Izrael je postao čudna, jedinstvena zemlja; ništa od zla koje se ovdje događa ne predstavlja nas. Pravo čudo. Ekstremisti nismo mi. Ružnoća nije naša. Jevrejska superiornost nema nikakve veze s nama. Ništa problematično ne pripada nama. Čak nas ni vlada ne predstavlja. Pa ko nas onda predstavlja? Gdje su ti milioni Izraelaca za koje ništa što Izrael čini ne predstavlja njih?

Izraelka, jedna od nas ili poput mene, daje intervju britanskom novinaru Piersu Morganu u njegovoj istoimenoj emisiji i nekoliko dugih minuta odbija odgovoriti na jednostavno pitanje: Vrijedi li život Palestinca jednako kao i život Izraelca?

Morgan postavlja pitanje četiri puta, a liderka doseljenika, Daniella Weiss, četiri puta odbija odgovoriti. Odgovor čak preusmjerava na teren rodne ravnopravnosti,  sve samo da bi izbjegla odgovor. Na kraju, mrmlja nešto o Bogu koji je stvorio sve ljude, kako bi odbila napornog ispitivača. On je podsjeća na riječi drugog doseljenika, Yehude Shimona iz vanjske kote Havat Gilad, koji je nekoliko dana ranije za BBC izjavio da jedan jevrejski život vrijedi koliko i 10 miliona palestinskih.

Milioni ljudi širom svijeta slušaju te izjave; šta govore sebi? Da je to Izrael. Izraelci slušaju te izjave; šta oni govore sebi? Da to nije Izrael. Kakve veze Weiss ima s nama? Ona nas ne predstavlja. Ne predstavljaju nas ni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, niti Bezalel Smotrich. Sumanute opaske ministra odbrane Yisraela Katza? Nemaju nikakve veze s nama. “Omladina s brežuljaka” nas također ne predstavlja. Pogromi na okupiranim teritorijama? To nismo mi. Kahanizam? Kakve veze to ima s nama? Polovina svih Izraelaca čak tvrdi da ih ni premijer Benjamin Netanyahu ne predstavlja.

Izrael je postao čudna, jedinstvena zemlja; ništa od zla koje se ovdje događa ne predstavlja nas. Pravo čudo. Ekstremisti nismo mi. Ružnoća nije naša. Jevrejska superiornost nema nikakve veze s nama. Ništa problematično ne pripada nama. Čak nas ni vlada ne predstavlja. Pa ko nas onda predstavlja? Gdje su ti milioni Izraelaca za koje ništa što Izrael čini ne predstavlja njih?

Vrijeme je da priznamo da je Izrael upravo ono što gledaoci u Britaniji i SAD-u vide. U njihovim očima, Weiss je Izrael i Izrael je Weiss. Nakon smrti desetina hiljada stanovnika Gaze, uključujući hiljade beba, i nakon ružnih prizora jevrejske superiornosti na Zapadnoj obali, koji se ponavljaju iz dana u dan, svijetu se više ne može govoriti “to nismo mi” i “ne u naše ime”. Svijet u to jednostavno više ne vjeruje. (Zanimljivo je pitanje koliko Izraelaca još uvijek vjeruje u te izmišljene razlike.)

Prvi koji je to izgovorio, možda i nehotično, bio je, od svih ljudi, američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee. Iz dubine svoje deluzivne vizije Izraela koji se proteže od Nila do Eufrata, prvi put je izgovorio riječi “jevrejski teror”.

Nakon što smo godinama tvrdili da jevrejski teror ne postoji, da je to oksimoron, pojavljuje se baptist iz Arkansasa i stvari naziva pravim imenom: izraelski teror. Desnica, koja godinama tvrdi da ne postoji jevrejski teror, u pravu je. Jevrejski teror ne postoji. Postoji, i te kako postoji!, izraelski teror.

Nazivanje ovog terora jevrejskim imalo je za cilj da izbriše ili ublaži direktnu odgovornost Izraela. To je, naravno, služilo državi. Ali služilo je i Izraelcima, koji su mogli nastaviti govoriti sebi kako postoji ta grupa ekstremista koja ne predstavlja državu, a još manje njih same.

Ali onda je došao Huckabee, razotkrio laž i odgovornost svalio na Izrael, kolektivno. U pravu je. Teror u Qusri, u Tellu, izraelski je. Država Izrael, a ne Weiss ili Shimon, odgovorna je za njega. On se sprovodi u njeno ime i predstavlja nju, a mi bismo se trebali probuditi i shvatiti da u očima svijeta on predstavlja nas. Sve Izraelce.

Svijet više ne nasjeda na naše podjele između pravog (i lijepog) Izraela i onog (ružnog) Izraela na svakom ekranu širom svijeta, i to s pravom. Trebali bismo prihvatiti da smo iz historijske perspektive svi mi Weiss, Ben-Gvir i Smotrich.