U dvogodišnjem ratu Izrael je srušio više od 800 džamija u Gazi, među njima i one koje su stoljećima bile duhovna i arhitektonska srca grada, poput Velike Omarije, „Male Akse“, sagrađene prije 1.400 godina. Od 1.244 džamije na teritoriji Gaze, njih 835 potpuno je uništeno, a 180 djelimično oštećeno. Pod izraelskim bombama nestale su džamije iz mamelučkog i osmanskog perioda, Katib Vilajet, Ibn Osman, Seyyid Hašim, Ali ibn Marvan, zajedno s kamenim natpisima, medresama i mezarima velikana islamskog svijeta

Dvije godine nakon početka masovnih izraelskih bombardovanja, Gaza je ne samo razorena teritorija nego i prostor iz kojeg je izbrisano stoljeće po stoljeće arhitektonskog i duhovnog naslijeđa. Prema podacima Vladinog ureda za medije u Gazi, izraelska vojska je između osmog oktobra 2023. i devetog oktobra 2025. godine potpuno uništila 835 od ukupno 1.244 džamije, dok je više od 180 djelimično oštećeno. Mnoge od tih džamija potječu iz mamelučkog i osmanskog perioda – vremena kada su Gaza i cijela Palestina bile centri duhovnosti, učenosti i graditeljskog umijeća.

Najstarije i najvrednije džamije Gaze, koje su stoljećima svjedočile islamskoj civilizaciji na ovom području, sada su pretvorene u prah. Izraelski napadi nisu poštedjeli ni džamije koje su bile pod zaštitom kulturnih institucija, niti one u kojima su se nalazili grobovi velikana, učenjaka i sufijskih šejhova.

U ruševinama su se našle Velika Omarija džamija, Seyyid Hašim džamija, Katib Vilajet džamija, Ibn Osman džamija, Ali ibn Marvan džamija, Bardibekijje džamija te Sheikh Osman Kašgar džamija, svaka od njih spomenik epoha koje su oblikovale kulturni identitet Gaze.

Najpoznatija među njima, Velika Omarija džamija (Jami‘u-l-Umari el-Kebîr), bila je najveća džamija u Gazi i treća po veličini u Palestini, odmah iza Al-Akse u Jerusalemu i Ahmed Džezar-pašine džamije u Akki. Podignuta prije oko 1.400 godina, prostirala se na 5.300 kvadratnih metara, s 38 mramornih stubova i arhitekturom koja je spajala bizantske, mamelučke i osmanske elemente. Palestinci su je s ponosom nazivali „Malom Aksom“, simbolom dostojanstva i vjere. Danas, nakon izraelskih bombardovanja, od nje su ostale samo srušene kupole i kamenje.

U srcu starog dijela grada, u četvrti Ad-Deraj, nalazila se Seyyid Hašim džamija, podignuta na mjestu za koje se vjeruje da čuva mezar Hašima ibn Abdulmuttaliba, pradjedovskog pretka Poslanika Muhammeda, a.s. Zbog tog groba Gaza se stoljećima zvala „Hašimova Gaza“. Ova džamija, izuzetno poštovana među palestinskim muslimanima, teško je oštećena izraelskim bombardovanjem sedmog decembra 2023. godine.

Katib Vilajet džamija, sagrađena između 1309. i 1341. u doba sultana en-Nasira Muhammeda ibn Kalavuna, bila je raritet: dijelila je zid s Crkvom sv. Porfirija, jednim od najstarijih hrišćanskih svetilišta u Gazi. Zajednički su stajali kao simbol međuvjerskog suživota sve dok izraelska artiljerija nije 17. oktobra 2023. pogodila područje, teško oštetivši obje bogomolje.

Ibn Osman džamija, druga po veličini u Gazi, podignuta u 14. stoljeću od strane Ahmeda ibn Osmana iz Nablusa, bila je remek-djelo mamelučke arhitekture. Na njenom zapadnom trijemu nalazio se mezar emira Sejfeddina Jelhucea, guvernera Gaze iz 1445. godine. Sličnu sudbinu doživjela je i Ali ibn Marvan džamija, sagrađena 1371. godine, izvan zidina starog grada u naselju Tuffah. Ta džamija, čuvar duhovnog naslijeđa šejha Alija ibn Marvana, potpuno je razrušena.

U starom kvartu Šudžajijje, Bardibekijje džamija iz 1455. godine, sagrađena od emira Bardibeka ed-Devadara, nekad je služila i kao šerijatski sud u osmanskom periodu. Danas više ne postoji. U istom kvartu srušena je i Sitt Rukijje džamija, mala bogomolja iz osmanskog doba, koja je nosila ime žene iz Gaze, Rukijje Hanume.
Ni Sheikh Osman Kašgar džamija, jedna od najstarijih, podignuta 1223. godine i poznata po natpisu iz 13. stoljeća na kamenom portalu, nije preživjela izraelske bombe.

Na jugu pojasa Gaze, Velika džamija Khan Junus, sagrađena 1928. godine i proširena 1954. na više od 3.300 kvadratnih metara, bila je glavno okupljalište stanovnika ovog grada. U novim izraelskim napadima potpuno je uništena. Džamija, koja je svjedočila kolonijalnim, arapsko-izraelskim i oslobodilačkim epohama, sada postoji samo u sjećanjima i arhivskim fotografijama.

Uništavanje džamija nije samo gubitak bogomolja, ono je brisanje identiteta i pamćenja palestinskog naroda. Historijski spomenici, mramorne kupole, natpisi i rukopisi iz mamelučkog i osmanskog doba nestaju zajedno sa zajednicama koje su ih gradile i čuvale. Palestinski arheolozi i imami govore o „kulturnom genocidu“ koji prati fizičko uništenje Gaze: napadima se ne ruše samo domovi, nego i dokazi postojanja naroda koji je stoljećima oblikovao Mediteran, Levant i islamski svijet.

IZVOR: GZT