U muslimanskom svijetu Ramazan je mjesec zajedničkog slavlja, molitve i dobrih djela, kada su ulice ukrašene, a naveče, nakon prekida posta, pune ljudi i štandova s hranom. Za Gazanca Hossama Nassera, međutim, ovo su dani “velike tjeskobe” zbog sve glasnijih ratnih bubnjeva vlade Benjamina Netanyahua i njene odluke da na neodređeno vrijeme prekine ulazak humanitarne pomoći, kako bi prisilila Hamas da prihvati promjene i kršenja primirja dogovorenog u januaru.

“Nažalost, ovisimo o toj pomoći. O malom što dobijemo, poput brašna, riže i leće. Živim s djecom, bratom i njegovom porodicom u šatoru. I kažem iskreno: proklet bio i život i godine, ako je ovo život,” jada se putem poruka na WhatsAppu (Izrael je od početka rata spriječio slobodan ulazak novinarima). U nedjelju navečer, prve noći izraelske kolektivne kazne, Gazanci su pohitali nabaviti zalihe. Osnovni proizvodi poput brašna imaju udvostručeno cijenu, piše dopisnik El Paisa iz Izraela.

Kao i mnogi Gazanci, Nasser, 35-godišnjak, završio je u šatoru nakon više od godinu dana lutanja. Prvo, kaže, preživio je (zakopan pod ruševinama) bombardovane svoje porodične zgrade. Opisuje to kao jedan od tri puta kada ga je “Božja zaštita” spasila da njegova porodica ne bude “razderana na komade”.

Zatim je sa suprugom i djecom bio natiskan u stan koji je iznajmio drugi rođak blizu glavnog grada. Sve do kraja januara, kada je izraelska vojska dopustila (prema sporazumu o primirju) stotinama hiljada raseljenih ljudi s juga na sjever Gaze da se vrate svojim domovima. Među njima su bili i vlasnici kuće. “Zatražili su od nas da je ispraznimo,” objašnjava Nasser, koji svoj današnji život opisuje ovako: “Na ulici, bez krova, bez topline, bez posla, bez mesa, zbog opsade i siromaštva.”

Dječja agencija UN-a, UNICEF, u ponedjeljak je upozorila na “brzinu” kojom bi izraelska odluka mogla imati “razorne posljedice za djecu i obitelji u Gazi koje se bore za preživljavanje.” UNICEF u izjavi objašnjava da je tokom šest sedmica prve faze primirja (koja je završila u subotu bez nastavka, zbog Netanyahuovog odbijanja pregovora o drugoj fazi) uspio dopremiti do hiljadu kamiona s vodom, lijekovima ili vakcinama, među ostalim.

To je tri puta više nego u prethodnih šest sedmica, ali situacija za djecu u Gazi i dalje je “užasna,” čak i tokom primirja. To je prošle sedmice dokazala smrt sedmero novorođenčadi od hipotermije, prema zdravstvenim službama.

To je takođe Ramazan s zlokobnim dronovima u pozadini. Poput onih koji prelijeću porodicu Maruf dok prekida post na ruševinama svog doma u Jabaliyi, na sjeveru Gaze. “Ne mogu donijeti hranu svojoj djeci, niti odjeću da se pokriju, […] ali evo nas, takođe u mjesecu Ramazanu, imamo iftar među ruševinama, živimo među ruševinama,” kaže otac.

Video koji su emitirali lokalni mediji prikazuje porodicu kako jede na tlu ili cijepa drva za pripremu vatre. Posudu stavljaju na dva ciglena bloka i perforiranu željeznu šipku. S 200.000 stanovnika prije rata, Jabaliya je najviše razoreni grad kombinacijom bombardovanja, racija, kontroliranih eksplozija i sukoba između vojnika i milicija, s teškom opsadom kao kulminacijom, između prošlog oktobra i početka primirja u decembru.

