Dok američke naftne kompanije bilježe rekordne profite usljed blokade Hormuškog tjesnaca i krize u globalnom sektoru prerade, predsjednik Donald Trump javno poziva na snižavanje cijena goriva na benzinskim pumpama. Međutim, iza kulisa stvari stoje znatno drugačije: sektor fosilnih goriva, ključni finansijer njegove reizborne kampanje, koristi geopolitička previranja i manjke rafinijerskih kapaciteta kako bi ostvario historijske ekstraprofite, u potpunoj saglasnosti s energentskom politikom Washingtona

Donald Trump nerado preuzima odgovornost kada se situacija otme kontroli. Predsjednik SAD-a navikao je upirati prstom u druge čim se nađe na udaru kritika,  optužuje i prijeti sve dok bura ne prođe. Tako je postupao s inflacijom, a nedavno je krivicu za skok cijena goriva iznad četiri dolara po galonu prebacio na velike naftne kompanije. Pred kamerama u Bijeloj kući prekorio ih je da „zaradjuju previše novca” i zatražio povrat dijela profita građanima. Poručio im je da bi bilo bolje da smanje maloprodajne cijene i rasterete kućne budžete.

Ipak, te oštre riječi više služe za umirivanje birača uoči međuizbora nego što najavljuju stvarnu promjenu politike. Stvarnost pokazuje suprotno: ako je ijedan sektor uživao poseban tretman u njegovoj administraciji, onda je to naftna industrija.

Rat protiv Irana postao je nepresušan izvor neočekivanih profita za američki fosilni lobi, ključnog donatora Trumpove kampanje 2024. godine. Ti izbori vratili su magnata u Bijelu kuću, a ubrzo je na čelo Ministarstva energetike postavljen Chris Wright, dugogodišnji naftni menadžer i otvoreni negator klimatskih promjena. Izbor Wrighta bio je jasan signal da će administracija do kraja slijediti već dobro poznatu parolu: „buši, dušo, buši”.

Brojke ne lažu. Blokada Hormuškog tjesnaca drastično je smanjila globalnu ponudu nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG), što je lansiralo cijene u nebo i višestruko povećalo marže energetskih divova. Pet najvećih američkih naftnih kompanija ostvarilo je u prvom polugodištu 65,5 milijardi dolara profita, što je skok od 65% u odnosu na isti period prethodne godine. Chevron je, primjera radi, gotovo četvorostruko uvećao svoju zaradu.

Trojka koja diktira tempo, Chevron, ExxonMobil i ConocoPhillips, zabilježila je rekordnu prodaju na domaćem i stranom tržištu po cijenama koje nisu viđene još od početka rata u Ukrajini. U sjeni giganta, kompanije poput Marathon Petroleuma, Valera i Phillipsa 66 također ostvaruju historijske rezultate, nadmašujući sve podatke osim onih iz rekordne 2022. godine.

Prodaja sirovina po astronomskim cijenama samo je dio priče. Rukovodioci u energetskom sektoru priznaju da problem nije samo u padu isporuka iz Perzijskog zaljeva, već prije svega u nedostatku rafinijerskih kapaciteta. Brojna postrojenja za preradu nafte na Bliskom istoku izbačena su iz pogona, što je stvorilo usko grlo u distribuciji goriva.

Predstavnici Exxona nedavno su potvrdili analitičarima da su slobodni rafinijerski kapaciteti na najnižem nivou u historiji, što je rezultiralo rekordnim maržama u preradi. Ta ista kompanija objavila je tromjesečni profit od 14,5 milijardi dolara, što je dvostruko više u odnosu na isti period prošle godine.

Unatoč povremenim Trumpovim javnim prozivkama, u Washingtonu je općeprivaćeno mišljenje da naftne kompanije sada naplaćuju usluge učinjene tokom predsjedničke utrke. Naftni magnati uplatili su milione dolara za njegovu reizbornu kampanju, a novac nastavlja pritjecati u njegove političke fondove.

Analitičari ističu da administracija zauzvrat dosljedno sprovodi politiku prilagođenu interesima fosilne industrije. Od stupanja na dužnost, donesene su brojne odluke koje omogućavaju ekstraprofite, dok odanost biračkog tijela iz MAGA pokreta jamči da te veze neće biti prepreka na izborima.

Odnosi Trumpa s liderima poput Darrena Woodsa (Exxon) ili Mikea Wirtha (Chevron) ostaju izuzetno bliski. Bez obzira na retoriku o skupom gorivu, svi oni znaju da su im vrata Bijele kuće otvorena i da predsjednik neće posegnuti za zabranom izvoza sirove nafte kako bi oborio cijene na domaćem tržištu.

Posebno mjesto u tom krugu zauzima Harold Hamm, osnivač kompanije Continental Resources. Hamm sa Trumpom dijeli ne samo godine i poslovni mentalitet, već i oštar stav prema Bliskom istoku. Kao zagovornik agresivnije politike prema Teheranu, Hamm je godinama apelirao na odlučnije poteze u regiji.

Sastanak održan početkom godine u Bijeloj kući sa čelnicima zapadnih naftnih kompanija nagovijestio je razvoj događaja. Tema je bila podjela resursa nakon dešavanja u Venecueli, gdje je Trump najavio potpunu podršku energetskom sektoru. Samo mjesec i po dana nakon toga, vojne operacije usmjerene prema Teheranu dovele su do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, čime je krug zatvoren a profiti naftnih giganata ponovo su dosegli vrhunac.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais