Raste pritisak na njemačku vladu da napusti politiku bezuslovne podrške izraelskoj vladi. U središtu sukoba: moralna obaveza prema Izraelu zbog holokausta i univerzalna zaštita ljudskih prava

Njemački kancelar Friedrich Merz, vođa demokršćanske CDU i na čelu savezne vlade, suočen je s rastućim pritiskom – ne samo iz redova opozicije, nego i iz vlastite koalicije – da zauzme jasniji i oštriji stav prema Izraelu zbog njegovih postupaka u ratu u Gazi.

Zastupnici Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD), mlađeg koalicionog partnera, uputili su pismo kancelaru u kojem pozivaju da se prekine s “istorijski uvjetovanom šutnjom” kada je riječ o kršenju ljudskih prava od strane izraelske vlade. “Dostigli smo tačku bez povratka,” poručuju u pismu koje je potpisao i glasnogovornik za vanjsku politiku SPD-a, Adis Ahmetović.

Istovremeno, 13 bivših ambasadora Njemačke uputilo je otvoreno pismo u kojem traže strožiju kontrolu izvoza oružja i ograničenje vojne saradnje s Izraelom, upozoravajući da trenutna politika može izložiti njemačke zvaničnike pravnim posljedicama – i pred domaćim i pred međunarodnim sudovima.

Prema izvještaju Süddeutsche Zeitunga, Merz i njegov kabinet razmatraju “prilagodbu” politike prema Izraelu. Atmosfera u vladi opisana je kao sve više frustrirana, a izvori govore o “gubljenju strpljenja”. Podrška javnosti politici Izraela rapidno opada: prema nedavnoj anketi ZDF-a, 80% Nijemaca smatra izraelsko bombardovanje Gaze neopravdanim – godinu ranije, taj broj iznosio je 69%.

U Ministarstvu vanjskih poslova, prema pisanju Der Spiegela, čak 130 mladih diplomata (uglavnom u tridesetim i četrdesetim godinama) formiralo je interni dijaloški krug pod nazivom „Lojalno neslaganje“. Njihovo nezadovoljstvo temelji se na nemogućnosti da usklade njemački princip “državnog interesa” (podrška Izraelu kao razlog postojanja moderne Njemačke) s obavezama prema međunarodnom pravu. Po kancelarijama i kantinama ministarstva dijele se razglednice humanitarne organizacije Medico International, na kojima uz fotografije razorene Gaze stoji: “Jednog dana svi će reći da su bili protiv.”

Kancelar Merz otišao je dalje od svojih prethodnika u kritici izraelske vlade. Još u maju je izjavio da “se prelaze granice” i da se “krši međunarodno humanitarno pravo” u Gazi. No, istovremeno, Merz je odbio da Njemačka potpiše zajedničku izjavu 28 država – među kojima su Velika Britanija, Francuska, Italija, Kanada i Španija – u kojoj se osuđuju “nehumane likvidacije civila, uključujući djecu, koja samo pokušavaju doći do vode i hrane”.

Njemačka i Sjedinjene Države bile su jedine velike demokratske zemlje koje nisu potpisale taj dokument. Merz je svoje odbijanje pravdao tvrdnjom da “ista suština tog teksta već je izražena kroz druge kanale”, poput EU foruma. No izostanak konkretnih mjera doveo je do optužbi da kancelar koristi oštar retorički ton, ali bez stvarnih posljedica po bilateralne odnose s Izraelom.

Jedna od tačaka neslaganja unutar njemačke vlade jeste Evropski sporazum o pridruživanju s Izraelom, kojim su uređeni politički i trgovinski odnosi. Mnogi evropski lideri – naročito iz Skandinavije i južne Evrope – pozivaju na zamrzavanje tog sporazuma zbog mogućih ratnih zločina u Gazi. Njemačka, međutim, to uporno odbija, pozivajući se na potrebu da se “održe otvoreni kanali komunikacije s Izraelom”.

Socijaldemokrati zahtijevaju ne samo zamrzavanje sporazuma, već i potpuni prekid izvoza oružja koje se koristi za kršenje ljudskih prava. Pismo Ahmetovića i bivšeg šefa SPD-a u Bundestagu, Rolfa Mützenicha, upozorava na “izvještaje o izgladnjeloj djeci” i “eskalirajućoj gladi” u Gazi kao na razloge za hitnu promjenu kursa.

Njemačka je jedinstvena u svijetu po svom povijesnom odnosu prema Izraelu: holokaust i odgovornost za šest miliona ubijenih Jevreja definisali su njemačku vanjsku politiku decenijama. Princip “nikad više” (njem. Nie wieder) bio je i ostao temeljni stub njemačkog državnog identiteta.

Ali taj princip danas postavlja tešku dilemu: da li “nikad više” znači bezuslovnu zaštitu Izraela, ili zaštitu ljudskih prava svih – bez obzira na to ko je žrtva, a ko počinilac?

Slučaj Gaze taj sukob dovodi do tačke pucanja. Ako Njemačka nastavi da ignoriše kršenje ljudskih prava pod izgovorom istorijske odgovornosti, riskira da izgubi moralni kredibilitet koji je godinama gradila. Ako pak zauzme kritičan stav prema Izraelu, mora redefinisati značenje svoje “državne obaveze”.

U međuvremenu, djeca u Gazi gladuju, bombe i dalje padaju, a Njemačka oklijeva.

IZVOR: El Pais