Sinan je ostavio trag i u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je na UNESCO-voj listi svjetske baštine, svjedoči o njegovoj sposobnosti spajanja funkcionalnosti i ljepote. Njegov učenik, Mimar Hajrudin, pod Sinanovim mentorstvom izgradio je Stari most u Mostaru, također UNESCO-v zaštićeni spomenik, čime je dokazao svoju vještinu i zaslužio Sinanovo povjerenje.

Mimara Sinana, rođen 15. travnja 1489. u Ağırnazu, Turska, a preminuo 17. jula 1588. u Konstantinopolu (današnjem Istanbulu), smatra se jednim od najznačajnijih arhitekata u historiji čovječanstva. Njegov rad obilježio je zlatno doba Osmanskog carstva pod vladavinom sultana Selima I., Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III.

Sinanovo naslijeđe, od veličanstvenih džamija do mostova koji su mijenjali tok historije, i danas očarava svijet. Njegov doprinos arhitekturi nije samo tehnički, već i umjetnički, a njegova djela poput Sulejmanove džamije u Istanbulu i mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu svjedoče o njegovoj genijalnosti.

Sinanovo porijeklo ostaje djelimična misterija. Vjeruje se da je bio grčkog, armenskog ili albanskog porijekla, a njegova obitelj bila je kršćanska. U memoarima naziva svog oca Abdulmanan, što sugerira da je ovaj možda primio islam, iako to nije potvrđeno. Sinan je kasnije iskoristio svoj utjecaj kako bi spriječio deportaciju svoje rodbine na Kipar, što ukazuje na njegove kršćanske korijene. Rođen u Kayseriju, u dobi od 14 godina regrutiran je putem devširme, osmanskog sistema za obrazovanje nemuslimanske djece za civilne i vojne funkcije. Tako je započeo njegov put koji će ga odvesti od janjičarskog vojnika do carskog arhitekte.

Nakon školovanja u matematici, stolariji i islamskoj doktrini u Istanbulu, Sinan se pridružio janjičarima, elitnoj vojsci Osmanskog carstva. Njegov vojni život omogućio mu je putovanja i upoznavanje svjetskih arhitektonskih stilova. Sudjelovao je u osvajanju Beograda i Rodosa te u neuspješnoj opsadi Beča. Kao vojni inženjer specijalizirao se za artiljeriju i gradnju utvrda, mostova i arsenala.

Tokom perzijskog pohoda zadivio je projektiranjem trajekata preko jezera Van, a u Vlaškoj je izgradio most preko Dunava, dokazavši svoju inženjersku virtuoznost.

Sinanova fascinacija kupolama započela je promatranjem pravoslavnih bazilika i iranskih džamija, no najveći izazov bila mu je Aja Sofija u Istanbulu. Ova veličanstvena bazilika iz šestog stoljeća postala je njegova opsesija i inspiracija. U pedesetim godinama života, zahvaljujući svojim zaslugama, Sinan je imenovan arhitektom Istanbula, a kasnije i velikim carskim arhitektom, odgovornim za infrastrukturu od Mađarske do Jemena. Njegova titula „Mimar“ (arhitekt) postala je sinonim za izvrsnost.

Sinanovo najpoznatije djelo, Sulejmanova džamija u Istanbulu, izgrađena između 1550. i 1558., simbol je osmanske arhitekture. Smještena na trećem brdu grada, s kupolom visokom 23 metra, okružena je külliyeom koji uključuje medrese, bolnice i druge objekte. No, mnogi smatraju da je njegovo najveće remek-djelo Selimova džamija u Edirneu, izgrađena između 1569. i 1575. S manjom, ali skladnijom kupolom, ukrašena iznik keramikom i četirima minaretima visokim 70,9 metara, ova džamija predstavlja vrhunac Sinanovog stvaralaštva.

Sinan je ostavio trag i u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je na UNESCO-voj listi svjetske baštine, svjedoči o njegovoj sposobnosti spajanja funkcionalnosti i ljepote. Njegov učenik, Mimar Hajrudin, pod Sinanovim mentorstvom izgradio je Stari most u Mostaru, također UNESCO-v zaštićeni spomenik, čime je dokazao svoju vještinu i zaslužio Sinanovo povjerenje.

Sinan nije samo gradio džamije i mostove; njegov opus uključuje hamame, palače, mauzoleje i karavan-saraje. Transformirao je Istanbul u grad od 1500 džamija, čineći ga najvećim i najvažnijim gradom svijeta svog vremena. Njegov stil sintetizirao je klasičnu, romaničku i gotičku arhitekturu s osmanskim elementima, stvarajući jedinstvenu estetiku. Stručnjaci tvrde da je Sinan „izmislio“ osmansku umjetnost, a njegov utjecaj može se usporediti s Leonardom da Vincijem ili Michelangelom.

Jedna od zanimljivosti vezanih uz Sinanove džamije jesu nojeva jaja koja vise s lustera. Vjeruje se da su služila za odbijanje pauka, iako nauka to ne potvrđuje. Ova tradicija i danas intrigira posjetitelje. Sinan je bio i predan učitelj, podučavajući više od 250 učenika tajnama arhitekture. Godine 1582. obavio je hadž a preminuo je 1588. godine, u dobi od gotovo sto godina, posvećen svom djelu do posljednjeg trenutka.

Sinanova genijalnost očituje se i u anegdotama iz njegovih vojnih pohoda. Tokom posljednjeg Sulejmanovog pohoda na Siget, Osmanlije su pod Sinanovim vodstvom izgradile most preko Save u samo 16 dana. Mađari, uvjereni da je takav poduhvat nemoguć prije zime, bili su zatečeni brzinom i preciznošću osmanskih inženjera. Ova epizoda svjedoči o Sinanovoj sposobnosti da prevlada prirodne i logističke prepreke.

Od skromnih početaka u Kayseriju, preko janjičarskog života do položaja carskog arhitekta, Sinan je utjelovio ideal renesansnog čovjeka – znanstvenika, umjetnika i inovatora. Njegove građevine, poput Rustem-pašine džamije u Istanbulu ili külliyea koje je projektirao za sultaniju Hürrem, nisu samo arhitektonska čuda, već i simboli zajedništva i dobrotvornosti.

Mimar Sinan ostavio je neizbrisiv trag u historiji. Njegove zgrade, prožete duhom inovacije i harmonije, i danas inspiriraju. Istanbul, grad koji je oblikovao, ostaje živopisni muzej njegovog genija, dok mostovi poput onog u Višegradu podsjećaju na njegovu sposobnost da spoji praktičnost s umjetnošću.