Na reformatorskim temeljima razvili su se nacionalni pokreti evropskih naroda, a vladari koji su prihvatili protestantizam odvojili su se od Rima i postali nezavisni.    

Na današnji dan 1546. godine umro je čuveni Martin Luther, njemački svećenik za koga se smatra da je iskazivanjem i širenjem svojih kritičkih stavova prema Katoličkoj crkvi toga vremena oblikovao ono što se danas naziva modernom zapadnom civilizacijom.  

Iako su protoprotestantske grupe postojale i ranije, smatra se da je Martin Luther sa svojim tezama koje je istaknuo na vrata crkve u Wittenbergu zapravo pokrenuo Protestantsku reformaciju i označio rođenje proestantizma kao konfesije, ali i kao društvenog, filozofskog, etičkog svjetonazora.

Njegove su teze zapravo popis pitanja za akademsku raspravu koju je 1517. godine napisao kao profesor moralne teologije na Univerzitetu u Wittenbergu. U njima je jasno naznačio šta je ono u čemu se protivi Katoličkoj crkvi, njenom učenju i crkvenom kleru.

Luther je tvrdio da pokajanje koje Krist zahtijeva za oprost grijeha podrazumijeva unutrašnje duhovno pokajanje, a ne samo vanjsku sakramentalnu ispovijed. Smatrao je da oprosti (indulgencije) navode kršćane da izbjegavaju istinsko pokajanje i žaljenje zbog grijeha, vjerujući da ih mogu izbjeći kupovinom oprosta. Prema Lutheru, oprosti su obeshrabrivali vjernike da pomažu siromašnima i čine druga djela milosrđa, jer su smatrali da su potvrde o oprostu duhovno vrednije. Iako je tvrdio da su njegovi stavovi o oprostima u skladu s učenjem pape Lea X, Teze su osporavale papinsku bulu iz 14. stoljeća, koja je tvrdila da papa može koristiti “riznicu zasluga” i dobra djela prošlih svetaca kako bi oprostio vremensku kaznu za grijehe.

Teze su bile zamišljene kao prijedlozi za raspravu, a ne nužno kao Lutherova konačna mišljenja, ali je on kasnije dodatno pojasnio svoje stavove u djelu Objašnjenja rasprave o vrijednosti oprosta.

Luther se smatra jednim od najutjecajnijih mislilaca u historiji čovječanstva. Njegova uloga u Protestantskoj reformaciji nije samo transformirala kršćansku religiju nego je imala i presudan utjecaj na društvene, političke i kulturne procese u Evropi i svijetu. Njegove ideje brzo su se širile zahvaljujući činjenici da je u 18. stoljeću već postojala štampa, a njegov prijevod Biblije na njemački jezik učinio je Svetu knjigu kršćana dostupnom običnom čovjeku.    

Na reformatorskim temeljima razvili su se nacionalni pokreti evropskih naroda, a vladari koji su prihvatili protestantizam odvojili su se od Rima i postali nezavisni.    

Luterov naglasak na individualnoj savjesti i ličnoj vjeri utjecao je na kasnije pokrete, uključujući prosvjetiteljstvo i razvoj demokratskih ideala. Njegovo nasljeđe oblikovalo je pojmove vjerske slobode, lične odgovornosti i obrazovanja. Njegov utjecaj nadilazi religiju – preoblikovao je politički i kulturni pejzaž Evrope, utječući na demokratiju, pismenost i moderni individualizam,  što ga čini jednom od najutjecajnijih ličnosti u historiji.

Moderna Evropa i najrazvijenija zapadna društva uopće, uključujući i Sjedinjene Države, zasnovane su na jednoj specifičnoj kulturi profesionalizma, radnoj etici, stabilnom odnosu prema novcu, a gotovo sve one imaki jednu zajedničku poveznicu – protestantizam. Prema mnogim misliocima, kapitalizam se razvio upravo zahvaljujući protestantizmu jer su učenja ove religije, mnogo više negoli katolička crkva, zagovarala naporan i predan rad, samodisciplinu, jednostavnost i individualnu odgovornost.