Vehid Gunić (9. 2. 1941. – 29. 4. 2017) bio je bošnjački i bosanskohercegovački novinar, kulturni radnik i sakupljač sevdalinki.
Rodio se na današnji dan 1941. godine u Kozarcu. Bio je dugogodišnji novinar, voditelj i urednik u Radio-televiziji Sarajevo, odnosno Radio-televiziji Bosne i Hercegovine. Pripadao je redu najomiljenijih bosanskohercegovačkih novinara svoga vremena.
U Radio-televiziji Sarajevo prošao je sve faze novinarskog djelovanja. Uređivao radio-dnevnik, TV dnevnik, godinu dana, iz noći u noć, na II programu TVSA uređivao informativnu emisiju Studio 2, bio reporter, pa voditelj i urednik nekada kultne emisije Znanje – imanje. Tokom rata, do doživljene porodične tragedije, bio urednik i voditelj Otvorenog (ratnog) programa TV BiH. Poslije Agresije na Bosnu i Hercegovinu uredio je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića.
Ipak, televizijski gledaoci s područja bivše Jugoslavije, a naročito s područja Bosne i Hercegovine, posebno ga drže u pamćenju po, sada se može reći kultnoj emisiji “Meraklije”, koja je uoči Agresije na Bosnu i Hercegovinu, prema istraživanju ondašnjeg Centra za istraživanje gledanosti programa, imala više gledalaca nego TV dnevnik. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim izvornim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek do vječnog trajanja.
Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, uvrstio je u svoje knjige – antologije sevdalinki. Vehid Gunić objavio je brojne knjige historijskih rasprava, putopisa, intervjua, dokumentarne proze, te knjige sevdalinki s komentarima.
U red njegovih najznačajnijih djela svrstava se i knjiga najboljih bosanskih izreka Na nebu paučina. Tu su zatim sarajevski ratni dnevnik Evropo, stidi se (četiri izdanja), te antologijski izbori sevdalinki s komentarima, Meraklije, Meraklije I, Meraklije II, Sevdalinke 1 i Sevdalinke 2, Sevdalinke o gradovima, Sarajevo divno mjesto i Najbolje sevdalinke…
Posljednja knjiga koju je objavio bila je bolnički dnevnik, nazvao ju je Neću da umrem od raka.
