Pažnja koju Frederiksen privlači izvan Danske objašnjava se i slabošću evropske socijaldemokratije. Danas su samo tri vlade u EU na čelu s čelnicima iz te političke porodice: Danska, Španija i Malta. U tom kontekstu, zaokret koji je pokrenula danska premijerka postao je predmet analize za sektore evropske ljevice. U Švedskoj, gdje socijaldemokrate nastoje vratiti vlast na izborima u septembru, opredjeljenje za oštriji program u oblasti migracija mnogi analitičari tumače kao približavanje danskom modelu

Kada je Mette Frederiksen s 24 godine ušla u danski parlament, obično je upozoravala svoje kolege na iskušenje nadmetanja s populistima na terenu imigracije. “Oni uvijek mogu napraviti korak dalje udesno”, tvrdila je 2001. Četvrt stoljeća kasnije, danska premijerka postala je jedna od glavnih zagovornica pooštravanja migracijskih politika u Evropi. Ovog sedmice potpisala je pismo zajedno s italijanskom kolegicom, desničarkom Giorgiom Meloni, u kojem “nekontrolisanu imigraciju” povezuju s kriminalom i zahtijevaju stvaranje centara za deportaciju u zemljama izvan Evropske unije. Savez dvije čelnice sažima transformaciju socijaldemokratije u Danskoj.

Kćerka nastavnice i tipografa, unuka sindikalista i aktivistkinja socijaldemokratske omladine od svoje 15. godine, Frederiksen je odrasla u okruženju usko povezanom s radničkim pokretom. “Počela je na krajnje lijevom krilu stranke, a završila tako što ju je pomjerila jako, jako udesno po pitanju imigracije”, ističe Noa Redington, bivši savjetnik socijaldemokratkinje Helle Thorning-Schmidt, premijerke između 2011. i 2015. godine.

Godinama su socijaldemokrate gubile dio svog tradicionalnog biračkog tijela u korist Danske narodne stranke, glavnog zagovornika tvrdokorne linije protiv imigracije. Kada je 2015. preuzela vođstvo nad svojom formacijom, Frederiksen je odlučila vratiti te glasače. Strategija je postala jasna nekoliko mjeseci kasnije. Socijaldemokrate su podržale zakon koji je progurala vlada desnog centra, a koji je omogućavao oduzimanje gotovine, nakita i drugih dragocjenosti od tražilaca azila kako bi se pokrio dio troškova smještaja.

Zaokret je također smanjio prostor za unutrašnje neslaganje. U svojoj biografiji, objavljenoj neposredno prije dolaska na vlast, Frederiksen je upozorila: “Obično bih tražila kompromis, ali ne i u migracijskoj politici.” Taj stav zaključio je debatu koja je godinama dijelila Socijaldemokratsku stranku.

Nakon pobjede na izborima 2019. godine, Frederiksen je pokrenula jednu od najrestriktivnijih imigracijskih politika u Evropi. Njena vlada postavila je cilj od “nula tražilaca azila” i radila na projektima prebacivanja obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu u treće zemlje, među kojima je i Ruanda. Takođe je redefinirala azil kao suštinski privremenu zaštitu: izbjeglice se moraju vratiti u svoje zemlje kada okolnosti to dozvole. Pod tom pretpostavkom, Danska je postala prva članica EU koja je pojedine dijelove Sirije proglasila sigurnim. Odluka je otvorila vrata reviziji hiljada boravišnih dozvola sirijskih državljana, godinama prije pada režima Bashara al-Assada.

Pooštravanje migracijske politike sukobljava se, međutim, s velikom potražnjom za stranom radnom snagom. “Danska ekonomija potpuno ovisi o imigraciji, ali tema je postala toliko simbolična za Frederiksen da radije ne govori o toj stvarnosti”, tvrdi Redington.

Danska čelnica odbacuje ideju da ova evolucija predstavlja odricanje od lijevih principa. “Ona ne vidi nikakvu kontradikciju između odbrane države blagostanja i održavanja stroge kontrole migracija”, objašnjava Christoffer Green-Pedersen, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Aarhusu. Po njegovom mišljenju, taj zaokret ne odgovara isključivo vođstvu premijerke: Socijaldemokratska stranka godinama je pooštravala svoj stav, a ona je jednostavno ubrzala taj trend. “Da je Frederiksen zamijenjena na mjestu lidera, ton je mogao biti drugačiji, ali suština bi bila potpuno ista”, tvrdi on.

Za analitičara Larsa Triera Mogensena, jedan od ključeva danske premijerke jeste njena sposobnost da međunarodne potrese pretvori u političke prilike. “Krize jačaju tip vođstva koji ona preferira: centralizirano, odlučno i fokusirano na sigurnost”, tvrdi on. Ista logika vodila je i njenu migracijsku politiku, postavljenim već godinama kao pitanje reda i sigurnosti, prije nego integracije ili međunarodne solidarnosti. Mogensen vjeruje da se ulog Frederiksen svodi na uvjeravanje birača da ne moraju birati između politika blagostanja koje tradicionalno nudi ljevica i restriktivnijih stavova o imigraciji koje je godinama kapitalizirala desnica.

