Priča počinje u jednoj od Šeherezadinih noći, kada ona kralju Šahrijaru priča priču o bagdadskom trgovcu koji je živio život pun avanture. Putovao je kopnom i morem u potrazi za blagom, suočio se s bezbrojnim opasnostima i na kraju se uzdigao iz siromaštva u prosperitet.

Neke studije ukazuju na to da priča o Sinbadu Moreplovcu nije ni indijska ni perzijska, kako se dugo vjerovalo, već potiče od arapskog trgovca i mornara čije su avanture zabilježene u staroj knjizi pod nazivom “Sinbadova putovanja”.

Priča je kasnije uključena u “Hiljadu i jednu noć”, zbirku bliskoistočnih narodnih priča sastavljenih na arapskom jeziku tokom islamskog zlatnog doba.

Priča počinje u jednoj od Šeherezadinih noći, kada ona kralju Šahrijaru priča priču o bagdadskom trgovcu koji je živio život pun avanture. Putovao je kopnom i morem u potrazi za blagom, suočio se s bezbrojnim opasnostima i na kraju se uzdigao iz siromaštva u prosperitet.

Historijski zapisi sugeriraju da je arapski putnik al-Mas'udi, u svojoj knjizi “Livade zlata i rudnici dragulja”, spomenuo dva arapska mornara koji su živjeli u devetom stoljeću nove ere, jednog po imenu Sulejman, a drugog Ibn Wahb.

Njihove priče imaju zapanjujuće sličnosti sa Sinbadovim avanturama, od putovanja kroz Indiju i Kinu do susreta s kraljevima i otkrića čuda.

U kasnijim stoljećima, zapadna književnost je bila pod utjecajem ovih arapskih mornarskih priča. Tokom 18. stoljeća, evropske naracije o mitskim ostrvima i morskim stvorenjima – poput Voltaireovog “Candidea” – pokazale su jasnu inspiraciju Sinbadovim avanturama.

Zapadni interes za “Hiljadu i jednu noć” počeo je u 18. stoljeću, kada su brojni naučnici, pisci, umjetnici i orijentalisti prevodili i proučavali zbirku.

Pomorske priče – među kojima su najistaknutije avanture Sinbada Moreplovca – imale su dominantan utjecaj na zapadnu književnost tog vremena.

Širom Evrope, priče inspirisane morskim putovanjima postale su popularne, prikazujući brodolome, pusta ostrva i fantastična stvorenja poput morskih konja i sirena.

Direktan utjecaj Sinbadovog lika bio je očigledan u jednom od najslavnijih djela francuske književnosti, “Candideu”, filozofa i pisca Voltairea, koje je odražavalo isti duh avanture i istraživanja koji je definirao Sinbadova legendarna putovanja.

Ovi spisi sugeriraju da je legenda o Sinbadu inspirisana stvarnim arapskim pomorskim putovanjima preko Indijskog okeana, Arapskog zaljeva, Omana i Jemena.

U modernom arapskom svijetu, naučni interes za priču pojavio se sredinom 20. stoljeća, predvođen egipatskim ljekarom i morskim naučnikom Husseinom Fawzyjem.

Fawzy je objavio “Hadith al-Sindbad al-Qadim” (Stara Sinbadova priča) nakon naučnog putovanja u Indijskom okeanu, povezujući legendu sa stvarnim pomorskim iskustvima.

Od 1916. godine, proizvedeno je više od 25 umjetničkih i filmskih djela zasnovanih na Sinbadovim avanturama, a najpoznatija je japanska animirana serija “Avanture Sinbada”, sinhronizovana na arapski jezik i emitirana od 1975. godine, koja je ostala duboko ukorijenjena u sjećanjima narednih arapskih generacija.