Smjena režima u Beogradu i pobjeda izborne liste „Studenti pobeđuju“ donose uklanjanje politike koja je decenijama generirala regionalne napetosti, ali zvanični program i predizborni istupi nove vlasti pokazuju da se suštinski stavovi prema Bosni i Hercegovini neće promijeniti preko noći. Dok Bosna i Hercegovina može očekivati bolju ekonomsku saradnju i institucionalni dijalog, zaštita entitetskih nadležnosti Republike Srpske i izbjegavanje suočavanja s pravnim činjenicama o Srebrenici ostaju čvrsta okosnica beogradske regionalne politike

Nakon historijskog izbornog raspleta u Srbiji i uvjerljive pobjede izborne liste „Studenti pobeđuju“, predvođene prof. dr. Ilijom Srdanovićem, regionalna politička javnost s opravdanom pažnjom analizira kakav će kurs nova heterogena vlast u Beogradu zauzeti prema susjednim državama, a prvenstveno prema Bosni i Hercegovini. Pitanje svih pitanja u Sarajevu i širom regiona jeste da li smjena dosadašnjeg režima donosi stvarni preokret u regionalnim odnosima ili će regionalna politika ostati zarobljena u okvirima višedecenijskih matricama.

Ključna teza od koje treba poći pri svakoj poštenoj analizi jeste da je ishod ovih izbora sam po sebi donio jednu veliku i nespornu promjenu: sa političke scene Srbije uklonjen je režim čovjeka koji je u svojoj mračnoj političkoj mladosti prijetio zloglasnom parolom da će ubiti „sto muslimana za jednog Srbina“.

Istovremeno, na biralištima su definitivno poraženi radikali Vojislava Šešelja, dok socijalisti i nasljednici politike Slobodana Miloševića nisu uspjeli preći ni minimalni izborni cenzus. Sama činjenica da su ove političke opcije otišle u historiju predstavlja katarzičan trenutak za unutrašnju politiku Srbije, ali i važan preduvjet za bilo kakav zdraviji dijalog u regionu.

Međutim, bilo bi nerealno i izuzetno naivno očekivati da će nova vlast preko noći izgovoriti i učiniti sve ono što bi građani u Bosni i Hercegovini najviše voljeli čuti i vidjeti. Decenijska indoktrinacija srbijanskog društva, duboka medijska kontrola, obrazovni sistem koji je godinama oblikovan na narativima iz devedesetih te institucionalni kontinuitet stvorili su društvenu klimu u kojoj se tektonske promjene u svijesti ne događaju preko noći. Za dubinski proces suočavanja s prošlošću i građenje novih temelja odnosa potrebno je vrijeme, i toga građani moraju biti svjesni dok prate prve korake nove vlasti u Beogradu.

Ono što u Bosni i Hercegovini izaziva opravdanu zabrinutost i oprez jesu javni istupi pojedinih predstavnika pobjedničke liste tokom same predizborne kampanje, koji pokazuju da nova vlast u pogledu ratne prošlosti zadržava linije koje se oslanjaju na dobro poznate političke stavove. Naprimjer, u medijskim debatama, predstavnik liste Nemanja Karojević iznio je stavove u kojima razdvaja pojmove zločina i genocida, tvrdeći da razgovor o tome da li je u Srebrenici bilo genocida ne negira sam zločin, ali direktno osporava kvalifikaciju genocida.

Uz relativizaciju presuda Međunarodnog suda u Haagu, kroz pozivanje na oslobađajuće presude Naseru Oriću i Anti Gotovini i tvrdnje o „diskriminatornom odnosu prema Srbima“, te uz poređenje s genocidom nad Srbima u NDH, Karojević je otvoreno poručio da pitanja o Srebrenici ne smiju voditi ka zaključku da je Republika Srpska „genocidna tvorevina“.

