Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine počela je pripreme za kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo naredne godine; uz Austriju, najteži protivnik našeg tima je Rumunija, ekipa kojoj je ugledni World Soccer posvetio prostor u svom posljednjm broju, tražeći odgovor na pitanje kako je propalo to fudbalsko čudo sa istoka Evrope

Godine 1998. Rumunija je ispala s Svjetskog prvenstva u osmini finala nakon poraza od Hrvatske rezultatom 1-0. Cijela postava od jedanaest igrača obojila je kosu u plavo tokom grupne faze, ali pod žarkim suncem u Bordeauxu taj trik nije bio dovoljan protiv tadašnje senzacije turnira koja će te godine osvojiti  bronzu. S iscrpljenim Gheorghe Hagijem, daleko od svoje najbolje forme, zamijenjenim u 56. minuti, Rumunija nije imala pravi odgovor nakon gola iz penala koji je postigao Davor Šuker. Od tada nisu odigrali nijednu utakmicu na Svjetskom prvenstvu.

Bio je to tužan oproštaj od kapetana Hagija, Gheorghea Popescua i Dana Petrescua, koji su činili okosnicu zlatne generacije Rumunije koja je nastupila na tri uzastopna Svjetska prvenstva. Na onom u Italiiji 1990., vraćajući se na svjetsku scenu prvi put od 1970. godine, Rumunija je stigla do osmine finala prije nego što je izgubila od Republike Irske na penale.

U Americi 1994. godine, Hagi i društvo oduševili su briljantnim nogometom, što je kulminiralo pobjedom od 3-2 protiv Argentine u osmini finala. Trener Anghel Iordănescu nije štedio riječi u svojoj ocjeni tog postignuća: “Ovo je najveći događaj koji su naši ljudi slavili od Revolucije. To je također najveći trenutak u našoj fudbalskoj historiji.”

Četiri godine kasnije, uoči turnira u Francuskoj, Hagi, proizvod državnih akademija, upozorio je da je rumunski fudbal na rubu kolapsa. Prema njegovom mišljenju, uspjeh nacionalnog tima prikrivao je pukotine domaćeg ekosistema koji se raspadao. Talisman ekipe žalio se na pad kvaliteta rumunskih klubova i predvidio da će nacionalna liga dotaći dno za nekoliko godina.

Riječi veznjaka pokazale su se proročanskima. Rumunija je zamalo izborila nastup na Svjetskom prvenstvu 2002. na Dalekom istoku, ali je izgubila od Slovenije u doigravanju. Dva desetljeća kasnije, istočnoevropska nacija još uvijek čeka priliku da zasja na svjetskoj sceni. Slijedećeg ljeta Sjedinjene Američke Države ponovn će ugostiti Svjetsko prvenstvo (uz suorganizatore Meksiko i Kanadu) u proširenom formatu s 48 ekipa, pružajući priliku većem broju timova nego ikada prije za učestvovanje. Rumunija gaji nade u povratak u Ameriku i oživljavanje uspomena na slavne golove Ilie Dumitrescua protiv Argentine u Pasadeni.

Možda je generacija iz 1990-ih bila izuzetak, ali pad Rumunije ima mnoštvo objašnjenja: finansijsko loše upravljanje, korupcija i nedostatak vizije. Klubovi su propadali, a sjećanja na trijumf Steaue Bukurešt u Kupu prvaka 1986. brzo su blijedjela. Rapid Bukurešt je ispao, a ostali, Dinamo Bukurešt, Oțelul Galați i Universitatea Cluj, postali su nesolventni. Uz zanemarenu infrastrukturu i fudbalsku kulturu koja je skliznula u neprofesionalizam, rumunski fudbal je propadao.

Utjecaj revolucije u zemlji 1989. godine, kojom je svrgnut stari režim, ne može se zanemariti. “Nakon pada komunizma, bilo je kao na divljem, divljem Zapadu u 90-ima,” objašnjava Florin Gardoș, bivši branič Rumunije i Southamptona. “Rumunija je bila mlada demokratija. Fudbal i sport općenito nisu bili toliko važni. Naš cjelokupni sistem i razvoj mladih zaostali su, dok je većina zemalja u Evropi počela sve više ulagati.”

Tehnički direktor Rumunije, Mihai Stoichiță, podržava Gardoșevo mišljenje. “Bilo je to vrijeme tranzicije. Možda su Rumuni bili više zainteresirani za razvoj boljeg života za sebe. Zaboravili su na ono što je po mom mišljenju temeljni aspekt društva: umjetnost, teatar i fudbal. Ne možete odvojiti društvo i ekonomiju od fudbala.”

