Unutar strogo čuvanog kompleksa u Scheveningu, pritvorska jedinica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) predstavlja nesvakidašnji zatvor u kojem trenutno sedam bivših političkih i vojnih lidera iz Afrike i Azije čeka pravosnažne presude za najteže zločine protiv čovječnosti. Daleko od klasičnog zatvorskog režima, ovaj centar funkcionira pod striktnim pravilima poštovanja presumpcije nevinosti, gdje nekadašnji moćnici sami spremaju hranu i peru odjeću, dok uprava balansira između bezbjednosnih protokola i očuvanja ljudskih prava optuženika

„Ako ne volite vrata, ne možete raditi ovdje“, kaže jedan od stražara u pritvorskoj jedinici Međunarodnog krivičnog suda (MKS) u Hagu, nakon što se iza nas otvorio i zatvorio popriličan broj njih. Kao ni njegove kolege, on ne nosi vatreno oružje, elektrošokere, pa čak ni palicu. Uz sebe ima samo prenosivi uređaj koji mu omogućava da pozove pojačanje ako dođe do problema.

Ovaj visokoosigurani kompleks, smješten u Scheveningenu, obalnom okrugu Haaga, jedva dva kilometra od plaže, nije klasični zatvor za pravosnažno osuđene osobe. Šest od sedam trenutnih pritvorenika, redom muškaraca, čeka suđenje, nalazi se usred procesa ili u žalbenoj fazi. Zbog toga čuvari striktno poštuju njihovu presumpciju nevinosti. Samo je jedan zatvorenik prošao kroz cijeli pravni proces i sada čeka da MKS odredi državu u kojoj će služiti kaznu.

Međunarodni krivični sud, osnovan 2002. godine, bavi se isključivo najodgovornijima za najteža zlodjela: genocid, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i agresiju. Od svog osnivanja, sud je pokrenuo 34 postupka, u nekim slučajevima s više osumnjičenih, te izdao 61 nalog za hapšenje, 13 osuđujućih presuda i četiri oslobađajuće, navodi se na zvaničnoj web stranici suda.

Svi optuženi koji su prošli kroz ovaj pritvorski centar od njegovog otvaranja 2006. godine – njih 22 – bili su iz Afrike, s izuzetkom posljednjeg koji je stigao: Rodriga Duterteja, bivšeg predsjednika Filipina. Duterte, koji je u centar prebačen u martu 2025. godine nakon hapšenja u Manili, suočava se sa suđenjem za zločine protiv čovječnosti zbog brutalnih antivladinih kampanja protiv droge vođenih u njegovoj zemlji između 2013. i 2018. godine, koje su odnijele hiljade života.

U slučaju hapšenja, ovdje bi bili prebačeni i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kao i ruski predsjednik Vladimir Putin, za kojima je MKS raspisao potjernice. Prvi se tereti za zločine počinjene u Pojasu Gaze, a drugi za ilegalnu deportaciju ukrajinske djece. U slučaju osuđujuće presude, zatvorenici se šalju na izdržavanje kazne u zemlju koja ih prihvati, u skladu sa sporazumima potpisanim sa sudom.

Na Balkanu ime ovog zatvora neizbježno budi sjećanja na Haški tribunal, no važno je naglasiti da, iako se nalaze unutar istih spoljnih zidina nizozemskog kompleksa, ovdje nije riječ o istoj pritvorskoj jedinici u kojoj su boravili optuženici iz bivše Jugoslavije. Dok je za potrebe našeg regionalnog suda još 1993. godine osnovano posebno krilo pod upravom Ujedinjenih nacija, prostor o kojem je ovdje riječ predstavlja potpuno odvojen sektor sa zasebnom upravom i stražom, ustupljen na korištenje Stalnom međunarodnom krivičnom sudu tek 2006. godine. Pritvorenici iz ova dva pravna sistema fizički su potpuno odvojeni i nikada ne dijele iste prostorije niti hodnike, iako ih od obale Sjevernog mora dijeli isti zatvorski krov.

Pritvorska jedinica nalazi se unutar kompleksa nizozemskog zatvora Scheveningen, a za ulazak je potrebna posebna dozvola. Nakon rigorozne sigurnosne provjere, gdje svako pištanje detektora metala zahtijeva ponovni prolazak, zatvaraju se prva unutrašnja vrata. U praznoj čekaonici, na bijelim zidovima ističu se reklame dviju advokatskih kancelarija. Odatle, preko sale za sastanke, nekoliko nizova stepenica i dva unutrašnja dvorišta, stiže se do dijela gdje borave pritvorenici.

S jedne strane hodnika nalazi se prostorija za posjete, opremljena igračkama za djecu. U blizini su i dvije ćelije sa sklopivim krevetima namijenjene za intimne posjete, za koje je potrebno posebno odobrenje. Pritvorenici imaju pravo na 200 besplatnih minuta mjesečno za telefonske razgovore s porodicama, ali ih uživo mogu primiti samo jednom godišnje, na deset dana. Kako objašnjava Belgijanac Marc Dubuisson, direktor centra, ti susreti donose „razgovore, ali istovremeno i tenzije“.

