Medžlis upozorava da bi međunarodno priznanje ruske vlasti nad Krimom, što je prijedlog Donalda Trumpa, značio odobravanje etnocida nad Tatarima. „To bi značilo ignoriranje deportacije iz 1944. godine, gušenja našeg jezika, kulture, vjere i prava na političko samoopredjeljenje,“ poručuju iz Medžlisa.
Narod Krimskih Tatara kroz generacije nosi duboke ožiljke ruskog nasilja i progona. Kako kaže Ahmet Bekir iz Kulturnog centra Krimskih Tatara u Lavovu, „niti jedna nedavna generacija Krimskih Tatara nije živjela slobodna od ruskog nasilja“. Ta izjava sažima stoljeća patnje, otpora i ustrajne borbe ovog naroda za očuvanje identiteta i povratak u svoju domovinu – Krim.
Bekir, rođen u egzilu u Uzbekistanu, potiče iz generacije koja je odrasla bez mogućnosti učenja tatarskog jezika i bez pristupa vlastitoj kulturi. „Naša historija i kultura bile su sistematski ušutkane,“ prisjeća se on, podsjećajući na zločin iz maja 1944. kada je Staljin naredio deportaciju cijelog naroda s Krima, optužujući ih za saradnju s nacistima.
Tokom tri dana, stotine hiljada ljudi bile su natjerane u vozove i prognane u Aziju, a hiljade su umrle tokom putovanja ili u prvim godinama izgnanstva.
Unatoč represiji, težnja za povratkom nikada nije nestala. Bekir je 2001. godine, nakon raspada Sovjetskog Saveza, ispunio san svojih roditelja i preselio se na Krim. „To je bio mali preporod za naš narod,“ kaže. Uslijedio je kulturni i politički procvat, osnažen osnivanjem Medžlisa, predstavničkog tijela Krimskih Tatara. No taj napredak je grubo prekinut ruskom aneksijom 2014.
„Krim je postao otok straha,“ tvrdi Bekir, opisujući sistemsku represiju nakon ruske okupacije. Iako su ruske vlasti pokušale kupiti lojalnost dijelom stanovništva povišenim plaćama, među Tatarima su odmah počela masovna hapšenja i nestanci. „Počela je tiha deportacija,“ ističe on. „Putinov režim ne koristi vagone, ali stvara uslove u kojima aktivni, politički svjesni i nepoćudni ljudi jednostavno više ne mogu živjeti na Krimu.“
Medžlis upozorava da bi međunarodno priznanje ruske vlasti nad Krimom, što je prijedlog Donalda Trumpa, značio odobravanje etnocida nad Tatarima. „To bi značilo ignoriranje deportacije iz 1944. godine, gušenja našeg jezika, kulture, vjere i prava na političko samoopredjeljenje,“ poručuju iz Medžlisa.
Danas se oko 2.000 Krimskih Tatara bori u redovima ukrajinske vojske. Jedan od njih, poznati narednik Isa Akajev iz ukrajinske Vojne obavještajne službe, kratko i jasno poručuje: „Ne zanima nas što Trump misli ili govori. Mi se borimo i vjerujemo da ćemo vratiti ono što je naše.“
Kulturni centar u Lavovu postao je središte okupljanja prognanih Tatara. „Prvi put osjećam da nas neko sluša kad govorimo o našoj kulturi i historiji,“ kaže Bekir. Ukrajinci, koji su sami izloženi brutalnosti ruske agresije, danas sve više uviđaju da s Tatarima dijele ne samo neprijatelja, nego i duboke rane i težnju za slobodom.
Zakon donesen u Ukrajini 2021. priznaje Krimske Tatare kao autohtoni narod, s posebnim pravima i zaštitom. „Kada se Krim vrati Ukrajini, vjerujemo da će dobiti autonomiju utemeljenu na našem nacionalnom identitetu,“ zaključuje Bekir. Taj povratak nije samo teritorijalni cilj – on je simbol historijske pravde i nade za cijeli jedan narod. (IZVOR: La Razon)