Iz te perspektive, njeno približavanje Meloni doživljava se manje kao ideološka kontradikcija, a više kao politički kalkulativni potez. Odnos s italijanskom premijerkom, započet 2023. i učvršćen posljednjih mjeseci, zbunio je dio evropske ljevice. “Kada se pojavi pored Meloni zahtijevajući strožije mjere, danskoj desnici je mnogo teže prikazati je blagom prema imigraciji”, tvrdi Mogensen. Prema analitičaru, njen cilj više nije samo odbrana danske pozicije, već približavanje ostatka EU njenim stavovima.

U svojoj posljednjoj zajedničkoj inicijativi, dvije čelnice zatražile su stvaranje centara za deportaciju u trećim zemljama kako bi se ubrzalo protjerivanje odbijenih tražilaca azila. Također su iskoristile migracijsku krizu u Ceuti da zahtijevaju dodatno pooštravanje evropske granične politike. Ta usklađenost je, međutim, i dalje neprijatna za mnoge veterane Socijaldemokratske stranke. “Mnogima je teško gledati liderku svoje stranke kako se svrstava uz Meloni”, napominje Redington.

Pažnja koju Frederiksen privlači izvan Danske objašnjava se i slabošću evropske socijaldemokratije. Danas su samo tri vlade u EU na čelu s čelnicima iz te političke porodice: Danska, Španija i Malta. U tom kontekstu, zaokret koji je pokrenula danska premijerka postao je predmet analize za sektore evropske ljevice. U Švedskoj, gdje socijaldemokrate nastoje vratiti vlast na izborima u septembru, opredjeljenje za oštriji program u oblasti migracija mnogi analitičari tumače kao približavanje danskom modelu.

Sklonost Frederiksen ka jakom i centralizovanom vođstvu obilježila je njen način obnašanja vlasti. Godine 2020. njena vlada je naredila usmrćivanje između 15 i 17 miliona bizamskih pacova (visona) zbog straha da bi mutacija virusa korone otkrivena na nekim farmama mogla ugroziti efikasnost budućih vakcina. Odluka je dovela do propasti industrije u kojoj je Danska bila svjetski lider i izazvala tešku političku krizu kada se utvrdilo da izvršna vlast nije imala pravni osnov za naređivanje usmrćivanja zdravih životinja.

Od ruske invazije na Ukrajinu, Frederiksen je postala jedna od evropskih čelnica koje najžešće kritikuju Kremlj, zagovarala je značajno povećanje izdvajanja za odbranu i bila čvrsta zagovornica vojne pomoći Kijevu. Njen prijem ukrajinskih izbjeglica bio je u suprotnosti sa strogošću politika primijenjenih na druge tražioce azila, što su organizacije za ljudska prava navedele kao primjer dvostrukih standarda u oblasti migracija.

Kriza na Grenlandu ponudila je novu demonstraciju takvog stila vođstva. Kada je proteklog januara Donald Trump ponovo oživio svoj interes za pripajanje ostrva Sjedinjenim Američkim Državama, Frederiksen je odgovorila odlučno, ističući kako suverenitet Danske, tako i pravo stanovnika Grenlanda da odlučuju o sopstvenoj budućnosti, te pojačavajući dansko vojno prisustvo na arktičkoj teritoriji uz pomoć nekoliko evropskih saveznika.

Sukob s američkim predsjednikom podigao je njenu popularnost u osjetljivom trenutku za socijaldemokrate, koji su nizali loše rezultate na lokalnim i evropskim izborima. Uvjerena da joj okolnosti idu naruku, raspisala je vanredne izbore. Iako je ponovo pobijedila, morala je pregovarati više od dva mjeseca kako bi okupila potrebnu podršku i formirala novu koalicionu vladu.

Sa 48 godina, Frederiksen je tako započela svoj treći uzastopni mandat i učvrstila se kao jedna od evropskih čelnica s najdužim stažom na vlasti. Njen rastući međunarodni uticaj u suprotnosti je s izbornim padom njene stranke. Iako su socijaldemokrate ostale na čelu vlade, ostvarile su svoj najgori rezultat od 1903. godine. “Dostigla je svoj vrhunac 2022. Sada je počeo pad”, smatra Redington.

Malo je figura u evropskoj ljevici koje sažimaju toliko kontradikcija, podrške i osporavanja kao Mette Frederiksen. Njene pristalice tvrde da je pronašla formulu da socijaldemokratija povrati izgubljeni teren. Njeni kritičari zamjeraju joj što je na tom putu na kraju prihvatila dio agende protiv koje se obavezala boriti kada je prvi put ušla u parlament kao dvadesetogodišnjakinja.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais