Objavljuje svakodnevno, prijeti muzičarima, govori o vojnim invazijama, izaziva opozicione vođe na fizičke obračune, sve uz euforiju hiljada pratitelja
U doba kada društvene mreže oblikuju javno mnijenje i stvaraju zvijezde, nije teško zamisliti kako bi izgledali profili Adolfa Hitlera, Josifa Staljina ili Idi Amina da su imali pristup Twitteru. Koliko bi imali pratitelja? Koliko bi “lajkova” prikupile njihove objave? Bi li se svijet zgrozio ili bi pak aplaudirao?
Iako djeluje kao distopijska fikcija, jedan čovjek danas pruža uvid u to kakav bi svijet mogao biti kada zlo postane viralno. Njegovo ime je Muhoozi Kainerugaba – sin predsjednika Ugande i komandant tamošnje vojske.
Kainerugaba je vrlo aktivan na društvenoj mreži X (nekadašnjem Twitteru). Objavljuje svakodnevno, prijeti muzičarima, govori o vojnim invazijama, izaziva opozicione vođe na fizičke obračune, sve uz euforiju hiljada pratitelja.
Nedavno je otišao korak dalje – objavio je fotografije i prijetnje koje impliciraju otmicu i mučenje Eddieja Mutwea, tjelohranitelja glavnog opozicionog vođe Bobija Winea.
Prema Wineovim tvrdnjama, Mutwe je otet na brutalan način, a sjedište njegove stranke bilo je opkoljeno vojnicima. Kainerugaba je odgovorio sarkastično, nazivajući Winea “klaunom” i otvoreno priznajući svoju “nemilosrdnost prema izdajnicima”. Nakon toga uslijedile su objave o Mutweovom zatvaranju u “podrum”, brijanju glave, prisilnom učenju jezika etničke skupine kojoj pripada predsjednik i – najšokantnije – izrugivanje njegovim fiziološkim reakcijama tokom mučenja.
Objave su bile popraćene fotografijama žrtve, a Kainerugaba je najavio i video snimku. Cinizam i sadizam pretočeni u “content”. Mnoge su objave kasnije obrisane, vjerovatno na zahtjev njegova oca, predsjednika Musevenija. No digitalni trag ostaje – kao i pitanje: kako je moguće da ovakva brutalnost ostaje nekažnjena?
Svijet je oguglao. Umjesto osude, Kainerugaba je dobio stotine hiljada pregleda, komentara, pa i podrške. Ova groteskna digitalna predstava podsjeća na starorimski cirkus – narod traži krv, a algoritmi je isporučuju. Nekada se činilo da su najveće strahote prošlosti ostale zakopane u historijskim knjigama. Danas, međutim, svjedočimo njihovoj digitalnoj reinkarnaciji – s emoji reakcijama i viralnim dosegom.
U svijetu gdje umjetna inteligencija može stvoriti fotografiju Donalda Trumpa kao Pape, ništa nas više ne iznenađuje. No jedno je sigurno – ne živimo u budućnosti koju su obećavali idealisti tehnološke ere, nego u sadašnjosti gdje tiranija ima profil, publiku i marketinšku strategiju.