Trenutna uprava saveza u misiji je modernizacije, fokusirajući se na razvoj fudbala za mlade kao i ženskog fudbala. Sve je usmjereno na vraćanje Rumunije na fudbalsku kartu. S ciljem inkluzivnosti i iskorištavanja bazena talenata, takođe žele biti snažno prisutni u ruralnim područjima. Savez organizira kurseve upravljanja kako bi educirao buduće klupske zvaničnike. Inspiraciju su potražili na Zapadu, uspostavljajući partnerstva za razvoj mladih s Belgijom i Švicarskom. Rumunija je povećala broj takmičenja za mlade i uvela koncept timova s kasnim sazrijevanjem.

“Fudbal je kao učenje pisanja,” kaže Stoichiță. “Morate puno vježbati da biste pisali na lijep način. Potrebno je vrijeme da pronađete lijep način pisanja.”

Hrvatska je razočarala na prošlom evropskom prvenstvu, ali ostatak Istočne Evrope doživio je neku vrstu preporoda s 11 predstavnika na turniru. Svaka ekipa iz bivšeg sovjetskog bloka ima svoju priču, ali uz pravo finansiranje i pristup pokazali su da mogu ponovo ustati.

Zaštitno lice rumunskog tima na prošlom EP bio je Radu Drăgușin, koji je prešao u Tottenham za 25 miliona u januaru 2024. Branič s dobrom akceleracijom i visokim radnim učinkom, centralni bek postao je najpoznatiji igrač svoje zemlje s prelaskom u Premier ligu. Na Euru 2024, Drăgușin i Rumunija nisu bili dorasli Nizozemskoj u osmini finala, ali ekipa pod vodstvom trenera Edwarda Iordănescoa (Anghelov sin) pokazala je sposobnost igranja iz odbrane, brzo su prelazili, povremeno agresivno pritiskali i demonstrirali dobru pokretljivost s loptom. Možda najvažnije za budućnost tima, sastav je uključivao osam igrača iz ekipe koja je stigla do polufinala Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine 2019. Do danas je 20 igrača iz te ekipe nastupilo za seniorsku ekipu.

Ipak, postoji osjećaj da vodeće zvijezde tog sastava nisu dosegle svoj potencijal. George Pușcaș, drugi najbolji strijelac na finalu i uvršten u momčad turnira, napustio je Internazionale i otišao za Reading  ubrzo nakon finala, ali se nikada nije istinski snašao u Engleskoj i sada igra u Turskoj za Bodrum. Golman Ionuț Radu, još jedan visoko cijenjeni diplomant Interove akademije, ima samo četiri nastupa za reprezentaciju nakon što nije uspio osigurati mjesto u prvoj momčadi ni na San Siru ni u nizu posudbi – uključujući Bournemouth – te je nedavno prešao u Veneziju do kraja sezone. Tudor Băluță – koji je takođe prešao u Englesku 2019. godine, pridruživši se Brightonu – zaustavio je svoj napredak zbog niza ozljeda i sada igra u Poljskoj za Śląsk Wrocław.

Oni koji su činili napad na Euru 2024, poput krilnih igrača Dennisa Mana (Parma) i Florinela Comana (Cagliari) ili playmakera Ianisa Hagija (Rangers), ne igraju u samom vrhu kako se činilo da hoće u to vrijeme. Još uvijek ima vremena da se to promijeni – svi igrači te generacije još su u srednjim 20-im godinama – ali Rumunija nema istinski elitnog talenta, nema Luke Modrića, nema Khviche Kvaratskhelije, koji bi pomogli uzdići Rumuniju na višu razinu na način na koji su to učinile Hrvatska ili Gruzija.

Povratak Mircea Lucescua, koji je naslijedio Edwarda Iordănescoa kao selektor nacionalnog tima prošlog augusta – 38 godina nakon njegovog posljednjeg mandata – znakovit je i na njemu je izgradnja tima budućnosti. Nedavne utakmice Lige nacija pokazale su da taj veteran, koji želi da njegova ekipa dominira s loptom, ima puno posla pred sobom.

Izvučeni u grupi H kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo s Austrijom, Bosnom i Hercegovinom, Kiprom i San Marinom, Rumunija očekuje borbu za prvo mjesto. Drugo mjesto osigurat će doigravanje, a čak i ako ne uspiju u tome, prvo mjesto u njihovoj grupi Lige nacija 2024.-25. moglo bi pružiti alternativni put do turnira. Žele da se riječi pretvore u djela i da ožive one dane briljantnog fudbala pod američkim suncem.