Od Zidanea i Xavija do Forlána i Vieire, igračke legende koje su obilježile zlatno doba svjetskog nogometa s početka stoljeća preuzele su kormila svojih reprezentacija

Pogled ka trenerskim klupama tokom ove FIFA reprezentativne pauze vraća nas u zlatno doba s početka 21. stoljeća, vrijeme kultnih reklama za sportske brendove i osvita YouTubea, kada su terenom gospodarili igrači čije se poteze i danas pamti. Dva desetljeća kasnije, ti isti velikani prešli su aut-liniju i preuzeli kormila svojih reprezentacija.

Xavi Hernández imao je nepogrešiv osjećaj za prostor i diktiranje tempa, Zinédine Zidane vanzemaljsku eleganciju u presudnim trenucima, Patrick Vieira bio je nepremostiva prepreka u veznom redu, Diego Forlán rasni strijelac razornog udarca, a Rafa Márquez neprikosnoveni lider iz zadnje linije. Bili su ikone s loptom u nogama, mnogi od njih i svjetski prvaci, a sada će svoj autoritet i taktičku viziju morati dokazati na klupi, vodeći igrače koji su u njih gledali s odrastanjem i divljenjem.

Nakon blistavih igračkih karijera, ove legende posjeduju ono što savezi najviše cijene, moralni autoritet i karizmu s kojom mogu povući svaku svlačionicu.

Xavi, koji je osvojio sve što se moglo osvojiti s Barcelonom i reprezentacijom Španije, ponovo dolazi kao zamjena za Ronalda Koemana, baš kao i 2021. godine na Camp Nouu, gdje je kasnije podigao trofeje La Lige i Superkupa. U Nizozemskoj njegov dolazak doživljavaju kao povratak izvornom cruyffizmu i priliku za lansiranje mladih giganata, nastavljajući niz koji je započeo s profilima poput Laminea Yamala, Fermína Lópeza ili Paua Cubarsíja.

Preuzimanje klupa od strane Zidanea u Francuskoj i Márqueza u Meksiku bilo je gotovo unaprijed zapisano. Zizou, osvajač Zlatne lopte iz 1998. godine, odavno je figurirao kao prvi izbor Francuskog nogometnog saveza za trenutak kada se završi trofejna era Didijera Deschampsa. S druge strane, “Kajzer iz Michoacána” već je bio dio stručnog štaba Javijera Aguirrea, s jasnim planom da samostalno preuzme El Tri nakon Svjetskog prvenstva u kojem je Meksiko jedan od sudomaćina.

Obojicu čeka visoko postavljena letvica. Zidane je bez trenerskog angažmana od maja 2021. godine, kada je završio svoj drugi mandat u Real Madridu, mandat koji, doduše, nije bio tako spektakularan kao prvi (2016–2018), u kojem je osvojio tri uzastopne Lige prvaka i naslov prvaka Španije.

U Južnoj Americi, nakon turbulentne epizode s Marcelom Bielsom, Urugvaj je kormilo povjerio Diegu Forlánu, nekadašnjem učeniku legendarnog Óscara Tabáreza. Zanimljive i neočekivane trenerske avanture započinju i Marcelo Gallardo na klupi Ekvadora te Mark van Bommel s Belgijom.

S druge strane, Patrick Vieira, rođen u Dakaru, ali proslavljen u dresu Tricolora s kojima je pokorio svijet 1998. godine, odlučio je svoje bogato znanje i iskustvo staviti na raspolaganje domovini, preuzevši selekciju Senegala.

Ipak, reprezentativna scena nije rezervisana samo za debitante i mlađe trenere. Iskusni stručnjaci također su prihvatili izazov vraćanja stare slave svojim nacijama. Njemačka se tako povjerila Jürgenu Kloppu (59), koji se zbog ovog poziva vratio iz trenerske penzije. Portugal je angažovao prevejanog Jorgea Jesusa (72), dok Italija, nakon novog propuštanja Mundijala, stabilnost traži s Robertom Mancinijem (61), čovjekom koji im je donio naslov prvaka Evrope 2021. godine.

Za to vrijeme, prvaci poput Španije, koja pod Luisom de la Fuenteom suvereno drži vrh svijeta te Engleske, Argentine i Brazila nastavljaju s već uspostavljenim projektima. Ipak, svi sa zanimanjem prate razvoj situacije na tržištu: Pep Guardiola je i dalje bez angažmana, a nikada nije skrivao želju da se okuša u reprezentativnom nogometu.

IZVOR: Bosna.hr, La Vanguardia