Njegov poziv EUFOR-u mogao bi se shvatiti kao očajnički pokušaj da međunarodnu zajednicu uvuče u domaći politički sukob i tako osigura podršku.

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik danas je uputio neuobičajen poziv snagama EUFOR-a, tražeći od njih da spriječe “pokrete” iz Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) prema RS-u.

“Ključna uloga EUFOR-a je da u slučaju bilo kakvog sukoba stane između strana – to nama odgovara. Molim vas iz EUFOR-a, spriječite bilo kakve pokrete iz Federacije prema RS-u”, izjavio je Dodik. Ovaj zahtjev dolazi u trenutku kada na terenu ne postoje nikakvi pokazatelji koji bi potkrijepili njegove tvrdnje o prijetnjama ili kretanjima iz FBiH. Umjesto toga, čini se da Dodik svojim izjavama i potezima nastavlja podgrijavati tenzije u Bosni i Hercegovini dok istovremeno sam sebe dovodi u sve težu poziciju zbog pravnih posljedica koje mu prijete.

Dodikove najnovije izjave uslijedile su nakon njegovog sastanka s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Beogradu, gdje je ustvrdio da “Bošnjaci žele rat”. Ove tvrdnje iznio je bez ikakvih dokaza, nastavljajući narativ o navodnoj ugroženosti RS-a kojeg plasira već danima.

“Došao sam da predsjednika Vučića upoznam sa situacijom u RS-u. Nama je u Banjoj Luci jasno da Bošnjaci u Sarajevu i van Sarajeva žele ratni sukob”, rekao je Dodik, dodajući da Bošnjaci žele “eliminirati RS” i politički onemogućiti Srbe koji ne odgovaraju njihovim projekcijama. Ovakva retorika, međutim, nema uporište u stvarnosti – RS nije upitna kao entitet unutar BiH prema Dejtonskom sporazumu, a nema ni dokaza o pripremi sukoba.

Dodikova pozivanja EUFOR-u da intervenira mogla bi se protumačiti kao pokušaj da međunarodne snage iskoristi kao štit za vlastitu političku zaštitu. On ističe da je prisutnost EUFOR-a na međuentitetskoj liniji nužna kako bi se spriječili potencijalni sukobi, dok bi povlačenje tih snaga, prema njegovom mišljenju, predstavljalo veliki rizik.

No, pitanje je jesu li ove izjave odraz stvarne zabrinutosti ili panike izazvane sve izvjesnijim pravnim posljedicama s kojima se suočava. Dodik je, naime, već nepravosnažno osuđen zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, sada je i pod istragom Tužilaštva BiH zbog kršenja Ustava BiH, a sutra bi trebao biti saslušan u tom svojstvu. On je već najavio da se neće odazvati pozivu, nazivajući Tužilaštvo “neustavnom kategorijom” i optužujući ga za politički progon.

Dodikova odluka da ignoriše poziv Tužilaštva BiH dodatno eskalira njegov sukob s državnim institucijama. Tužilaštvo je pokrenulo istragu nakon što je Narodna skupština RS usvojila zakone kojima se ruši ustavni poredak BiH. Sedam dana nakon tih odluka, Tužilaštvo je izdalo saopćenje u kojem je potvrdilo provođenje istražnih radnji, a ubrzo su mediji počeli špekulirati o pozivima na saslušanje čelnika RS-a, uključujući Dodika i premijera Radovana Viškovića. “Tužilaštvo BiH me poziva da sutra dam izjavu kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka, samo zato što sam izvršio svoju ustavom propisanu dužnost. Brzina kojom su reagovali govori da je sve unaprijed pripremljeno”, izjavio je Dodik, ustvrdivši da ne priznaje legitimitet tog tijela.

Ovaj sukob nije samo politički, već i pravni. Prema zakonskim odredbama, Tužilaštvo BiH surađuje s agencijama poput SIPA-e, Granične policije i drugih tijela za provođenje zakona kako bi osiguralo provedbu istrage. Kada tužilac procijeni da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju, izdaje naredbu o provođenju istrage, a u slučaju neodazivanja osumnjičenih može zatražiti njihovo lišenje slobode. No, pitanje je ko bi i kako mogao uhapsiti Dodika ako se situacija dodatno zakomplicira. Institucije BiH zasad nisu pokazale dovoljnu snagu da se suprotstave njegovom inatu, što ostavlja prostor za daljnje tenzije.

Dodikovo odbijanje da se odazove na saslušanje postavlja ključno pitanje: što sada? Ako opravda svoj nedolazak, mogao bi kupiti vrijeme, ali to ne mijenja činjenicu da je pritisak na njega sve veći. S jedne strane, on nastavlja širiti strah među građanima RS-a neutemeljenim tvrdnjama o prijetnjama Bošnjaka, dok s druge strane ignorira činjenicu da su jedine stvarne aktivnosti u toku one pravosudnih institucija koje istražuju njegove postupke. Njegov poziv EUFOR-u mogao bi se shvatiti kao očajnički pokušaj da međunarodnu zajednicu uvuče u domaći politički sukob i tako osigura podršku.