Uoči vanrednih općih izbora u Španiji, zakazanih za 29. novembar, Abascal nastupa s pozicije ključnog aktera bez kojeg desni blok ne može formirati novu vladu. Njegova platforma zasniva se na protekcionističkoj ekonomiji, drastičnom smanjenju poreza, zaustavljanju ilegalnih migracija kroz masovne deportacije i “remigraciju”, te beskompromisnoj zaštiti tradicionalnih porodičnih i kulturnih vrijednosti
Santiago Abascal, lider desničarske i konzervativne stranke Vox, jedna je od najkontroverznijih figura savremene španske politike. Otkako je 2014. osnovao Vox nakon napuštanja tradicionalne desničarske Narodne stranke (PP), Abascal je izgraditi politički profil na beskompromisnom španskom nacionalizmu, oštroj protivmigrantskoj retorici i borbi protiv regionalnih separatizama, težeći ukidanju autonomnih pokrajina i vraćanju moći centralnoj vlasti u Madridu.
Uoči vanrednih općih izbora u Španiji, zakazanih za 29. novembar, Abascal nastupa s pozicije ključnog aktera bez kojeg desni blok ne može formirati novu vladu. Njegova platforma zasniva se na protekcionističkoj ekonomiji, drastičnom smanjenju poreza, zaustavljanju ilegalnih migracija kroz masovne deportacije i “remigraciju”, te beskompromisnoj zaštiti tradicionalnih porodičnih i kulturnih vrijednosti.
Poseban fokus njegove predizborne retorike stavljen je na pitanje masovne imigracije i islamskog utjecaja u zemlji, pri čemu oštro upozorava na “prijetnju od islamskog hilafeta” i zagovara primjenu vanrednih ustavnih mjera.
Govoreći o situaciji u Kataloniji i izjavi da se u toj pokrajini više ne vodi rasprava o katalonskom ili kastiljskom identitetu, već o izboru između “civilizacije i barbarstva”, Abascal je bio izričit kada su u pitanju islam i muslimanska zajednica u tom dijelu Španije: “Model države više nije tema za raspravu jer je hitan problem u Kataloniji islamski hilafet. Danas katalonski identitet nije ugrožen od strane Španije. Ja također branim katalonski identitet, za koji ne smatram da je ekskluzivan, već da je dvojan i da čini dio španskog identiteta. Ali danas je taj katalonski identitet ugrožen od strane islamizma. Danas je potrebno primijeniti Član 155 na islamski hilafet.”
Član 155. Ustava Španije predstavlja vanrednu ustavnu odredbu koja španskoj centralnoj vladi omogućava direktno preuzimanje nadležnosti i kontrole nad nekom od njenih 17 autonomnih pokrajina. Vlada se može pozvati na ovaj članak kada autonomna pokrajina ne ispunjava ustavne i zakonske obaveze ili kada ozbiljno ugrožava opći interes Španije. Aktivacija ove mjere zahtijeva prethodni formalno opomenu predsjedniku regionalne vlade, a zatim i odobrenje apsolutne većine u španskom Senatu, čime se vladi u Madridu daje ovlaštenje da raspusti lokalne organe vlasti, preuzme upravljanje policijom i finansijama ili raspiše vanredne regionalne izbore (kao što je to učinjeno 2017. godine u Kataloniji nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti).
Abascal se osvrnuo i na mogućnost saradnje sa radikalno desničarskom lokalnom strankom Aliança Catalana u tamošnjem parlamentu, ističući da, iako se ne slaže sa svim njihovim stavovima, postoji prostor za zajedničko djelovanje kada je u pitanju suzbijanje islamskog utjecaja i zaštita granica: “Logično je da s Aliança Catalana ne možemo ni na koji način sarađivati u nekim od njihovih postulata, ali u pogledu sigurnosti na ulicama i odbrane katalonskog identiteta naspram tog procesa migracione invazije, spremni smo sarađivati s AC, s PP-om i sa svima koji donose većinu.”
Kritikujući odnos vlade prema Maroku i način na koji se upravlja prilivom migrantske populacije, lider Voxa je direktno optužio premijera Sáncheza za namjernu promjenu demografske slike zemlje, pri čemu je posebno istakao ulogu mladih muslimana i Magrebljana u uličnim incidentima: “Nemam nikakve sumnje da je Maroko koristio masovnu imigraciju kao ucjenu kako bi dobio finansiranje projekata od strane evropskih ili nacionalnih institucija. Ali isto tako nemam sumnje da postoji određeni interes Sáncheza da održi masovnu imigraciju i institucionaliziranu otmicu maloljetnika bez pratnje. Žele zamijeniti španski narod. S druge strane, mnogi od tih maloljetnika koriste se kao milicije protiv opozicije u Španiji. U mnogim nasilnim aktima koje trpi Vox učestvuju magrepski maloljetnici.”
Prema mišljenju lidera Voxa, trenutni sistem socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja u Španiji je pred kolapsom upravo zbog velikog broja imigranata. On naglašava da je prijeko potrebno sprovesti proces deportacije i “remigracije”, navodeći da u Španiji trenutno živi previše ljudi koji nemaju radni angažman, a koriste državnu pomoć.
Abascal je objasnio da se taj proces neće odvijati haotično, već kroz individualne i zakonske procedure: “Ovo se mora raditi individualizirano, ali kontinuirano. Španija je pravna država i to se mora uraditi slučaj po slučaj. To se ne radi ubacivanjem ljudi u furgone ili pokretanjem ogromnog egzodusa ljudi po cestama, ako neko od protivnika želi stvoriti takvu sliku. To se radi kroz kontinuirani, individualizirani proces i s punom odlučnošću.”
Iako ankete predviđaju pobjedu desničarskog bloka koji čine Narodna stranka (PP) i Vox, Abascal poziva na oprez i ističe da lekcije iz 2023. godine moraju biti naučene. Izrazio je zabrinutost što PP često posmatra Vox kao rivala, umjesto kao partnera za rušenje trenutne vlasti. Na pitanje o eventualnim ustavnim promjenama u slučaju osvajanja većine u Senatu, Abascal poručuje da to nije fokus ovog izbornog ciklusa. Hitni prioriteti su, prema njegovim riječima, smanjenje poreza, ukidanje pretjerane regulacije, zaustavljanje migracione invazije i smjena Pedra Sáncheza.
Ekonomska platforma Voxa oslanja se na teoriju Arthura Laffera, pri čemu stranka obećava smanjenje poreza na dohodak, PDV-a, poreza na imovinu i dobit. Abascal tvrdi da će niže poreske stope dugoročno podstaći ekonomsku aktivnost i povećati državne prihode. Kada je riječ o stambenoj krizi, Vox odbacuje politička obećanja o gradnji stotina hiljada stanova, nudeći umjesto toga liberalizaciju zemljišta, porezne olakšice i proces remigracije koji bi trebao smanjiti pritisak na stambeni fond.
U pogledu vanjske politike, Abascal naglašava potrebu sklapanja saveza sa zemljama iz istog kulturološkog i historijskog kruga zapadne civilizacije. Kao svoje najbliže međunarodne saveznike naveo je italijansku premijerku Giorgiu Meloni i francusku političarku Marine Le Pen, dok je u odnosima s Marokom poručio da je uslov za dobro susjedstvo poštovanje španskog teritorijalnog integriteta i obustava migracijskog pritiska.
IZVOR: Bosna.hr, La Vanguardia