„Ovdje su svi jednaki. Više ne naređuju niti vladaju kao što su to činili na teritorijama s kojih su prebačeni“, kaže Dubuisson, naglašavajući težinu zločina za koje se terete, ali i podsjećajući da ovo nije tradicionalni zatvor. Ovi ljudi još nisu osuđeni; ovo nije mjesto za kažnjavanje.

Posjeta se nastavlja u dobro opremljenoj kuhinji koju pritvorenici sami koriste. Na raspolaganju imaju i teretanu, kao i dvoranu za košarku, badminton ili mali nogomet. Korištenje mobilnih telefona je zabranjeno, ali mogu koristiti računare, bez pristupa internetu, kako bi proučavali dokumentaciju svojih predmeta. U maloj biblioteci izdvajaju se putopisi, brojni romani, filozofska djela, Biblija i Kur'an, te bogata kolekcija filmova na DVD-u. Mogu pohađati kurseve jezika, slikanja, kuhanja ili informatike. Na raspolaganju su im tri tuša, veš-mašina i sušilica, jer sami moraju prati svoju odjeću.

Ipak, ovaj spisak pogodnosti ima i svoju očiglednu drugu stranu: stroga pravila ponašanja čije kršenje povlači disciplinske sankcije, rešetke na prozorima i ćelije opremljene krevetom, umivaonikom, toaletom, stolom i policom, nalik onima u bilo kojem drugom zatvoru.

Isto važi i za dnevnu rutinu. Vrata ćelija zaključavaju se između 20:30 sati navečer i 7:00 sati ujutro. Pritvorenici u ćelijama borave i tokom dana, od podneva do 13:00 sati, te između 17:00 i 18:00 sati. Na svježem vazduhu mogu provesti jedan sat dnevno. Iako su u centru stalno zaposlena tri ljekara i medicinske sestre, hitni slučajevi se zbrinjavaju u lokalnoj bolnici.

Trenutno se najveće pritužbe odnose na hranu, jer se evropska prehrana razlikuje od afričke i azijske. „To se dešava u svim pritvorskim centrima i trudimo se udovoljiti takvim zahtjevima“, uvjerava direktor. „Dobar je znak kada se žale na hranu, jer to znači da nema pritužbi na ozbiljnije stvari.“

U gajbama u kuhinji stoje bijeli i crni luk, krompir i banane. Na radnoj površini, pored friteze na vrući zrak, odmrzava se kesa lososa. Pritvorenici imaju džeparac od 25 eura sedmično za dodatnu kupovinu. „Može doći do čarki“, priznaje direktor, „ali nikada u toj mjeri da bismo morali zvati policiju.“

Iako postoji protokol za prevenciju samoubistava, ako bi neko stupio u štrajk glađu, ne bi bio prisilno hranjen. „Ne bismo ga prisiljavali jer bi to bilo protivno njegovim ljudskim pravima“, izričit je direktor. Na pitanje šta ako to naredi sudija, odgovara: „Rekli bismo mu da se to ovdje ne može uraditi.“

Među ostalim pritvorenicima, pored Duterteja, nalazi se Khaled Mohamed Ali El Hishri, bivši visoki zvaničnik libijske milicije Specijalne snage za odvraćanje. Tužilaštvo ga tereti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u zatvoru Mitiga, gdje su bili zatvoreni žene i djeca.

Zbog istih optužbi u centru je i Mahamat Said Abdel Kani, bivši general Narodnog fronta za preporod Centralnoafričke Republike i komandant Seleke, pretežno muslimanske koalicije pobunjeničkih milicija. On trenutno čeka izricanje presude. Alfred Yekatom i Patrice Edouard Ngaïssona, dvojica bivših vođa kršćanskih milicija Anti-Balaka iz Centralnoafričke Republike, već su osuđeni i čekaju ishod žalbenog postupka. Oni su 2025. godine osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora zbog zločina nad muslimanskim stanovništvom.

Šesti pritvorenik je malijski džihadista Al Hassan Ag Abdoul Aziz, koji je 2024. godine osuđen na deset godina zatvora i ostaje u Hagu dok se ne odredi država u kojoj će odslužiti kaznu. Posljednji je Ali Abd-Al-Rahman, poznat i kao Ali Kushaib, bivši vođa džandžavida, arapske milicije iz Sudana. On je 2025. godine osuđen na 20 godina zatvora zbog zvjerstava počinjenih u Darfuru i trenutno se nalazi u žalbenom postupku.

„Imamo pritvorenike iz različitih zemalja i nastojimo da se ta raznolikost preslika i na naše osoblje kako bismo bolje razumjeli kompleksnost situacije“, objašnjava Marc Dubuisson. Ta ravnoteža obuhvata i jezike, pa se među osobljem govore arapski i francuski, kojima se služe trenutni zatvorenici. U dva krila ovog kompleksa ima mjesta za 32 optuženika. U slučaju da stigne žena, direktor objašnjava da bi morali „napraviti prilagođavanja kako bi je smjestili“. Dan odmiče, a sedam ćelija uskoro će se otvoriti na nekoliko sati. Vrijeme je za polazak.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais