Može li žena istovremeno biti i glas tradicije i glas promjene? Može li istinski živjeti islam i biti emancipirana, moderna, obrazovana? Može li pjevati sevdalinke, ilahije i jazz, odgajati djecu i istovremeno propitivati društvene norme? Sakin Serdarević Modronja živi sve te „suprotnosti“ bez ikakvog proturječja. Upoznajte ženu koja ne bira između tanke jufke i diplome – jer zašto ne bi imala oboje?
Nakon predavanja u Zagrebačkoj džamiji povodom Dana žena, pažnju nam je privukla jedna od prisutnih – Sakin Serdarević Modronja. Profesorica u Islamskoj gimnaziji dr. Ahmeda Smajlovića, bivša članica legendarnog hora Arabeske i sadašnja pjevačica etno jazz benda Mavi Kan.
Njena pojava odiše sigurnošću, ali i otvorenošću za dijalog. Žena koja spaja tradiciju i modernost i dokazuje da islam i ženska emancipacija nisu u sukobu.
PATRIJARHAT ILI MATRIJARHAT U ZAGREBAČKOJ DŽAMIJI?
Prije iftara, u džamiji je vladala živa atmosfera, učinilo nam se da je u toku neka vrst ženskog team buildinga.
„Hajde, možemo reći,“ odgovara sa smiješkom.
Ali kako stvari zaista stoje? Vlada li u Zagrebačkoj džamiji patrijarhat ili matrijarhat?
„Patrijarhat,“ kaže bez oklijevanja.
No, često se može čuti da žene ovdje vuku sve konce, pokušavamo je razuvjeriti.
„U svim bitnim stvarima i na svim bitnim mjestima i dalje vladaju muškarci. Ne bih nikako rekla matrijarhat. U kuhinji, možda. Danas sam baš o tome govorila – kako nije fer da muškarci stalno dobivaju plakete, uzdižu se, zaslužni su, divni i krasni, a niko ne pita ko im u to vrijeme čuva djecu, ko im kuha, ko tu djecu vozi doktoru, u školu… Da bi se oni mogli bavitit humanitarnim radom i biti nagrađeni.“
ŽENA, ISLAM I PREDRASUDE
U zapadnoj javnosti postoji uporan narativ da su muslimanke u podređenom položaju. No, koliko takva percepcija odgovara stvarnosti?
„To su predrasude. Sve ovisi s kim živite. Budala je budala, bio on musliman, kršćanin ili ateist. Ako muškarac ne poštuje svoju ženu, onda mu ne pomaže ni Kur’an, ni Biblija. Poštovanje se nosi iz kuće. Ako ga je majka lijepo odgojila, on će znati kako se prema ženi treba ponašati.“
Njeno iskustvo s horom Arabeske pokazuje da su muslimanke u Zagrebu odavno bile aktivne i vidljive u javnom prostoru, a postavljale su i muzičke standarde koje su imale ogromnog odjeka u Bosni i Hercegovini.
„Ne znam kako je u Bosni, nisam tamo živjela, ali znam da su u Zagrebu svi koji su htjeli biti aktivni u džamiji – mogli to i biti. To nije neki novi trend, to je uvijek bilo prisutno. S Arabeskama smo doprinosili ugledu džamije i muslimana u Hrvatskoj. Znam da je nama ovdje lijepo. Fino se osjećamo.“
JUFKA ILI DIPLOMA?
Stereotipi o muslimankama često se svode na binarne opozicije – žena kao domaćica koja se mjeri po tome koliko joj je tanka jufka ili žena kao emancipirana intelektualka. Gdje se nalazi ravnoteža?
„Auuu… zavisi koga pitaš!“ smije se. „Nekom je jufka sve. I poštujem to. Nekom je diploma sve. I to poštujem. Ja sam i jedno i drugo. Obrazovala sam se, ali ne zato da bih se nekome dokazivala – jer nemam potrebu da se dokazujem. Ljudi često griješe, ganjaju karijeru pa zanemare porodicu i kasnije se kaju. Drugi sve žrtvuju za porodicu pa opet nisu sretni. Ja sam htjela i jedno i drugo. I mislim da svaka žena ima pravo izabrati svoj put.“
Ipak, dodaje nešto što rijetko ko spominje kada se govori o pravima žena:
„Ali znaš šta je najbitnije? Da žene odgajaju sinove kako treba. Da od njih naprave muškarce koji će znati cijeniti žene. Ako majka nije zadovoljna, ako je nesretna i sputana, kako će onda odgojiti kvalitetnog sina? Onda imamo iskompleksirane individue koje maltretiraju žene, tuku ih, ograničavaju… A džennet je, da se ne zaboravi, pod majčinim nogama.“
A šta ako muž dovede drugu ženu, pitamo, šerijatski gledano, mogućnost postoji. Ali kako bi na to reagovala Sakin?