Sličnu liniju pravnog pragmatizma i izbjegavanja ideoloških kvalifikacija drži i sam nosilac liste prof. dr. Ilija Srdanović, kao i zvanični portparoli pokreta. Odgovarajući na pitanja o učešću u mobilizaciji devedesetih, Srdanović je isticao da je bio mladić koji je morao proći kroz užase tog vremena te da njegova lista ne želi voditi historijske bitke iz 1992. ili 1995. godine, nego se fokusirati na unutrašnju borbu protiv sistemske korupcije, pravosuđe i obrazovanje.

Predstavnici liste su u debatnim emisijama dosljedno izbjegavali upotrebu riječi genocid, naglašavajući da „nisu historijska komisija da daju političke definicije“, dok su u pogledu opsade Sarajeva i stradanja nudi uopćene formulacije o „poštovanju svih žrtava i tragediji rata“, insistirajući na tome da im je primarni zadatak uspostavljanje vladavine prava u Srbiji.

Ovakav stav iz kampanje direktno se reflektira i na zvanični program liste „Studenti pobeđuju“ u dijelu koji se odnosi na Srbe u regionu i susjedne države. Unatoč najavama Srdanovića da će nova vlast raditi na boljim odnosima sa susjedima i međunarodnom zajednicom kroz podsticanje ekonomske, saobraćajne i energetske saradnje u okviru regionalnih inicijativa, zvanični program prema Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri preslikava tradicionalne i konzervativne političke pozicije kakve godinama zastupa i Milorad Dodik.

U zvaničnom programu pobjedničke liste izričito se navodi da će nova vlast čuvati ustavni položaj i utvrđene nadležnosti Republike Srpske, uključujući njeno pravo veta u okviru zajedničkih institucija, kao i njenu pokretnu i nepokretnu imovinu. Dalje se ističe da će u saradnji s međunarodnom zajednicom preispitati dosadašnju praksu primjene tzv. bonskih ovlaštenja Visokog predstavnika za BiH, insistirati na legalnom i legitimnom izboru Visokog predstavnika u skladu s potpisanim sporazumima i potrebnom saglasnošću Savjeta bezbednosti UN-a, te alarmirati međunarodnu zajednicu i preduzeti sve diplomatske i pravne mehanizme za svaki slučaj prekoračenja mandata propisanog Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, posebno onih koji za posljedicu imaju zadiranje i povredu prava entiteta garantovanih Ustavom BiH.

Programom je predviđeno i dodatno jačanje saradnje i veza s Republikom Srpskom na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim odnosima u oblastima privrede, infrastrukture, obrazovanja i kulture.

Programski segmenti koji se odnose na ostale susjede također potvrđuju fokus na zaštitu srpskog naroda u okruženju. Za Crnu Goru se najavljuje zalaganje za unapređenje statusa srpskog naroda i rješavanje pitanja dvojnog državljanstva bilateralnim sporazumom. U odnosu na Hrvatsku, insistira se na pravima srpske manjine, očuvanju nacionalnog i jezičkog identiteta, položaju povratnika, ujednačenoj primjeni prava u sudskim postupcima, dostojanstvenom obilježavanju grobnih mjesta te poštovanju Erdutskog sporazuma i bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina iz 2004. godine.

Konačno, analiza dostupnih stavova i zvaničnih dokumenata daje jasnu poruku za Bosnu i Hercegovinu. Odlazak autokratskog režima koji je decenijama generator nestabilnosti velika je šansa za regiju, a dijaloške namjere nove vlasti otvaraju prostor za bolju ekonomsku i infrastrukturalnu saradnju. Međutim, kada su u pitanju ključna državna pitanja BiH, status Republike Srpske i odnos prema ratnom naslijeđu, nova vlast u Beogradu zasad ne nudi nikakav radikalan diskontinuitet.

Bosna i Hercegovina s novom vladom u Srbiji dobija sagovornika koji teži unutrašnjoj demokratizaciji i pravnoj državi, ali sagovornika koji ostaje čvrsto pozicioniran na zaštiti entitetskih nadležnosti RS-a i odbijanju suočavanja s pravnim činjenicama o genocidu u Srebrenici. Za svaku dublju i suštinsku promjenu bit će potrebno vrijeme, strpljenje i kontinuiran pritisak činjenica.