Imamoğluovo hapšenje označava prekretnicu za vodstvo CHP-a. Özel vidi vanredni kongres zakazan za šesti april kao priliku da učvrsti svoju poziciju. Nakon što je uz Imamoğluovu finansijsku i moralnu podršku svrgnuo bivšeg predsjednika stranke, Kemala Kılıçdaroğlua, Özel sada želi izaći iz Imamoğluove sjene i etablirati se kao pravi lider. No, njegova taktika – poticanje sukoba s policijom tokom protseta i kuknjava u stranim medijima – izazvala je nezadovoljstvo među nacionalističkim krilom stranke.

Turska se posljednjih sedmica nalazi u središtu političke oluje nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula, Ekrema Imamoğlua, 19. marta 2025. godine, u sklopu istrage o korupciji. Imamoğlu, član glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP), službeno je pritvoren 23. marta zbog ozbiljnih optužbi za podmićivanje, namještanje tendera i korupciju. Ovaj događaj ne samo da je uzdrmao tursku političku scenu, već je i doveo CHP u tešku situaciju, izazivajući unutrašnje podjele.

Predsjednik CHP-a Özgür Özel odmah je optužbe protiv Imamoğlua označio kao “politički slučaj”, pozivajući članove stranke da se okupe ispred sjedišta Istanbulske metropolitanske općine (IBB) u znak protesta. Tokom protseta, koji traju već više od sedam dana, Özel je koristio izraze  poput “Srušite sve i krenite dalje”, potičući demonstrante na akciju.

Stranka je čak pokrenula kontroverznu kampanju bojkota turskih marki i proizvoda, što je izazvalo negodovanje među nacionalistički orijentiranim biračima CHP-a.

Iako je Özelova tvrdnja o “političkoj zavjeri” u početku naišla na odjek unutar stranke, pojedinosti optužbi protiv Imamoğlua sve više dolaze u središte javne rasprave. Istraga je pokrenuta na temelju svjedočenja i pritužbi unutar same CHP-a, što daje dodatnu težinu optužbama. Mnogi smatraju da je Imamoğluova odluka da se tri godine prije općih izbora kandidira za predsjednika pokušaj da se zaštiti od pravosudske odgovornosti.

Imamoğluovo hapšenje označava prekretnicu za vodstvo CHP-a. Özel vidi vanredni kongres zakazan za šesti april kao priliku da učvrsti svoju poziciju. Nakon što je uz Imamoğluovu finansijsku i moralnu podršku svrgnuo bivšeg predsjednika stranke, Kemala Kılıçdaroğlua, Özel sada želi izaći iz Imamoğluove sjene i etablirati se kao pravi lider. No, njegova taktika – poticanje sukoba s policijom tokom protseta i kuknjava u stranim medijima – izazvala je nezadovoljstvo među nacionalističkim krilom stranke.

U međuvremenu, pojavljuju se alternativne figure, poput gradonačelnika Ankare, Mansura Yavaşa, čija popularnost u anketama nadmašuje Imamoğluovu. Yavaş, poznat po “čistom dosjeu”, izrazio je podršku Imamoğluu, ali je zadržao oprezan stav, rekavši: “Svako može biti procesuiran.” Njegov pristup mogao bi pokrenuti novu potragu za liderstvom unutar stranke. S druge strane, Kılıçdaroğlu, koji je vodio uspješnu koaliciju “Sto šestorice” na lokalnim izborima 2024. godine, zadržava utjecaj kao “mudri starješina” i mogao bi posredovati između suprotstavljenih frakcija.

CHP, stranka s 103-godišnjom historijom, tradicionalno je izbjegavala sukobe s ključnim državnim institucijama. Imamoğlu, koji dolazi iz desničarskog okruženja, u kratkom je vremenu preoblikovao stranku koristeći finansijske resurse Istanbula, što je izazvalo otpor unutar stranke i šire. Dok pravosudni sistem još nije donio konačnu odluku o Imamoğluu, pred CHP-om su mogući različiti scenariji: Özel bi mogao učvrstiti svoje vodstvo, nova figura poput Yavaşa mogla bi se uzdići ili bi stranka pod Kılıçdaroğluovim iskustvom mogla povratiti stabilnost.

CHP je do 1950. godine vladala zemljom pod de facto diktaturom, često se poistovjećujući s državom. Iako je nakon prelaza na višestranačje izgubila apsolutnu vlast, zadržala je utjecaj kroz vojnu i birokratsku dominaciju te podršku zapadnjačkih institucija poput Turske industrijske i poslovne udruge (TÜSIAD). Taj utjecaj omogućio joj je da destabilizira niz vlada, uključujući pučeve 1960. i 1980. godine, te “postmoderni” puč 1997. godine.

Dolaskom Recepa Tayyipa Erdoğana na vlast, Turska je prošla kroz dramatičnu transformaciju, postavši globalno konkurentna ekonomija i simbol nade za zemlje u razvoju. Nesposoban suprotstaviti se demokratizaciji, CHP je pribjegao novoj taktici – moći novca. Imamoğlu je, prema optužbama, iskoristio budžet Istanbula od 850 milijardi turskih lira (oko 22,3 milijarde dolara) za uspostavu mreže utjecaja, finansirajući političke i vlastite ciljeve.

Nakon godinu dana istrage, tužiteljstvo je otkrilo opsežne dokaze o korupciji i podmićivanju u Istanbulu. Unatoč tvrdnjama CHP-a da je riječ o političkom progonu, svjedočenja i finansijski zapisi ukazuju na sistematsko pronevjeravanje javnih sredstava. Ovaj slučaj, koji nadmašuje čak i zloglasni skandal ISKI-ja, označava novi vrhunac korupcije u turskoj historiji. Uhapšeni su i Imamoğluovi bliski saradnici, poput Murata Onguna i Tuncaya Yılmaza, dok je ukupno 48 osumnjičenika pritvoreno, a stotine demonstranata pritvoreno.

Ovaj skandal baca svjetlo na duboke probleme unutar CHP-a i turske politike. Imamoğluova administracija nije uspjela donijeti značajne koristi građanima, jer se uglavnom oslanjala na napuhane ugovore i PR poteze pa bi pravni postupci koji su pred nama mogli promijeniti javno mnijenje. Bez obzira na pokušaje CHP-a da politizira slučaj, riječ je o pravnoj bitci koja bi mogla preoblikovati budućnost ove zemlje.