„NE!“ odbrusi bez sekunde razmišljanja. Odgovor dolazi gotovo refleksno.
„Ne i ne! Ne dolazi u obzir! Ima pravo na to prema šerijatu, ali treba moj izun (dozvolu), a ja sa svojeg stajališta, iz ovog kraja svijeta, na ovoj kulturološkoj točci svijeta, ne bi to mogla. To ne znači da osuđujem muslimanke iz drugih naroda koje na to pristaju i gdje je to uobičajeno. Što se mene tiče, ako ti ja nisam dobra, brate, Allahimanet! Jučer smo baš o tome pričali u jednom društvu i nijedna od mojih prijateljica se sa time ne bi složila.“
Smije se, ali odlučnost u njenom glasu je nepokolebljiva.
MUZIKA KAO PUT KA SLOBODI
Kao pjevačica Mavi Kana, spojila je sevdah s jazzom i dala mu novi oblik. Njena muzika spaja tradicionalno i moderno – baš kao i ona sama. Kako publika reagira?
„Odlično, ali mi smo u specifičnoj poziciji – bend iz Hrvatske koji pjeva bosanske pjesme. U Bosni se pitaju ‘šta će oni iz Hrvatske pjevati sevdalinke’, a u Hrvatskoj više vole nekoga iz Bosne, jer je valjda autentičniji. No, na koncertima je uvijek sjajna atmosfera.“
A planovi?
„Radimo na novim pjesmama, nadam se da ćemo uskoro izbaciti novi album. A onda koncerti, ako se svi uspijemo uklopiti. Što se tiče naše muzike, ona je prihvaćena, stvarno to dobro ide. E, sad, ovisi ko šta očekuje. Ako očekuje onaj pravi, stari sevdah, e, to nije to. I budimo realni, treba sačuvati tradiciju, ali je ona je u svojoj izvornosti prespora i kao takva dosadna novim generacijama. Treba novi štih, a uvijek će biti onih koji će reći da smo to dobro odradili, koji će reći da nismo. Što je opet u redu, tako je sa svime u životu. Kritika je dobra, kakva god da je, jer nas tjera da se razvijamo. Meni je bitno da ja ono što radim da u tome uživam, da je meni lijepo i da to volim. Onog trena kad mi se to više ne bude svidjelo, vjerovatno to više neću ni raditi”, odgovara nam Sakin i dodaje da voli sevdalinke, ali su joj ilahije još uvijek prva ljubav.
“To mi je ono… Baš… No, zar ta dva melosa ne izviru jedno iz drugog?”, pita nas, a odgovor nije potreban jer je očigledan.
Snimila je i pjesmu za Palestinu s legendarnim kantautorom Ismetom Kurtovićem i književnikom Seadom Alićem?
“Srcem sam u tome sudjelovala, jesam. Bilo je ignoriranja u medijima, ali ne bih o tome špekulirala. Meni je bilo bitno da smo mi to napravili, da sam ja u tome sudjelovala. Pa da je jedan čovjek samo to vidio i čuo, mi smo postigli ono što smo htjeli. Želim vam reći da je meni od srca bilo bitno da ne šutim, da kad ja budem pitana da… bude zapisano da nisam šutjela, da sam nešto probala doprinijeti. To mi je jedino bitno”, govori nam.
Sakin Serdarević Modronja nije žena koja će dozvoliti da je stave u kutiju ili u “lutkinu kuću”. Ni u onu tradicionalnu, ni u onu modernu. Ona je i jedno i drugo – obrazovana i samouvjerena, ali i neko ko ne bježi od svojih korijena. Žena koja zna šta je tradicija sevdalinke, ali i kako je prilagoditi današnjem vremenu. Žena koja zna sve tajne iftarskih zanata, ali i objasniti zašto žene u Zagrebačkoj džamiji zaslužuju više priznanja i prostora.
„Ako žena može biti sretna i ispunjena, onda će i porodica biti sretna. Nije pitanje da li će izabrati jufku ili diplomu – pitanje je da li je imala pravo da bira. I to je ono za što se vrijedi boriti“, zaključuje.
