Na tromeđi Kine, Rusije i Sjeverne Koreje, duž rijeke Tumen, lomi se geopolitička sudbina sjeveroistočne Azije. Dok Moskva i Pjongjang učvršćuju vojni savez izgradnjom novog cestovnog mosta, Peking s oprezom posmatra jačanje ruskog utjecaja u svom dvorištu, nastojeći sačuvati vlastitu historijsku dominaciju i stratešku ravnotežu u regiji

Sa osmatračnice Fangchuan, na samom istočnom rubu Kine, dovoljno je samo blago okrenuti glavu da bi se s jedne strane ugledao Hasan, malo naselje na ruskom Dalekom istoku. S druge strane prostiru se sjevernokorejske planine koje vode prema gradu Rasonu. Kroz sredinu vijuga rijeka Tumen, pretvorena u svojim posljednjim kilometrima u tečni granični pojas prije nego što se ulije u Japansko more.

Kineski turisti čekaju u redu kako bi se fotografisali ispred ogromnog transparenta koji sažima glavnu atrakciju ovog udaljenog kutka provincije Jilin: „Jedno oko, tri zemlje“. Odavde se istovremeno mogu vidjeti tri nuklearne sile: Kina, Rusija i Sjeverna Koreja.

U daljini se nazire i željeznički most koji spaja rusku i sjevernokorejsku teritoriju. Riječ je o naizgled mirnoj graničnoj razglednici koja, međutim, koncentrira neke od najvećih napetosti koje mijenjaju ravnotežu snaga u sjeveroistočnoj Aziji.

Tu je i geografski paradoks. Iz Fangchuana, Kina može posmatrati more, ali ga ne može dotaći.

Kineska teritorija završava se neposredno prije ušća. Uska traka na kojoj Rusija i Sjeverna Koreja dijele oko 17 kilometara granice sprečava Peking da na ovom mjestu ima direktan izlaz na more. Ova anomalija datira iz 19. stoljeća, kada je oslabljena dinastija Qing ustupila Ruskom Carstvu prostrane teritorije. Pekinškim ugovorom iz 1860. godine konačno je učvršćena ruska dominacija, ostavljajući Kinu zarobljenu svega nekoliko kilometara prije obale.

Više od stoljeća i po kasnije, ta granica i dalje nosi strateške posljedice. Peking već decenijama pokušava osigurati da kineska plovila mogu ploviti završnim dijelom Tumena do otvorenog mora. Za industrijske provincije sjeveroistoka to bi značilo nova trgovačka vrata prema Pacifiku. Međutim, to bi Kinu pozicioniralo direktno u vode u kojima se nalazi Vladivostok, sjedište ruske Pacifičke flote, te dalje Japan i Južna Koreja, dva glavna vojna saveznika Sjedinjenih Američkih Država u Aziji.

Tumen služi i kao termometar bliskih, ali istovremeno složenih odnosa koji povezuju Xi Jinpinga, Vladimira Putina i Kim Jong-una. Trojica lidera su tokom posljednjih godina učestalo slala fotografije jedinstva naspram Washingtona i njegovih saveznika. Ipak, posmatrani s ove granice, njihovi interesi ne idu uvijek paralelnom putanjom.

Najvidljiviji dokaz gradi se upravo na rijeci. Rusija i Sjeverna Koreja privode kraju radove na prvom cestovnom mostu u svojoj historiji, infrastrukturi dugoj oko jednog kilometra podignutoj u blizini starog željezničkog mosta. Moskva i Pjongjang započeli su projekat 2025. godine i tvrde da će on omogućiti povećanje trgovine i turizma.

Most bi mogao postati i fizička autocesta vojnog saveza koji je do prije samo nekoliko godina djelovao malo vjerovatno. Ruska invazija na Ukrajinu natjerala je Sjevernu Koreju da postane najvažnija vojna podrška Kremlja.

Pjongjang je poslao milione artiljerijskih projektila, balističke rakete i hiljade vojnika u pomoć ruskim snagama. Početkom avgusta, ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdila je da se sjevernokorejska jedinica raspoređuje u ruskoj regiji Voronjež te da bi mogla upravljati s do 120 balističkih raketa i šest lansera usmjerenih protiv Ukrajine.

U zamjenu za vojnike i naoružanje, Kim dobija ono što su godinama otežavale međunarodne sankcije: naftu, devize i rusku vojnu tehnologiju. Novi most na Tumenu sada može ubrzati tu razmjenu. Pojedini analitici koji prate vojna kretanja između dvije zemlje tvrde da je cestovni saobraćaj teže nadzirati putem satelita nego vozove koji trenutno prelaze jedinu željezničku vezu.

U Kini takođe posmatraju radove na novom mostu sa svega nekoliko kilometara uzvodno. Decenijama je Peking bio glavni ekonomski zaštitnik Sjeverne Koreje, ostvarujući utjecaj na Pjongjang koji nijedna druga vlada nije mogla parirati. Sada Putin nudi Kimu ono što bi Xi teško mogao pružiti bez otvorenog suprotstavljanja međunarodnom režimu sankcija: čvrst vojni savez.

Ali čini se da se i Kina sve više odlučuje za približavanje Pjongjangu. Proteklog juna predsjednik Xi otputovao je u glavni grad Sjeverne Koreje prvi put nakon sedam godina, uzvraćajući posjetu koju je njegov sjevernokorejski kolega učinio Pekingu u septembru prošle godine. U glavnom gradu Sjeverne Koreje, kineski lider je obećao da će održavati „blisku stratešku komunikaciju“ s Kimom i proširiti saradnju u trgovini, poljoprivredi, građevinarstvu, nauci i tehnologiji.

Ta posjeta imala je za cilj da podsjeti da je, uprkos idili između Kima i Putina, Kina i dalje nezamjenjiv susjed. Nakon godina zahlađenja i granice koja je tokom pandemije bila praktično zamrznuta, putnički vozovi između Pekinga i Pjongjanga ponovo saobraćaju, a obnovljeni su i direktni letovi.

„Jedan od prioriteta Pekinga upravo je suzbijanje rastućeg ruskog utjecaja na Pjongjang. Obnova vojnih kanala omogućila bi Kini i da bolje razume kakvu tehnologiju Rusija možda prenosi Sjevernoj Koreji“, smatra Victor Cha, šef Katedre za Koreju u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Kina, Rusija i Sjeverna Koreja dijele iste protivnike i zajedničko odbacivanje poretka predvođenog Sjedinjenim Državama, ali im se interesi ne poklapaju uvijek. Putinu je potreban Kim kako bi hranio svoj rat; Kimu je potreban Putin kako bi napredovao u svom nuklearnom programu i učinio svoju ekonomiju manje ovisnom o Pekingu; a Xiju je potrebno da održi ravnotežu između svoja dva susjeda kako Moskva ne bi na kraju potisnula historijski utjecaj Kine na uvijek nepredvidivi Pjongjang.

IZVOR: Bosna.hr, El Mundo