Neki, poput Marufovih, ostali su u jednoj od najopasnijih zona tokom rata, “unatoč uništenju i gubicima.” Drugi, poput Salaha al-Hajj Hassana, iskoristili su primirje da se vrate u Jabaliyu i postave šatore na ruševinama. Ili da se ponovo nastane u onome što je ostalo od njihovih domova, ponekad bez prozora ili čak fasade koja bi ih zaštitila od hladnoće posljednjih sedmica. “Umiremo i ne želimo rat, niti upozorenja o raseljavanju, niti glad za našu djecu,” rekao je Salah Reutersu u ponedjeljak. “Odakle će doći naša hrana?” upitao je.

Raspoloženje u Gazi, gdje je gotovo cijelo stanovništvo muslimansko, činilo se drugačijim u subotu, kada su dočekali sveti mjesec zajedničkim događajima. U Rafi su hiljade Palestinaca dijelile iftar za dugim stolom koji se protezao stotinama metara. S obje strane, sivi niz uništenih zgrada ilustrirao je razaranje kakvo nije viđeno od Drugog svjetskog rata. U Jabaliyi su deseci plastičnih stolica bili okupljeni zajedno za tu priliku.

Još je bilo samo nekoliko sati do kraja prve faze primirja i Netanyahuove najave blokade humanitarne pomoći, pa je imam Mufid Al Hasanat izrazio svoju radost pred kamerama zbog Ramazana bez stalnih bombardovanja i teškoća kakve su bile tokom prošlogodišnjeg.

“Prošli Ramazan nismo doživjeli takve dane, niti ovu duhovnost, jer smo živjeli pod bombama, uništenjem i smrću,” rekao je Al Hasanat. “Ali ovaj put, ako Bog da, doživjet ćemo drugačije dane, u kojima će srce biti ispunjeno radošću, jer smo ga dočekali bez prolijevanja krvi ili smrti.”

Od nedjelje, slike s egipatske strane graničnog prijelaza Rafah podsjećaju na one od prije zadnjeg rata, kada je Izrael odlučio koristiti glad kao oružje rata, a pljačke i logistički problemi otežavali distribuciju. Stotine kamiona čekaju u redu u Egiptu na svoj trenutak za ulazak.

Bombardovanja su tokom primirja bila mnogo manja, ali su ubila više od 100 ljudi u šest sedmica, prema ministarstvu zdravstva vlade Hamasa u Gazi. Od nedjelje Izrael je pojačao broj bombardovanja.

Strahuje se da je ovo tek početak a taj strah potaknut je izjavama izraelskih čelnika posljednjih dana. Bezalel Smotrich, jedan od najmoćnijih ministara i dio šačice koju je Netanyahu konsultovao prije najave blokade pomoći, poziva na “otvaranje vrata pakla”. Zamjenik predsjednika parlamenta, Nisim Vaturi, u televizijskom intervjuu zagovarao je da se nove bombe koje je poslao Trump iskoriste za nastavak napada s više snage nego u prethodnih 16 mjeseci, u kojima se izraelska vojska borila, kako je rekao, “s rukama vezanim iza leđa”.

Najnoviji poziv, u ponedjeljak, dolazi od Itamara Ben Gvira, krajnje desničarskog vođe koji je prije dva mjeseca podnio ostavku (u znak protesta protiv primirja u Gazi) na mjesto zaduženog za policiju i zatvore i obećava povratak u Netanyahuovu koaliciju ako se provede Trumpova inicijativa za etničko čišćenje. Želi da Netanyahu ide dalje i naredi “bombardovanje skladišta” u Gazi koja čuvaju humanitarnu pomoć te potpuno prekine vodu i struju. “Moramo izgladnjeti teroriste Hamasa prije povratka u borbu, kako bismo ih poslije lako slomili,” rekao je.

Glavni direktor za planiranje, vodu i sanitaciju u Gazi, Maher Ashur Salem, rekao je za Al Jazeeru da enklava ima oko 25% svoje predratne opskrbe vodom. Osamdeset posto toga dolazi od izraelske kompanije Mekorot (koja zatim račun prosljeđuje Palestinskoj nacionalnoj upravi), pa bi prekid opskrbe imao strašne posljedice. Dodao je da je izraelska vojska već uništila 75% alternativa, poput bunara.