapskog i turskog jezika. Među najvažnijim djelima izdvaja se divan pjesnika Enverîja iz 1297. godine (696. hidžretske), u kojem se nalaze četverostihovi pisani na perzijskom jeziku. Iako je veći dio rukopisa uništen tokom napada snaga tadašnjeg iračkog režima 1961. i 1987. godine, sačuvana je jedna stranica koja svjedoči o književnom blagu srednjovjekovne islamske civilizacije.

Hana Kaki Hiran, čuvar tekije, izjavio je kako je regija Hiran kroz historiju igrala ključnu ulogu u vjerskom, obrazovnom i sufijskom životu. Posebno ističe važnost očuvanja rukopisne građe: “El-šarīfni rukopisi su naše nasljeđe. Čuvamo ih u posebno uređenoj biblioteci i trudimo se sačuvati ono što su naši preci ostavili.”

Između sačuvanih spisa nalazi se i šest metara duga povelja napisana 1731. godine, u kojoj se, uz Hiransku porodicu, spominje i znameniti sufija Abdulqadir Geylânî. Povelja svjedoči o važnosti i ugledu tekije kroz stoljeća.

Osim srednjovjekovne rukopisne građe, tekija posjeduje i nekoliko knjiga štampanih u ime osmanskog sultana Abdulaziza, koji je vladao sredinom 19. stoljeća. Prema riječima Hirana, riječ je o djelima iz gramatike, retorike i islamskog prava. “Ove knjige štampane su prije otprilike 170 godina, i čuvamo ih s posebnom pažnjom jer predstavljaju dio osmanske obrazovne i vjerske tradicije u regiji,” dodao je.

Usprkos razaranjima, tekija u Šaklavi ostaje jedno od rijetkih mjesta na Bliskom istoku gdje se još uvijek može vidjeti živo nasljeđe islamske književnosti, sufizma i osmanske učenosti. Očuvanje ove baštine predstavlja neprocjenjiv doprinos kulturnom pamćenju cijele regije.