Nova dokumentarna serija “Rafa” na Netflixu donosi dosad neviđen uvid u posljednju godinu karijere teniske legende Rafaela Nadala. Kroz četiri epizode, redatelj Zach Heinzerling prati bolan put do umirovljenja, otkrivajući fizičke i mentalne ožiljke koje su ostavili dva desetljeća na vrhu.

Četverodijelna Netflixova serija “Rafa”, u režiji Zacha Heinzerlinga, hronika je teške odluke Rafaela Nadala da se na kraju sezone 2024. povuče iz tenisa, nakon nevjerojatna 22 osvojena Grand Slama, ali i brojnih ozljeda te bolnog stanja stopala koje ga je mučilo tijekom cijele karijere. Dokumentarac  isprepliće arhivske snimke Nadalovih intenzivnih treninga s njegovim trenerom i stricem Tonijem, intervjue s najvećim rivalima poput Rogera Federera i Novaka Đokovića, te rijetke prizore iz njegova privatnog života kako bi gledateljima približio što je motiviralo bivšeg svjetskog broja jedan da se natječe više od dva desetljeća, ali i koliki je mentalni i fizički danak takav život uzeo. Ova serija nudi intiman portret čovjeka čija je karijera postala sinonim za nevjerojatnu upornost i borbu protiv vlastitog tijela, koje ga je na koncu i prisililo na oproštaj.

Sam Nadal priznaje da put nije bio nimalo lak, ali da je uvijek pronalazio smisao u onome što radi. “Uživao sam u onome što sam radio”, govori Nadal u jednom dijelu serije, kako prenosi The Hollywood Reporter. “Naravno, platio sam cijenu patnje. Ali uvijek sam sve stavljao na vagu i zato sam uspijevao ići dalje. Rekao bih si: ‘U redu, svakog dana trpim bol, ali s druge strane, proživio sam sve te nevjerojatne i nezaboravne trenutke u životu'”. Nadal, koji nije bio producent na dokumentarcu, morao je predati određeni stupanj kontrole produkcijskoj kući Skydance Sports, što mu u početku nije bilo lako. Dugo se opirao snimanju dokumentarca jer se brinuo kako će prikazati osobniju stranu svog života i imati kamere neprestano prisutne oko svoje obitelji i tima. Na kraju ga je uvjerila ideja da je ovo, u najmanju ruku, posljednja faza njegove karijere koju vrijedi zabilježiti.

Na početku sezone 2024. godine, redatelj Heinzerling nije bio posve siguran kakvu će priču ispričati, budući da se Nadal vraćao tenisu nakon operacije kuka. “Bio sam u toj fazi pokušaja povratka, ali bez sigurnosti da će taj povratak proći dobro”, objašnjava Nadal. Sudbina je htjela da se samo nekoliko dana nakon početka snimanja ponovno ozlijedi, što je Heinzerlingu dalo potpuno novi narativ. Umjesto priče o velikom povratku, fokus se prebacio na pitanje koje je mučilo cijeli teniski svijet. “Rafa obično pobjeđuje tako što nadživi svoje protivnike. To je ono što ga čini tako velikim. Dakle, ako je on toliko odlučan i osoba koja nikad ne odustaje, što će ga zapravo natjerati da odustane? To je postala nova priča, za razliku od ‘posljednjeg povratka’ ili ‘Rafinog posljednjeg plesa'”, ističe Heinzerling.

Heinzerling je tijekom cijele teniske sezone zauzeo poziciju “muhe na zidu”, uglavnom ostajući tih dok je bilježio Nadalove treninge, dnevne rutine i najintimnije trenutke. Takav pristup omogućio mu je da zabilježi sirove emocije, uključujući i trenutak kada je Nadal u oktobru 2024. donio konačnu odluku i objavio svijetu da odlazi u mirovinu. Redatelj je svjedočio mnogim osjetljivim situacijama, a jedna od najupečatljivijih je vožnja automobilom u kojoj Nadal saznaje da je ponovno ozlijedio kuk i tiho izgovara: “Uništen sam. Uništen sam”. Taj proces zahtijevao je delikatan “ples” između filmaša i subjekta, u kojem je Heinzerling pokušavao snimiti sve što je potrebno, a da pritom ne bude nametljiv. “Upravo takvi trenuci grade odnos i osjećate još veću obvezu zaštititi tu ranjivost jer se osjećate povezanije s tom osobom i želite sačuvati njezin imidž i nasljeđe na najpažljiviji mogući način”, kaže redatelj.

Kako bi se stvorila potpuna slika, Heinzerlingov tim bio je s Nadalom na terenu, gdje su kamermani izbjegavali loptice, ali i kod kuće, snimajući ga u opuštenim trenucima s malenim sinom i suprugom. S druge strane, dokumentarac ne bježi ni od teških prizora, prikazujući šokantnu sliku izbočine na Nadalovom stopalu kao posljedicu godina igranja s degenerativnom bolešću kostiju, te se bavi anksioznošću s kojom se borio tijekom karijere. Većina intervjua snimljena je na španjolskom jeziku kako bi se Nadalu, njegovoj obitelji i timu omogućilo da se što iskrenije izraze. Čak i danas, Nadalu je teško gledati film o samome sebi. “Vrlo je teško gledati sebe, sjediti na kauču i samo uživati u dokumentarcu. Znate, cijelo vrijeme analizirate stvari”, priznaje. Ipak, oslanja se na pozitivne reakcije prijatelja i obitelji kako bi dobio osjećaj kako ga drugi doživljavaju.

Nadal je napomenuo da je bilo trenutaka kada je tražio da se kamere ugase kako se ne bi stvorila iskrivljena slika. “Propustio sam puno Grand Slamova zbog ozljeda, ali s druge strane, uspio sam imati vrlo uspješnu i dugu karijeru. Zato ne želim da ispadne samo: ‘U redu, ja sam ozlijeđen, ozlijeđen, ozlijeđen'”. Unatoč svemu, na kraju kaže da je imao potpuno povjerenje u redatelja da će ispričati njegovu priču onakvom kakva jest. “Uvijek sam se osjećao sretnim, iako sam prošao kroz mnogo ozljeda. Uvijek sam se osjećao kao privilegiran čovjek jer sam živio život kakav sam živio. Živio sam od posla koji jako volim. Zato to nikad nisam doživljavao kao posao. Tenis za mene nikad nije bio posao”, zaključuje Nadal, koji danas uživa u mirnijem životu, skijanju i golfu, daleko od teniskih terena na kojima je ispisao povijest.