Izdajnici su neprijatelju posebno korisni jer djeluju “iznutra” i tako nanose nesagledivu štetu svome narodu, ali na kraju, bez izuzetka, završavaju poniženi, na smetljištu historije.
Jedan je dan u historiji ostao upamćen po čuvenoj izdaji: Gaj Julije Cezar, vojskovođa, državnik i samoproglašeni doživotni diktator Rima, izboden je nasmrt, na današnji dan 44. godine, od strane zavjerenika, među kojima je bio i njegov bliski saveznik, Marko Junije Brut.
Cezarova smrt u Senatu, na martovske ide (vrijeme kada se slavio rimski bog rata Mars), nije bila samo čin fizičkog uklanjanja vladara – ona je postala simbol političke prevare i izdaje koja se ponavlja kroz historiju. Najpoznatiji trenutak napada ostao je zabilježen u riječima koje mu se pripisuju: „Et tu, Brute?“ (I ti, Brute?), koje odražavaju Cezarov osjećaj šoka i razočaranja kada je među napadačima ugledao čovjeka koga je smatrao prijateljem i zaštitnikom njegovih ideala.
Brutova uloga u zavjeri i danas ostaje predmet rasprava. Bio je odan Cezaru, ali istovremeno predan ideji rimske Republike. Zavjerenici su tvrdili da su djelovali u ime slobode i da je Cezarova moć postajala prijetnja republikanskom uređenju. No, stvarnost nije bila tako crno-bijela. Nakon atentata, Rim nije doživio procvat republikanizma – umjesto toga, uslijedila je politička nestabilnost koja je na kraju dovela do uspona Cezarovog posinka, Oktavijana, i uspostavljanja Carstva.
Brutova izdaja postala je vječita metafora za političko licemjerje i prevratništvo. Njegovo ime često se spominje kada se govori o izdajnicima koji su izdali vođe pod izgovorom viših ciljeva. Cezarova sudbina upozorenje je svim moćnicima – prijatelji mogu postati neprijatelji, a lojalnost u politici često traje samo dok je korisna.
Velike povijesne izdaje
Možda najpoznatija izdaja u povijesti čovječanstva jeste događaj iz prvog stoljeća nove ere, kada je Juda Iskariotski izdao Isusa za 30 srebrnjaka, što je dovelo do Isusovog hapšenja i, prema kršćanskom vjerovanju, raspeća.
Američki general Benedict Arnold izdao je svoju zemlju tokom rata za samostalnost i prešao na stranu Britanaca, kojima je planirao predate strateški važnu tvrđavu West Point.
Tokom Drugog svjetskog rata najpoznatiji su nacionalni izdajnici Vidkun Quisling u Norveškoj, te general Petain u Francuskoj, koji su prodali interese vlastitih naroda za interese Hitlerovog Trećeg rajha.
Za vrijeme Hladnoga rata Britanci su otkrili da je njihov agent Kim Philby radio za Sovjetski savez, prenoseći im ključne informacije o operacijama britanskih obavještajnih službi. Slično je i agent američke CIA-e Aldrich Ames Rusima odavao brojne američke operacije, što je rezultiralo hapšenjem i pogubljenjem nekoliko američkih agenata.
Bošnjake su mnogi izdali
S početkom oružane agresije na RBiH bošnjački je narod očekivao da svijet neće dozvoliti masovno ubijanje, zlostavljanje i protjerivanje civila, ali se prevario. Iako se radilo o naivnosti i nepoznavanju međunarodnih prilika, nešto slično ovome čemu svjedočimo danas, ipak možemo govoriti da je to bila svojevrsna izdaja.
Do sada najpoznatiji izdajnik Bosne i Bošnjaka još uvijek je tvorac tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna – Fikret Abdić, čovjek koji je u trenucima kada je opstanak zemlje i naroda visio o koncu sklopio savez sa velikosrpskim zločincima i zajedno s njima napadao Armiju BiH u Bosanskoj krajini.
Izdajnici su neprijatelju posebno korisni jer djeluju “iznutra” i tako nanose nesagledivu štetu svome narodu, ali na kraju, bez izuzetka, završavaju poniženi, na smetljištu historije.
