Dana 26. jula 1947. godine, tačno 81 godinu nakon što je spomenik podignut, komunističke vlasti donose odluku o njegovom uklanjanju. Tadašnji režim pod vodstvom Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića proglasio je bana Jelačića simbolom “reakcionarne prošlosti” i “slugom Habsburške monarhije”. Pod okriljem noći, bez ikakve javne rasprave, kip je rastavljen i uklonjen sa tada preimenovanog Trga Republike
U gluhoj noći, daleko od očiju javnosti i bez ikakve najave, komunistička vlast tadašnje Narodne Republike Hrvatske naredila je uklanjanje jednog od najupečatljivijih simbola hrvatske državnosti i otpora tuđinskoj vlasti – spomenika banu Josipu Jelačiću s glavnog zagrebačkog trga. Bio je to čin koji nije bio samo fizičko uklanjanje jednog konjaničkog kipa, već i duboki udarac kolektivnoj memoriji i identitetu hrvatskog naroda.
Spomenik banu Josipu Jelačiću podignut je 16. decembra 1866. godine na zagrebačkom trgu koji je, još za banova života, dobio njegovo ime. Kip, djelo Antona Dominika Fernkorna, poznatog bečkog kipara, prikazuje bana u punoj vojnoj spremi na konju, s ispruženom desnom rukom u kojoj drži sablju. Bio je okrenut prema sjeveru – prema Mađarskoj – navodno kao simbol otpora Jelačićeve borbe protiv mađarske hegemonije u revoluciji 1848. godine. Mađari su Jelačića tada smatrali najvećim neprijateljem svoje revolucije, dok je hrvatski narod u njemu prepoznao borca za narodni interes i državnu samosvojnost.
Svečano otkrivanje spomenika zabilježeno je i na fotografiji Franje Pommera, koja se smatra prvom reportažnom fotografijom u hrvatskoj historiji.
Dana 26. jula 1947. godine, tačno 81 godinu nakon što je spomenik podignut, komunističke vlasti donose odluku o njegovom uklanjanju. Tadašnji režim pod vodstvom Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića proglasio je bana Jelačića simbolom “reakcionarne prošlosti” i “slugom Habsburške monarhije”. Pod okriljem noći, bez ikakve javne rasprave, kip je rastavljen i uklonjen sa tada preimenovanog Trga Republike.
Po svemu sudeći, uklanjanje spomenika bio je politički potez usmjeren ka uspostavi “novog poretka” i brisanja tragova nacionalne prošlosti koji se nisu uklapali u ideološki narativ komunističke vlasti. Povjesničari navode da je povod za njegovo rušenje bila stogodišnjica mađarske revolucije, kada je Jugoslavija, iz političkih razloga, nastojala izgladiti odnose s Mađarskom. Žrtvovan je simbol nacionalnog otpora da bi se ugodilo novim “prijateljima” na sjeveru.
Spomenik nije uništen zahvaljujući muzeologu Antunu Baueru, tadašnjem ravnatelju Gliptoteke HAZU (tada JAZU), koji je dijelove spomenika sakrio u podrum zgrade među stare papire i gipsane odljeve. Kip je bio rastavljen na 24 dijela, a ideja režima bila je da se bronza iskoristi za izradu novih komunističkih skulptura. No zahvaljujući Baueru i nekolicini umjetnika i muzealaca, spomenik je sačuvan i čekao je bolje dane.
S padom komunizma i prvim demokratskim izborima 1990. godine, u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, počinje javna kampanja za povratak spomenika bana Jelačića na njegov trg. U restauratorskoj radionici Željka Šelendića u Gračanima, kip je ponovo sastavljen uz pomoć stručnjaka koje je predvodio kipar Ivan Grošinić. Četiri mjeseca trajala je restauracija, tokom koje su mnogi građani hodočastili da vide kip koji se vraća iz povijesnog zaborava.
Dana 16. oktobra 1990., na 189. rođendan bana Jelačića, spomenik je ponovno postavljen na središnji zagrebački trg, ali ovaj put okrenut prema jugu – prema Kaptolu i hrvatskom narodu, a ne prema političkim neprijateljima.
Josip Jelačić (1801–1859), rođen u Petrovaradinu, bio je hrvatski ban od 1848. do 1859. godine. Bio je Ilirac, narodnjak, pjesnik, vojnik i političar, poznat po ukidanju kmetstva i sazivanju Sabora. U historiji je ostao upamćen kao vođa koji je znao povezati interese Habsburške Monarhije s potrebama hrvatskog naroda, te kao vojni zapovjednik koji je porazio mađarske pobunjenike kod Pákozda i nad Vahom. Na hrvatskoj novčanici od 20 kuna nalazio se njegov lik.
Sudbina spomenika bana Josipa Jelačića svjedoči o burnoj političkoj historiji Zagreba i Hrvatske. Od svečanog postavljanja 1866., preko rušenja 1947., do povratka 1990., ovaj kip je bio više od obične skulpture – bio je simbol, meta, i na koncu svjedok jednog naroda i njegove borbe za dostojanstvo.
U noći 26. jula 1947. komunisti su pokušali izbrisati povijest. No, povijest je pokazala da se istinski simboli ne mogu trajno ukloniti – oni čekaju svoje vrijeme da se vrate. Ban Jelačić se vratio – i ostao.
